Naravno da sam čula za koronavirus i situaciju u Kini. Moj Instagram i Facebook bili su prošarani prizorima iz Wuhana i drugih pokrajina, ali sve to se činilo toliko daleko od moje realnosti. Miljama od mojeg pravnog fakulteta u Beču, od 13.000 studenata koje zastupam kao predsjednica studentskog vijeća, mojeg posla u legaltech inicijativi, najvećih odvjetničkih kancelarija Austrije i, najbitnije, moje obitelji te četvreronožnog prijatelja u Zagrebu.
Iz dana u dan informacije o čudnovatom virusu COVID-19 prodirale su sa svih strana, puno više nego što sam ikada željela. U jednom trenutku sjetila sam se sata psihologije u srednjoj školi kada smo učili što se događa kad naš mozak zaprimi šokirajuću, bitnu informaciju. Tada ne pamtimo samo sadržaj, već i svaki najmanji detalj. Zapamtimo gdje smo bili, s kime, zapamtimo mirise. Baš tako sam ja zapamtila šokantni trneutak u kojem je austrijski premijer, Sebastian Kurz 10. ožujka stavio naše živote na čekanje, rekao stop. Cijeli moj život nestat će na neko neodređeno vrijeme, moj ured, miris prve jutarnje kave, cijeli tekst koji sam napisala za nadolazeći sastanak. Stop.
Od tog trenutka sve se događalo u filmskim sekvencama, stavljena sam na profesionalni auto pilot - milijuni telefonskih poziva, otkazivanje velikog eventa s više od 2000 uzvanika. Prizor u kojem, brže od svjetlosti, trčim iz poslovnog u fakultetski ured smirivati preko stotine studenata koji panično traže informacije, knjige i savjete. Red ispred mojih vrata bio je identičan onom ispred Apple Storea u Americi kada izađe novi iPhone. Do kasnih večernjih sati trudila sam se sve dovesti pod kontrolu kako bih mirne savjesti zamijenila poslovno ruho svojom najdražom pidžamom.
Bolno slijetanje u novu realnost počelo je umirivati moje stanice. Ideja kućnog ureda postajala je sve prirodnija. Yoga, meditiranje, učenje, čitanje... Novu životnu rutinu počela sam percipirati kao nešto pozitivno, produbljujuće, produktivno i smisleno. I onda se desio razorni potres u mojem Zagrebu. Novi šok, nova trauma. Može li se život odjednom ovoliko transformirati? Kažu da život piše romane, ali ovaj je zaplet bio dostojan ruskih spisatelja iz doba realizma.
To jutro moj je dom zatresao najgori potres u zadnjih 140 godina. Kroz mali ekran, kao jedinu poveznicu sa svijetom, gledala sam slike najdražeg Zagreba pod velom prašine. Slušala sam osjećaje mojih prijatelja i obitelji koji su te rane jutarnje sate proveli na hladnoći ulica. Prolazili su me trnci. Moj stan u Beču se možda nije zatresao, ali zatresla se neopisivo moja ljubav prema rodnom gradu i svim Zagrepčanima. U tom trenutku odlučila sam, moram pomoći. Obrisala sam suze, otvorila laptop i odlučila pokrenuti akciju.
U samo nekoliko minuta pokrenula sam kampanju za donacije i gledala kako iz minute u minutu raste broj reakcija na mojem ekranu. Nitko nije ostao imun na bolne prizore mojeg razrušenog grada. Uz bezbroj primljenih telefonskih poziva, provela sam cijeli dan zalijepljena uz svoj laptop - ovaj put ne radi nove sezone "Fabulous Mrs. Maisel". Isplatila se svaka sekunda. Apel je bio i više nego uspješan. Kampanja je podijeljena više od 350 puta i odmah sam skupila prvu količinu novaca. Novac je doniran od srca, i predan zagrebačkom Caritasu u svrhu pomoći stradalim obiteljima i potresom narušenog doma za nezbrinutu djecu u Vugrovcu. Osjećala sam se ispunjeno i povezano. Sve je dobilo okus pravog smisla. I to je tek početak. Ovakve situacije doista mogu biti platforma za ono najbolje u nama.
Osjećam kako dolazi neko novo vrijeme, neka drugačija budućnost. Osjećam da ćemo živjeti, postojati i osjećati na neki novi način. Osjećam da odluke koje donosimo u ovom trenutku mogu promijeniti naše živote za nadolazeća desetljeća. Zato je bitno zadržati pozitivan stav, gledati prema naprijed, i bez obzira na pidžamu, Netflix, YouTube i sve postojeće ugode letargičnih stanja, ipak odlučiti svaki dan ostaviti barem malo boljim nego što smo ga zatekli.
U zadnjih nekoliko tjedana, spoznala sam tri velike činjenice:
- Čovjek doista posjeduje moć i snagu svaku situaciju transformirati u nešto dobro.
- Kad se udruže ljudske energije, baš sve se može.
- Dani doma u pidžami i izolaciji doista ne moraju biti loši.
