Kreativna je i optimistična, ali za to što je osvojila svoje pratitelje zaslužna je i njena inspirativna iskrenost. Dorotea Cotting se ne ustručava dijeliti na Instagramu svoje pogreške i nesigurnosti, svoje izazove i prepreke. Iako vječito usmjerena na pozitivu, nerijetko podsjeća svoju publiku na to da nije sve crno-bijelo - odnosno, veselo i šareno, ali i na to da svatko ima odgovornost preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom. Dorotea je energična i poduzetna i ne da joj se čekati da se život sam od sebe posloži. Naprotiv, uzima stvari u svoje ruke, pokušava, griješi, uči na pogreškama, raste, razvija se i nije ni čudo da nakon toga svega i uspijeva! Tako je prije nekoliko mjeseci na TikToku ostvarila ogromnu gledanost videom kojim se bori protiv predrasude da su svi pretili ljudi lijeni i nedisciplinirani.
Video je pogledalo gotovo tri milijuna ljudi, ali iza ovog i drugih Doroteinih istupa ne leži sreća, niti "samo" hrabrost i ustrajnost. Rad na sebi svakodnevni je posao koji uključuje gomilu introspekcije, kao i želju za stjecanjem znanja i prihvaćanjem sebe samoga.
Nakon uspjeha na Instagramu, nedavno ste "eksplodirali" i na TikToku, i to videom koji ruši određene predrasude. Što mislite da je bilo presudno da taj video postane viralan?
- Vjerovali ili ne, video o kojem pričamo je bio moj prvi video ikad objavljen na TikToku. Jesam li mislila i očekivala da će se tako nešto dogoditi? Apsolutno ne. Je li to dokaz da netko može postati viralan na prvu i doslovno preko noći? I dalje apsolutno ne. Možda se čini kako je netko preko noći dobio na desetke tisuće pratitelja zahvaljujući jednom videu (jer je doslovno tako i bilo), no to nikako nije tako jer su za takve uspjehe 'preko noći' u većini slučajeva zaslužni mjeseci i godine prijašnjeg rada. Ako me pitate što je bilo presudno, vjerojatno upravo to – činjenica da se nalazim u tom svijetu predrasuda već dugi niz godina otkako sam otvorila svoj Instagram profil te da sam prepoznala upravo ono na što publika najviše reagira.
Po Zagrebu danas posvuda možemo vidjeti plakate koji sugeriraju da je pretilost bolest koja se liječi, a ne stvar puke estetike. Što mislite o tome u kontekstu body positivityja, koji na neki način tvrdi suprotno? Smatrate li tu temu kontroverznom?
- Body positivity je pokret koji velika većina ljudi zapravo krivo razumije. On ne bi trebao imati nikakve veze s time da podupire pretilost, već isključivo da je prihvaća. Prema definiciji, body positivity je pokret koji je od početka bio usmjeren na prihvaćanje svih ljudi, bez obzira na nečiji izgled i njegove sposobnosti – u biti, pokret koji želi ukinuti nejednakosti i predrasude koje postoje u našem društvu prema ljudima koji izgledaju imalo drugačije od društveno prihvatljivog standarda. Ja stojim iza glavne ideje pokreta. On ne podupire pretilost, već je prihvaća i ne gleda kao manje vrijednom. Priča o zdravlju je pak drugi par rukava, a ono što ljudi moraju shvatiti prvo, prije svega ostaloga, je to da je teško promijeniti nešto što se ne prihvati. Za mene body positivity znači voditi brigu o svom tijelu, iznutra i izvana, psihički i fizički.
Kako održavate interes zahtjevne Instagram publike na razini? U svijetu koji stalno traži novo, je li teško opstati?
- Tko god je mišljenja da je biti influencer bilo koje vrste lagan zadatak, grdno se vara. Iziskuje puno kreativnosti, truda, konstantnog ulaganja u znanje koje osoba ima i kojim barata (npr. za uređivanje slika, videa), puno fleksibilnosti i prilagodbe na postojeće trendove ili nove algoritme platformi na kojima se nalazi, a koji se doslovno mijenjaju iz trenutka u trenutak i još puno toga o čemu bi se dalo knjige napisati. No kad se sve to stavi na stranu, to je od početka bilo nešto što je meni osobno dolazilo poprilično intuitivno i nikad na to nisam gledala kao na zadatak, već kao nešto što volim raditi i u čemu zaista uživam. I iskreno mislim da je upravo to magični sastojak da opstaneš u tome svemu – da u svemu pronalaziš ono što voliš i uživaš u tome što radiš.
Susrećete li se s hejtom na Instagramu, ako da, kako se nosite s time, a ako ne, kako ste to izbjegli?
- Iskreno, gotovo pa uopće ne. Nemam magičnu formulu kako to izbjeći, no vjerujem da veliku ulogu igra to kakvi smo mi sami te na kraju dana što dozvoljavamo. Možda moja pozitivnost i neumorni optimizam odbija bilo kakvu vrstu hejta, a možda to pak čini moja nulta tolerancija na isto. Kako god i što god to bilo, funkcionira već dugi niz godina tako da se neću buniti.
Koliko je u današnjem svijetu važno formalno obrazovanje? Može li se bez fakulteta?
- Ja sam netko tko je dugo vremena ganjao titule, jer volim sama sebi dokazati da se sve može, samo kako bih došla do zaključka da bi bilo pametnije da nisam ništa upisivala već se odmah bacila u vatru ganjanja onoga što želim s eventualnim certificiranjem za nešto specifično. No, u životu ne treba žaliti ni za čime jer smo uvijek točno tamo gdje trebamo biti u datom trenutku. Tako sam završila preddiplomski studij nutricionizma, a onda sam na diplomskom odlučila još malo sama sebi zakomplicirati život pa sam se opredijelila za inženjera upravljanja sigurnošću hranom.
Da se razumijemo, na fakultetu zaista jesam stekla dosta znanja, no da bi netko bio dobar nutricionist, potrebno je puno više od jednog komada papira. Znanost o prehrani je grana u koju konstantno treba ulagati te se educirati o novim znanstvenim spoznajama, pošto je jedna od najmlađih grana znanosti koja se zapravo tek počela razvijati. Mi možda mislimo da puno znamo, no tu definitivno ima još puno toga za reći. Tu su zatim još i razni certifikati za engleski jezik, POP Pilates instruktora, a na kraju sam završila i kao instruktorica joge što je zaista jedna posebna i neuobičajena priča.
Koje su najčešće nutricionističke zablude i mitovi, što ljudi krivo rade kad su dijete ili bilo kakvi programi u pitanju?
- Nije nužno riječ o mitu ili zabludi, već o samom pristupu gubitku kilograma. Nijedna dijeta neće pomoći ako osoba ne odluči na neki način u potpunosti promijeniti sebe i stare navike koje su dovele do stanja u kojem se osoba nalazi. Uspješan gubitak kilograma, koji uključuje održavanje tog gubitka, najmanje ima veze sa samim gubitkom kilograma, a puno više s izgradnjom potpuno novog karaktera osobe. Htjeli mi to ili ne, svaka promjena prvo kreće iznutra, a tek onda izvana.
Kako se na vas odražavala korelacija između psihe i fizičkog izgleda? Oblikujemo li svoje tijelo onda kad smo psihički na dobrom mjestu ili smo psihički na dobrom mjestu onda kad oblikujemo svoje tijelo?
- Ništa, ali ništa ne ide ako mentalno nismo složeni sami sa sobom. U većini slučajeva, bilo kakav oblik poremećaja u prehrani, problem je prvenstveno psihološkog aspekta. Tek kad se pročisti glava, tijelo može surađivati. Da, naravno, svatko se može fokusirati na fizičko u nadi da će se psihičko promijeniti, i ne, nije nemoguće, ali nažalost takve promjene su u većini slučajeva promjene kratkog vijeka i nikome ne bi trebale biti u interesu. Plus, danas se sve više proučava epigenetika te kako mi mislima možemo utjecati na kemijske reakcije u našem tijelu tako da mislim da nije nužno najtočnija ona izreka "zdrav duh u zdravom tijelu" već da je nekako više obrnuto, "zdravo tijelo u zdravom duhu". U prijevodu, onaj snažnog uma može sve, ali onaj slabog, teško. Ako želite nešto, bilo što, promijeniti u svome životu, fokusirajte se najprije na ono što vam prolazi glavom. Tu se krije izvor prave promjene.
Što mislite koju predrasudu o jogi laici imaju?
- Da je to nešto za alternativce i hipije. To je nešto s čime se najčešće susrećem. A odmah iza toga slijedi mišljenje da moraš biti fleksibilan za to. I jedno i drugo je jako daleko od istine.
Ima li nešto što smatrate da društvene mreže banaliziraju i pojednostavljuju?
- Apsolutno. Cijelu fitness industrija. Tek kad surađujete s profesionalnim i izrazito školovanim trenerom koji vježbanju pristupa apsolutno individualno, gdje svaki milimetar u izvođenju neke vježbe čini razliku, možete ovo shvatiti. Moj topli savjet, uzmite trenera. Nebitno jeste li početnik ili ne. Ako je trener dobro educiran, obećajem da će vam promijeniti svijet na bolje. Meni se trebala dogoditi ozljeda kako bih to shvatila, tako da učite iz mojih pogrešaka i nemojte čekati da se nešto dogodi. Ako ste u Zagrebu, moja topla preporuka je fizioterapeut i trener Dušica Svilar – s osobom koja je toliko bogata znanjem, nećete pogriješiti.
Za hrvatske standarde živite atipičan život, koji ne podrazumijeva rad u uredu od 9 do 5. Opišite nam jedan svoj dan.
- Poprilično teško pitanje pošto je kod mene svaki dan različit. Za početak, možemo slobodno okrenuti brojke "od 9 do 5" u "od 5 do 9" jer moj prosječan dan započinje u 5 ujutro. Prije nego krene kolutanje očima ili izjave poput "blago tebi što ti to možeš", htjela bih naglasiti da sam prije svega noćna ptica s 20 i nešto godišnjim iskustvom, gdje je ići spavati u 5 bila najnormalnija stvar na svijetu – tako da je ta promjena bila jedna od najizazovnijih stvari s kojim sam se susrela u životu, no jednako tako jedna od onih stvari koja život mijenja.
Jutro predstavlja najdragocjenije vrijeme koje sebično ne dijelim ni s kim. Dan započinjem meditacijom i pisanjem dnevnika zahvalnosti. To je dio mog života već tri godine i bez toga zaista ne funkcioniram. Kao što sam napomenula prije, nema toga što snažan um ne može, no kao i sve drugo, i to je nešto što vježbom postaje bolje. U početku bude čudno i teško, no s vremenom shvatite koliko vam to dobra donosi. Ja zaista ne bih mogla odraditi sve što me čeka u danu i biti nasmijana i sretna tu za druge da prvo vrijeme ne posvetim sama sebi.
Nakon takve jutarnje rutine i naravno doručka i spremanja, kreće radni dio dana, koji je zaista različit iz dana u dan i ovisi o tome na čemu u tome trenutku radim. Nekad držim satove joge, nekad konzultacije o prehrani, nekad se bavim administracijom, a nekad provedem cijeli dan snimajući i fotografirajući. No ono što je sveprisutno skoro svaki dan je neki oblik uređivanja sadržaja za društvene mreže.
No kako nitko nije savršen, tako nisam niti ja pa mi se dosta često dogodi da jednom kad počnem raditi ne prestajem sve do kraja dana. Kad sami sebi koordinirate vrijeme te radite ono što volite, dosta je izazovno odvojiti poslovno od privatnoga. Ponekad sama sebi moram reći da će uvijek biti još i još posla, bez obzira na to koliko radila i to mi nekako pomogne da stanem na loptu i odvojim se od ekrana. Posao može čekati, život ne.
Kao Hrvatica sa švicarskom adresom, što mislite o fenomenu odlaska mladih ljudi iz države?
- O tome ne mislim previše jer generalno nisam tip osobe koji obraća previše pažnju na to što drugi ljudi rade. Svatko je kovač svoje sudbine i mi nikada ne možemo znati kako i zašto je netko donio neku odluku koja se možda izvana čini kao jedno, a iznutra je zapravo riječ o nečemu sasvim drugome. Ono što eventualno na kraju mogu reći je da tko god misli da je trava zelenija kod susjeda, apsolutno mogu garantirati da nije i sve u životu nosi svoje prednosti i svoje nedostatke. Idite tamo gdje ste sretni i tako sigurno nećete pogriješiti.
