Albrecht Schuch – je li vam poznato to ime? Mladi njemački glumac, ako je o.k. reći za nekog tko ima 36 godina da je mlad? Glumac kojeg ste mogli gledati u filmu „Mjerenje svijeta” ("Die Vermessung der Welt"), adaptaciji Kehlmannovog slavnog, istoimenog romana. Inače, Schuch je trenutno jedan od najtraženijih glumaca koje njemački filmski krajolik može ponuditi, osim onih u prostodušnim komercijalnim komedijama. Njih ima „na bacanje”. Između ostalog, 36-godišnjaka možete gledati u filmovima “System Crasher”, “Fabian or The Walk to the Dogs” i “Berlin Alexanderplatz”. Nedavno nas je očarao i u ulozi autora Thomasa Brascha u biografskom filmu “Dragi Thomas”. Sada je dio glumačke ekipe serije od osam epizoda “Funeral for a Dog” zajedno s kolegama kao što su Friedrich Mücke i Anne Ratte-Polle.
U ekranizaciji istoimenog romana Thomasa Pletzingera, koji je radio i na scenariju, Schuch glumi novinara Daniela Mandelkerna. Putuje na intervju s proslavljenim književnikom Markom Svenssonom (Friedrich Mücke), koji živi povučeno uz jezero u Italiji. Tamo je Daniel uvučen u tajanstvenu priču o Marku, Tuuli (Alina Tomnikov) i Felixu (Daniel Sträßer), koja gledatelja vodi „diljem svijeta”. Njegovu glumu karakterizira preciznost, dosljednost i ozbiljnost koja se sve rjeđe viđa na kazališnim, ali i filmskim platnima. Ona je posljedica dugog obrazovnog procesa kojemu se naš glumac, unutar i van institucije, predavao. Oduševio nas je njegov stav o strahu koji je recentno izrekao u jednomu intervju: "Naravno, ne želim dopustiti da strah vlada mojim životom jer u nekom trenutku dosegne razinu na kojoj inhibira. Tada postaje samo destruktivan. Strah je uvijek dobar savjetnik, ali nakon određenog trenutka više nije dobar. U nekom trenutku se okrećete u svojoj spirali.”
Njegov umjetnički svijet nije nimalo ignorantan niti izoliran od političkih problema u kojima smo se našli. Na pitanje novinara – ima li odnos prema situaciji, odnosno – gotovo pa savjet, spremno je odgovorio kako vidi razrješenje ovog bizarnog, krvoločnog stanja: "Uz komunikaciju. Da dvije rečenice umjesto 240 znakova posvetite jednoj stvari ili odvojite dva dana svog vremena. I da dopustiš drugoj osobi da je taj dan malo pretjerala. I sljedeći dan ta osoba to može shvatiti i ispričati se. Mislim da je općenito bilo premalo isprika za određene stvari. Također s političke strane. Političari su dali premalo priznanja problemu kada je nešto pošlo po zlu. Radije treba uspostaviti točku razmjene. Svi smo trenutno kratkih živaca. Očito se radi o tome da trenutno vode oni koji imaju, da to fino kažemo, 'najsažetiju reakciju', i ne ovise o racionalnom razmišljanju."
