Komedija bez klaunova, tragedija bez negativaca, riječi su kojima je južnokorejski redatelj Joon-Ho Bong opisao svoj film "Parazit" nakon prošlogodišnje siječanjske premijere u Cannesu. Danas, ovjenčan s četiri Oscara, slavi munjeviti proboj južnokorejskog filma na globalnu scenu, opisujući to povijesnim pomakom u percepciji i validaciji filmskih dostignuća u očima filmske akademske zajednice općenito. Upućeniji poznavatelji Bongova filmskog opusa s iznenađenjem su popratili ovaj, njegov sedmi dugometražni film. "Parazitom" je iskoračio iz sigurne zone i zanimljivim se žanrovskim kombinacijama upustio u realističnu interpretaciju južnokorejskih društvenih i klasnih odnosa. Iz svijeta filmske imaginacije i pomaknute stvarnosti, ovim filmom odrješito i trezveno aterira u oporu svakodnevicu liberalnog kapitalizma, oslikavajući ga u žanrovskom dijapazonu od komedije do horora. Aktualnom socijalnom tematikom film nadrasta južnokorejsku zbilju i pogađa u središte globalnih društvenih događanja, koristeći pritom obitelj kao mikrosocijalni narativ i elementarni društveni predložak.
Istodobno duhovit, crnohumorno realističan, satiričan i potkraj morbidan, već je s prvim festivalskim predstavljanjima nailazio na nepodijeljenu glorifikaciju i unisono euforičnu reakciju globalnog filmskog auditorija. Proboj filma starta 2019. kad postaje dobitnikom Zlatne palme i Zlatnog globusa, da bi ove godine također sjajno startao pred ocjenjivačkim sudom BAFTA-e, okitivši se pobjedničkim pokalom za najbolji film na stranom jeziku, a Bong i Han Jin Won bili su proglašeni laureatima za najbolji originalni scenarij. Točku na i dodalo mu je priznanje Oscar, u kategorijama za najbolji film, najbolji strani film, najboljeg redatelja i najbolji izvorni scenarij.
Radnja prati društveno-moralni uspon i pad južnokorejske četveročlane obitelji Kim: dobroćudnog oca Ki-taeka, skrbne, ali i promućurne majke Chung-sook, inteligentnog i ambicioznog sina Ki-wooa i njegove oštroumne, pustolovne sestre Ki-jung. U oskudici i na rubu kriminala, životare u sirotinjskoj četvrti Seula. Pogled iz podrumskog stana na kvartovske pijanice i suživot s njihovim tjelesnim izlučevinama jedina im je dohvatna perspektiva, a povremeni poslovi slaganja kartonskih kutija za dostavu pizze krajnji doseg obiteljskog biznisa. Gotovo da nemaju za život. Formulu za opstanak pronalaze u krađi internetskih signala, krivotvorenju životopisa, iskorištavanju birokratskih začkoljica i zavitlavanju seulske administracije. Parazitiraju, maštajući o boljem i stremeći k višem. Kotač sreće se pokreće iznenadnom ponudom Ki-woojeva prijatelja da ovaj privatno podučava engleski jezik jednu dražesnu, razmaženu djevojku, kćer bogatog poslovnog čovjeka Parka. Ki-woo spremno prihvaća ponudu, lažira podrijetlo, šarmira lakoumnu gospođu Park i njezinu kćer te se upušta u ulogu obrazovanog tutora. Oportunistički vješto, uklopit će se u svekoliko izobilje glamuroznog okruženja seulskih novokomponiranih buržuja visoke klase. No, sreća mu je pomućena činjenicom da jedino on u obitelji Kim uživa blagodati života na visokoj nozi pa koristi prvu priliku i, uz obmanu lakovjerne gospođe Park, prvo zapošljava sestru Ki-jung na poslovima likovnog psihoterapeuta njihova ekscentričnog sinčića Da-songa, a zatim njih oboje, podlim lažima i smicalicama, navode bogatog Parka da zaposli i oca na mjestu vozača, a majku na poslovima domaćice. Taj posljednji čin parazitskog ugnježđivanja obitelji Kim u živote bogatih Parkovih ujedno je i nagovještaj njihova tragičnog i pogubnog raspada. Crnohumorna komedija tako postaje drama, odnosi i situacije prerastaju u triler, a rasplet u horor.
Žanrovsko pretakanje sjajno funkcionira u skladnoj filmsko-jezičnoj sinergiji, ne zamagljujući pritom glavnu redateljsku intenciju da publici približi apsurdnu sliku realne socijalne klime u postojećem klasno hijerarhijskom okruženju. Kadrove pukog preživljavanja Kimovih u truleži suterena donjogradske četvrti smjenjuje prizorima raskošnog života Parkovih u velebnoj, visokim zidom ograđenoj vili, smještenoj na sjenovitim, pitomim obroncima gornjogradskog Seula. Obitelj Kim i obitelj Park izdanci su i socijalni produkti društvenopolitičkog uređenja koje Bong ne imenuje, već zaključak o tome prepušta publici. "Parazitom" naprosto ustanovljava činjenice vezane uz socijalni položaj društvenih grupa i raspodjelu moći unutar njih, ne vežući uzroke posljedica klasne nejednakosti za pojedinca, već za defekte sustava koji ih je generirao. Bong je glavnu ulogu oca u obitelji Kim povjerio veteranu južnokorejskog filma Kang-ho-Songu, a koautorstvo u pisanju scenarija prijatelju sličnih autorskih afiniteta, Han-Jinu. S tako uigranim timom uspio je uravnotežiti složenu socijalnu dimenziju filma i atraktivnost svog redateljskog izraza u homogenu filmsku cjelinu dosljednog dramaturškog narativa.
ZANIMLJIVOSTI
- Ideja za film začeta je na osnovi osobnih Bongovih iskustava. Uz studij je podučavao djecu iz bogatih obitelji te tako imao pristup u više društvene krugove drukčijeg svjetonazora i financijske moći.
- U Cannesu je redatelj dao dodatnu političnu izjavu o tome da smatra kako ovaj film otkriva pukotine u koje upada hijerarhijsko društvo u situacijama kada suživot klasnih predstavnika u polariziranom društvu postaje stvaran: "U filmu o tome progovaram filmskim jezikom koji svi razumiju i nad čim će se, nadam se, zamisliti".
- Film je isprva snimljen i u crno-bijeloj tehnici, a redatelj od te ideje nije odustao pa je ta verzija premijerno prikazana u siječnju ove godine u Rotterdamu i New Yorku.
- Izvorni filmski materijal u trajanju od 6 sati zainteresirao je HBO.
