Jednostavno rečeno, puno toga ne znamo o održivijim, ekološkim izborima u modi, iako se čini kao da smo naučili mnogo toga, pogotovo u posljednjih nekoliko godina, koliko se počelo ozbiljnije pričati o tome. Svi volimo modu, a ako i ne volimo - svejedno kupujemo odjeću, čak i ako ne razmišljamo o njoj u stilskom smislu. Moramo nešto nositi. No, kako u svemu tome donositi bolje odluke za sebe, ali i za planet i okoliš? Modna je industrija jedan od najvećih zagađivača na svijetu i definitivno je došlo vrijeme promišljanja o promjeni, kako za velike brendove, tako i za nas potrošače i krajnje korisnike. Donosimo neke pojmove koji vam u tome mogu pomoći.
Održivost
U širem smislu, održivost se odnosi na koegzistenciju ljudi i prirode, odnosno način života koji nije štetan ni za jedan sustav života na Zemlji. Održivost nije precizno definirani cilj koji ćemo jednom dostići i zatim nastaviti dalje, nego kontinuirani proces prilagođavanja svojih potreba drugim sustavima. Cilj održivost je tražiti načine na koje ćemo pozitivno utjecati na biljni i životinjski svijet, ili mu barem nećemo štetiti svojim izborima. Postoji četiri elementa održivosti, a oni su kulturni, društveni, ekološki i ekonomski. Sve trebamo imati na umu ako želimo živjeti održivije.
Mikroplastika
Vjerojatno ste već čuli ili vidjeli naslove o tome kako se mikroplastika može pronaći u svemu - od odjeće do hrane koju jedemo. Radi se o malenim česticama plastike koji predstavljaju ogroman problem u očuvanju okoliša. Kakve to veze ima s modom? Procjenjuje se da čak 20 do 35 posto mikroplastike u oceanima dolazi od odjeće, odnosno tekstilne industrije. One završe u životinjama koje ih neminovno pojedu, ali ih ne mogu probaviti. Dio njih se ispušta kroz naše odvode, odnosno pranjem odjeće koja sadrži mikroplastiku. Ono što možemo napraviti je koristiti što više odjeće od prirodnih materijala, a što manje sintetike, a ako i peremo takve komade, dobro ih je staviti u mrežice koje bi mogle zaustaviti ispuštanje mikroplastike.
Organski tekstil
Kad smo već kod prirodnih, organskih materijala, poput pamuka, lana i vune, ni oni nisu bez negativnog učinka. Oni jesu održiviji i sami po sebi su biorazgradivi, no kemikalije kojima su tretirani u procesu proizvodnje odjeće nisu. Primjerice, organski pamuk održiviji je od tradicionalnog jer je manje tretiran, a prirodna koža ostavlja veći ugljični otisak od poliestera.
Biorazgradivi materijali
Ovakvi materijali podrazumijevaju da se mogu razgraditi na prirodan način, pomoću gljivica i bakterija. Biorazgradiv može biti tekstil, ali i pakiranje, no takve informacije ne treba uzimati zdravo za gotovo. Na biorazgradivost utječe i proces proizvodnje kroz koju je prošao komad, primjerice boje koje su korištene ili sredstvo za pranje. Također, treba biti svjestan toga da biorazgradivo ne znači automatski i pogodno za kompost.
Greenwashing
O ovoj smo pojavi već pisali, ali ponovimo. Greenwashing je predstavljanje svog proizvoda kao više ekološkog i održivog nego što to jest. Npr. proizvod se može reklamirati kao "održiv" jer ima maleni postotak recikliranog materijala. Kako bismo izbjegli greenwashing, potrebno je više se informirati o načinu poslovanja određenog brenda.
Etična proizvodnja
Ovaj se pojam prvenstveno odnosi na način na koji se ljudi koji sudjeluju u procesu proizvodnje tretiraju unutar industrije. Primjerice, brend koji koristi tvornice u zemljama trećeg svijeta, u kojima se često radi bez osnovnih ljudskih prava i za nedovoljnu plaću, a nerijetko su u proizvodnju uključena i djeca, nema etičnu proizvodnju.
Upcycling
Za razliku od recikliranja, upcycling je proces korištenja ostataka materijala iz prijašnjih kolekcija u novima. Radi se o novom trendu koji ima sve veću popularnost u modnoj industriji pa su se veliki brendovi, poput Miu Miu, Balenciage i Marni pridružili toj praksi. Recikliranje je ponovno korištenje istog materijala koji zadržava svoju vrijednost, dok je upcycling proces dobivanja veće vrijednosti od materijala koji bi se inače odbacio. Postoji i termin downcycling, proces u kojem se od prvotnog materijala dobije proizvod manje vrijednosti nego prije. Npr. korištene odjeće kako bismo stvorili tekstil za unutrašnjost automobila.
Pretjerana konzumacija
Još jedan od problema koji se često previdi kad se govori o održivosti u modi, a u kojem svatko od nas može napraviti promjenu. Procjenjuje se da se godišnje na globalnoj razini proizvede 100 milijardi komada odjeće. Jednostavno, kupujemo i koristimo previše odjeće koja nam uopće ne treba, a industrija to prati sve većom proizvodnjom. U posljednjih 20 godina, za 36 posto je pao broj puta nošenja jednog komada odjeće. Zato se promovira praksa kupovanja "manje, ali kvalitetnije", kao i poticanje kupovanja second handa.
