U zadnje vrijeme sve je popularniji takozvani robinzonski turizam, odlazak na godišnji odmor kojim ćete se odcijepiti od gužve i civilizacije i pomalo okusiti način života svojih predaka. Iako još uvijek nije dio službene klasifikacije tipova turizma, riječ je o trendu u porastu kojeg budućnost tek čeka. Ime je dobio, dakako, po Robinsonu Crusoeu, protagonistu romana Daniela Defoea koji se spletom okolnosti zatekao sam na pustom otoku. Smještaj u robinzonskom stilu podrazumijeva mir, tišinu, boravak u prirodi, puste otoke, duboke zaljeve na osami i šumske proplanke. Ono što pak ne podrazumijeva su susjedstvo, gradski život i civilizacija. Nerijetko izostaju i struja i kanalizacija, a ljude se potiče na snalažljivost i reuspostavu narušenog odnosa s prirodom.
Najsličniji je, ustvari, eko turizmu, kojim se potiče ljude na osviještenost, na korištenje obnovljivih izvora energije prilikom putovanja i na biranje onakvih smještajnih jedinica koje prirodu uzimaju u obzir te se u nju integriraju. No naglasak kod robinzonskog turizma nije isključivo na okolišu: fokus se više usmjerava na ljudsku psihu, na težnju čovjeka da se vrati svojim korijenima, da se prestane bojati prirode i dopusti si obnoviti zavjete s njom.
Trgovine su udaljene od takvih mjesta i ljudi su motivirani promijeniti način raspolaganja novcem, a ponekad, ukoliko izostaje restoran ili čak i frižider, novim uvjetima moraju prilagoditi i svoje prehrambene navike. Obeshrabruje se korištenje tehnologije, dakle mobitela, laptopa i sličnih uređaja, a gosti teže uhvatiti ritam prirode te svoje dnevne i noćne obaveze prilagoditi putanji sunca, umjesto da računaju s umjetnom rasvjetom.
Nije teško zaključiti odakle u ljudima potreba za onakvim luksuzom koji podrazumijeva duhovni minimalizam. Opterećenost poslom, obavezama, količinom informacija i neprekidnom komunikacijom uzela je danak i rezultirala brojnim poteškoćama koje su se samo tako implementirale u svakodnevicu pojedinaca. Koliko od nas zapne u beskonačnom skrolanju ili odjednom shvati da više ne može biti niti pet minuta sam sa svojim mislima? Ovisnost o podražaju i animaciji sve je češći društveni problem, i zaista treba hrabrosti da se čovjek odluči za takav tip turizma kao što je robinzonski.
U kontekstu spomenutoga duhovnog minimalizma zanimljivo je za razmatrati kako su se u zadnjih nekoliko godina prerasporedile vrijednosti na našim hijerarhijskim ljestvicama: danas su gosti spremni dati i po nekoliko tisuća kuna za noćenje u smještaju koji im zapravo neće pružiti "ništa", pruživši im time sve. Luksuz više ne podrazumijeva (samo) vilu s pogledom na more i privatnim jacuzzijem, već i hotelske sobe u kojima ponekad nedostaju čak i zidovi.
Jedan od najvećih divova robinzonskoga turizma je Azulik, meksički resort koji teži tetošiti svoje posjetitelje osebujnom redukcijom podražaja. Kad zamislimo resort s pet zvjezdica, vjerojatno nam padne na um raskošna teretana, bazen na krovu ili umjetninama opremljena soba, ali Azulik priča sasvim svoju priču kojom nastoji oplemeniti ljude koji mu pruže povjerenje.
Robinzonski turizam na snazi je i u Hrvatskoj, gdje se sve više ljudi okreće onim otocima do kojih se ne može doprijeti automobilom i uvalama do kojih se može doći samo brodom. Umorni od života koji vode u gradovima, ljudi traže potpuno suprotno - izlazak iz zone komfora koji će imati višestruki učinak na njihovu psihu. S jedne strane, nov će ih način života, pa makar trajao samo nekoliko dana ili tjedana, kognitivno stimulirati, a zbog čega će im posljedično narasti i samopouzdanje. Nakon proživljenih prvih par dana apstinencijske krize tijekom odvikavanja od tehnologije i nelagode proizvedene izlaskom iz sfere ugode, uslijedit će potpuna regeneracija duha i uma. Tijelo će se pak odmoriti u potpunosti: oči od umjetnog svjetla i svjetla ekrana, uši od gradske buke i nosnice od smoga, a mozak će se prisjetiti kako je to samog sebe animirati maštarijama i promišljanjima, umjesto videima i slikama.
Ne čudi, dakle, činjenica da se robinzonski turizam u trećem desetljeću dvadeset i prvoga stoljeća razbudio i eksplodirao. Ljudima treba odmor od njih samih i života koji vode, treba im podsjetnik na to da živjeti treba u skladu s prirodom, a ne usprkos njoj. Možda nije kasno da se već ovoga ljeta odvažite i upustite u pustolovinu života. Tko zna, možda se nikad ni ne vratite u grad!
