Cropixovi fotoreporteri tog su dana radili kao da je svaki drugi. Ali, 22. ožujak nije bio običan dan u Zagrebu - u 6:24 grad je pogodio snažan potres, a zatim i serija slabijih. Oni su izašli na ulice i dokumentirali sve što su zatekli, od šokiranih ljudi, krhotina zgrada koje su pale na ulicu, oštećene katedrale, a kasnije i volontere koji su pomogli sve to očistiti.
Ronald Goršić, Bruno Konjević, Boris Kovačev, Tomislav Krišto, Neja Markičević, Goran Mehkek, Ranko Šuvar, Damjan Tadić, Marko Todorov i Darko Tomaš fotoreporteri su Cropixa koji su svoje radove izložili na Europskom trgu pod nazivom "Zagreb - grad koji treba našu ljubav". Njihove su potresne fotografije, u režiji iskusne agencije Brigada, postavljene na instalaciji u obliku skele, svojevrsnog simbola potresa i grada koji ga je preživio. Izložba će na Europskom trgu biti idućih mjesec dana i pozivamo sve da je pogledaju.
Osim toga, na web stranici https://potres.jutarnji.hr/ dostupan je katalog na kojem se može pogledati više fotografija, njih sedamdesetak. U katalog se može i preko QR koda koji je također postavljen na Europskom trgu. Fotografije su tematski podijeljene u šest poglavlja, to su "Šok", "Krhotine", "Baština", "Katedrala", "Hvala vam" i "Glavu gore".
Mnogo je više fotografija od pokazanih koje su nastale od strane naših autora tih dana na ulicama i koje su sumirale sve važne odlike reportažne fotografije te pokazale koliki su profesionalci ovi fotografi, pa i kad snimaju i u najtežim uvjetima, u opasnosti od rušenja građevina, od korone, ponekad u gotovo apokaliptičnim prizorima koje su i sami uspjeli dočarati.
Digitalni katalog izložbe pogledajte OVDJE
Na otvorenju izložbe u četvrtak na Europskom trgu bili su premijer RH Andrej Plenković, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, članica Uprave Hanza Medije Ana Hanžeković i glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić.
Poglavlje na izložbi nazvano "Šok" zabilježilo je prve, neposredne, spontane reakcije, građane u parkovima kako sjede na klupama, mnogi od njih bili su ogrnuti dekama na taj prohladan proljetni dan, njihovu malu djecu, kućne ljubimce jednako uplašene poput njih.
Poglavlje "Hvala vam" posvećeno je svima koji su nesebično pružali svoju pomoć. Pamtimo pripadnike Hrvatske vojske kako čiste ulice grada. Pamtimo Bad Blue Boyse koji su se organizirali i pomagali rodiljama u klinici u Petrovoj ulici. Pamtimo alpiniste, penjače, visinske radnike kako se penju po krovovima da bi uklonili dimnjake, crjepove, oluke i druge dijelove krovova koje je potres pomaknuo i koji su prijetili da će pasti. Ne pretjerujemo ako utvrdimo da su tako spašavali i ljudske živote.
U poglavlju, pak, nazvanom "Krhotine" bavimo se krhotinama grada, nadrealnim prizorima dijelova mnogih ciglenih građevina koji su završili na cesti. To su te gotovo apokaliptične fotografije, najčešće snimljene bez ljudskog lika. Automobilske karoserije jedva su se nazirale pod ciglama ili golemim dijelovima fasada. Te snimke potiho postavljaju pitanje što bi se dogodilo da potres, koji je nažalost odnio jedan mladi ljudski život, nije zatresao Zagreb u tako rane jutarnje sate, kada na ulicama nije bilo gotovo nikoga, nego kasnije.
U poglavlju "Baština" fotografije su na kojima Cropixovi fotoreporteri bilježe stradale muzeje, galerije, crkve, spomenike kulture... Oštećeni su mnogi muzeji i galerije, no na sreću nijedna umjetnina važna za hrvatsku povijest umjetnosti nije bespovratno stradala. Naši su autori, među ostalim, snimili mramorni kip mladića koji se srušio na pod na odjelu Antičke zbirke Arheološkog muzeja, lutke s narodnim nošnjama popadale iz vitrina Etnografskog muzeja, mirogojske arkade, remek-djelo arhitekta Hermana Bolléa...
"Katedrala" je, pak, posebno poglavlje. Poglavlje u kojemu se žiri i najviše mučio da suzi odabir, koliko je dobrih fotografija bilo. Posebno se to odnosi na trenutak rušenja sjevernog tornja. Da smo mogli, najradije bismo izložili sve fotografije, ali i ove, vjerujemo, pružaju dovoljno širok raspon koji govori o interesima Cropixovih fotografa i njihovoj mogućnosti da temu vide drugačije, iz novog kuta.
Poglavlje "Glavu gore.", nazvano po grafitu jednog uličnog autora koji se nalazi iznad glavnog zagrebačkog trga, završno je poglavlje, koje kroz fotografije pripovijeda o optimizmu.
Na samom su se otvaranju našim hrabrim fotografima i sponzorima dijelila vunena srca koja je osmislila dizajnerica Ivona Martinčić, inače i autorica glavnog vizuala naše izložbe. Crveno vuneno srce, podsjetimo, isplela je na napukloj žutoj fasadi škole u Habdelićevoj ulici i spojila dva njegova dijela plavom vunom. Bilo je to prošle godine u sklopu uličnog festivala Okolo. Nakon potresa njezino je srce zaživjelo jednom sasvim drugačijom pričom, često se dijelilo po društvenim mrežama kao simbol da će se grad jednoga dana obnoviti. Ona je pozdravila projekt sljedećim riječima: "Mislim da je sjajna ideja da se u prvi plan stave ljudi koji su hrabro dokumentirali na tada rizičnim lokacijama. Uvijek nekako gledamo fotografije, a zaboravljamo ljude koji su ih napravili. Jako je lijepa zamisao da se tako zahvali autorima."
Uz fotografije, može se pogledati i film Borisa Orešića o potresu nazvan "Ukradeno proljeće". Snimatelj je Jure Cukar, montažeri Tonči Laura i Adam Bukvić, a iza projekta stoji videoprodukcija Hanza Medije. Sljedeća tri dana, po otvaranju, film će biti dostupan na platformama MAXtv i MAXtv To Go, dok se 14. rujna pušta na HM i HT YT kanalu. Sugovornika je u filmu mnoštvo, od seizmologa Marijana Heraka, preko povjesničara umjetnosti Dragana Damjanovića, do mnogih ljudi koji su stradali u potresu. Prvi je to, valja napomenuti, dokumentarac o potresu.
Autor predgovora je povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović, koji među ostalim navodi: "Na fotografijama koje su tu prikazane vidimo kaos koji se, na možda paradoksalan način, pretače u posve skladnu koreografiju. Tu su razmrvljene donjogradske fasade i automobili spljošteni pod njihovim teretom, vatrogasci i alpinisti koji se veru po krovovima ne bi li uklonili razrušene dimnjake, gradonačelnik u inspekciji oštećenih objekata, uplašeni starčići zamotani u deke u hladnome jutru potresa, trudnice evakuirane iz narušene prastare bolnice, uklanjanje napuklog marcipanskog tornja katedrale (koji je i sam sagrađen nakon jednog razornog potresa, prije 140 godina) i uklanjanje kupole iz Ilice (a kao žrtve ovog potresa pale su mnoge donjogradske ugaone kupole), kao i dirljive poruke street artista koje se, ciljano ili slučajno, mogu čitati kao poruke podrške gradu i njegovim stanovnicima."
