Postalo je teško popratiti sve skandalozne, bizarne, urnebesne, problematične i/ili uvredljive izjave koje poznati reper štanca na dnevnoj bazi, u zadnje se vrijeme najčešće služeći Instagramom kako bi napao bivšu suprugu Kim Kardashian ili njezinog navodno trenutnog dečka Petea Davidsona. Na listi njegovih stalnih suradnika našli su se glazbenici poput Marilyna Mansona i DaBabyja, koji se ne čine odabranima na temelju glazbenog merituma, nego puno više zbog kontroverze vezane uz njihove silovateljske, odnosno homofobne pozadine. Osim što puni novinske stupce, Ye se zapravo i dalje bavi glazbom te je ovih dana izdao svoj jedanaesti studijski album, "Donda 2" – i to ekskluzivno na vlastitom Stem Playeru, a ne na streaming platformama. Za reperovu ponovnu javnu sveprisutnost pobrinuo se i Netflix s "Jeen-yuhs", trilogijom dokumentaraca o njegovom životu, kao i njegova nova modna suradnja s Balenciagom. Iznova se čini nemogućim u moru informacija shvatiti što Kanye trenutno prolazi i zašto se tako ponaša.
Da se razumijemo, Kanye je uvijek bio malo pomaknut – to i je razlog zašto smo ga toliko voljeli, posebno na glazbenom planu. Malo je reći da su njegovi albumi definirali suvremeni hip-hop u istoj mjeri u kojoj su to učinila najbolja Tupacova ili Nasova ostvarenja devedesetih. Svojim nekonvencionalnim zvukom, fantastičnim spisateljskim sposobnostima, briljantnom produkcijom, a i činjenicom da je svoju egomaniju mogao izvući s velikom količinom šarma, Kanye je postao jedan od najcjenjenijih glazbenika današnjice. Pomicao je granice toga što znači biti reper i pomogao je da žanr dopre do svjetova koji su mu prije bili nedostižni. Reperima prije Kanyea bilo je nezamislivo surađivati s tolikim spektrom različitih umjetnika, od velikih pop ikona poput Madonne i Rihanne pa do alternativaca kao što su Bon Iver ili Arca. Popularne je glazbenike otvarao svijetu hip-hopa, a alternativce je otkrivao mainstreamu. Kanye nije samo reper, on je pop zvijezda u punom smislu te riječi, kao i jedan od najvažnijih umjetnika na glazbenoj sceni 21. stoljeća.
Jednako tako, Kanye je uvijek bio izrazito kontroverzna ličnost. Od sukoba s 50 Centom, Taylor Swift i Drakeom, preko istupa na dodjeli nagrada VMAs, pa sve do ulaska u predsjedničku utrku 2020., čini se teškim zadatkom samo nabrojati sve situacije kad se Kanye u medijima našao zbog stvari koje nisu vezane uz njegovo glazbeno stvaralaštvo. Kanye je uvijek sebe i predstavljao kao provokatora, ali zbog uvjerenja u snagu vlastite ličnosti i u svoj umjetnički genij, smatrao je da je to opravdano. I publika ga je u tome podupirala – bar do neke mjere. Mnogima je njegova izjava da je ropstvo američkih crnaca bilo izbor te podrška Donaldu Trumpu bila kap koja je prelila čašu. Kako su njegovi istupi postajali sve problematičniji, postalo je jasno da ne gledamo genija koji se ne boji postaviti pitanja pred kojima drugi ustuknu, nego izgubljenog čovjeka okruženog ljudima kojima do njega nije stalo dovoljno da mu kažu da nije sasvim dobro.
Serija dokumentaraca "Jeen-yuhs" ima zadatak prikazati Kanyea u vrlo ljudskom svjetlu, prateći ga od njegovih glazbenih početaka kao anonimnog producenta u Chicagu do velike slave kakvu ima danas. Kroz svjedočanstva prijatelja i suradnika dokumentarci pokušavaju odgovoriti na pitanje – tko je zapravo Kanye? Međutim, problem Kanyea u javnom prostoru nije to da je on osobito dehumaniziran – njegova čovječnost ni u pola se ne dovodi u pitanje kao, primjerice, njegovo mentalno zdravlje. I to s dobrim razlogom – kod Kanyeovih ispada prije desetak godina lako se mogla uočiti baš ta dimenzija „ljudskosti”. Kad je na dodjeli VMAs u pola govora Taylor Swift izletio na pozornicu samo da kaže da smatra da je Beyoncé zaslužila tu nagradu, njegov potez bio je neumjesan, ali smo ga mogli tumačiti kao iskazivanje podrške svojoj suradnici i bliskoj prijateljici – a ni rasna nejednakost u dodjelama nagrada nije bila zanemariv faktor. Slično tome, kad je Kanye godinama prije bez pardona rekao da George Bush „ne mari za crnce”, nije zapravo bio u krivu, što se pokazalo ne samo tijekom Busheva režima, nego i u godinama koje su uslijedile. Kanyeovi su se komentari prije doimali kao nekorektni, ali su znali sadržavati neku pronicljivost koja je davala do znanja da on ipak zna o čemu govori.
Međutim, ti su komentari kilometrima daleko od njegovih nedavnih istupa protiv bivše žene i njezinog trenutnog dečka. Kanyeovi ispadi na Instagramu nisu samo izrazi ljubomore ili nezadovoljstva, oni su u punom smislu primjer napada i uznemiravanja kakvo bi u brojnim slučajevima imalo legalne sankcije. Čak i kad bismo njegovu privatnu dramu ostavili postrance, i u kreativnom životu Kanye teško da radi nešto revolucionarno, iako se kroz njegove izjave može činiti drugačije. Odluku da svoj zadnji album pusti u javnost isključivo na vlastitom Stem Playeru opravdao je činjenicom da glazbenici danas zarađuju „tek 12% od onoga što glazbena industrija zaradi” i da je vrijeme „da glazbu oslobodimo od opresivnog sustava”. Kanye je ovdje zapravo na pravom tragu – od pojave streaminga i pada prodaje fizičkih izdanja albuma, brojni glazbenici koji su nekad mogli ugodno živjeti od svoga rada danas krpaju kraj s krajem jer najveći dio njihovog profita odlazi dionicima i vlasnicima platformi koje omogućuju slušanje njihove glazbe. Malim izvođačima to znači da najveći dio profita vuku iz turneja i izvedbi uživo – koje, dakako, za vrijeme pandemije nisu toliko lako izvedive. Problem na koji Kanye ukazuje je stvaran – međutim, upitno je koliko je glazbeni mogul njegova kalibra na udaru opresivnog sustava glazbene industrije u usporedbi s nekim nezavisnim izvođačem iz manje poznate izdavačke kuće. Još je više upitno zašto Kanye smatra da rješenje leži u plaćanju pretplate od 200 dolara servisu na kojem je odlučio pustiti svoj novi album. Ovakav potez zapravo čini dostupnost albuma ovisnom o nečijem novčanom kapitalu i nema nikakve veze s „oslobođenjem glazbe od opresivnog sustava”, ali zato ima puno veze upravo s Kanyeovom megalomanijom u kojoj opresor i nepravednik postaje – upravo on.
Kad se sjetimo Kanyeove posjete Bijeloj kući i susreta s Donaldom Trumpom koji je izgledao kao scena iz horora "Get Out" Jordana Peela, jasno je da je bilo i gorih izjava i postupaka u životu repera poznatog kao Ye koji ovih dana samo gomila nove kontroverze. Šteta je što je svakome vidljivo da Kanye nije sasvim zdrav i da mu treba psihološka pomoć, ali još je veća šteta da mediji od svakog njegovog postupka rade spektakl, izazivajući ekstremne reakcije na koje Kanye zasigurno neće ušutjeti, budući da mu one hrane ego. Kanyeova se javna persona hrani upravo od vlastite veličine, a dok god je ona predmet ismijavanja, teško da će prestati sa svojim istupima. U drugu ruku, s Kanyeom je jako teško uopće znati koji će mu biti idući korak, tako da je svakako neizvjesno u kakvom ćemo ga novinskom naslovu idući put pronaći.
