U skladu s popuštanjem mjera, u zagrebačkom Galeriji Miroslav Kraljević očekuju nas otvoreni dani i mogućnost posjete galeriji, a informacije o točnim datumima i terminima objavljuju se na g-mk.hr. Prvo u nizu je istraživanje mladog umjetnika Hrvoja Spudića nazvano “Rotoprojektor, istraživanje”, koje je moguće vidjeti do 14. svibnja. Diplomirani arhitekt se u svojoj umjetničkoj praksi bavi zvukom, slikom, svjetlom i mehaničkim kontrapcijama i tiskom, a u kratkom razgovoru otkrio je više o svojem novom projektu u kojem i gledatelji mogu sudjelovati.
Što je to što nas očekuje u GMK?
U narednih nekoliko tjedana ću testirati “rotoprojektor” - rotirajuću kontrapciju koja snima i projicira svjetlo (nekad istovremeno), koristeći analogne filmske i digitalne projektore i kamere.
Na koji način gledatelji mogu participirati u tvom istraživanju? Ili ga tek mogu nadgledati?
U ovom projektu bavit ću se snimanjem i projiciranjem, odnosno transformacijom (translacijom) snimljenog prostora u projicirani. U nekim iteracijama snimke će biti apstraktne, u nekima napravljene unaprijed, a u nekima će biti projicirane i snimane istovremeno - ulaskom u prostor gledatelji stvaraju nove prizore. S druge strane, bitno mi je demistificirati svoj rad. Iza svakog projekta ostaje radni materijal (upute, nacrti…) kojeg također često izlažem kao dio rada. U ovom slučaju, bit će organizirane prezentacije za zainteresirane kroz slobodnu formu razgovora.
Koji je cilj ovog istraživanja?
Cilj mi je istražiti faktore kao što su brzina rotacije, statičnost/pomičnost subjekta, realnost/nadrealnost slike, video “feedback loop-ove” i slično. Posebno me zanima odnos filmske sekvence i brzine rotacije projektora. Odnosno, pokretom projektora nastojim ponoviti pokret kamere ne bi li takva projicirana slika dobila koordinate u trodimenzionalnom prostoru. Također, testiram načine na koje ova instalacija može funkcionirati u prostoru.
U svojoj umjetničkoj praksi baviš se zvukom, slikom, svjetlom, mehaničkim kontrapcijama i tiskom ulazeći u njihove najmanje jedinice. Koliko takva vrst istraživanja zahtjeva vremena? I rada?
Proces rada baziram na nizu testiranja, pokušaja i pogreški, čitanju, suradnji, a takva istraživanja znaju se događati sporadično i mogu trajati i godinama. Općenito, čitajući i učeći “kako se stvari rade” trudim se razumjeti “zašto se stvari rade tako kako se stvari rade”, a takva istraživanja dovode u nova i tako u nedogled.
Kako se odnosiš prema tom vremenu, i čim se još moraš baviti dok se baviš ovim – slobodno valja reći – nekomercijalnim dijelovima umjetnosti?
Preko dana zaposlen sam kao asistent Kabineta za crtanje i plastično oblikovanje Arhitektonskog fakulteta, što mi ostavlja vremena da preko noći istražujem. Ali svoja istraživanja u stvari smatram kompatibilnom nadopunom/proširenjem svojeg zvanja. Često su mi dnevni, poslovni i umjetnički život isprepleteni, pa je teško reći koliko što zauzima vremena.
