Veganstvo, odnosno odbacivanje svih namirnica životinjskog porijekla iz prehrane, u posljednjih nekoliko godina postalo je vrlo rašireno. Vjerojatno ste i sami razmišljali o tome, no na prvu se taj pothvat čini gotovo nemogućim. Što ćete uopće jesti ako izbacite meso i mliječne proizvode iz svakodnevne uporabe? Hoćete li biti gladni, jako smršavjeti ili se pak udebljati jer jedete samo krumpire i rižu? Hoćete li bankrotirati? Sa svim se tim pitanjima suočio i 28-godišnji Matei Negovetić, no već godinu dana uspješno se nosi sa svim izazovima prehrane temeljene na biljnim namirnicama. Svoja iskustva dijeli na blogu "Plant based – full of taste", kao i na kulinarskim radionicama. Za početak, pitala sam ga kako je odlučio postati vegan, na što mi je objasnio kako se on tako ne identificira. Postoji, naime, razlika između veganstva i plant-based prehrane.
"Veganstvo je način života koji uključuje prehranu bez namirnica životinjskog porijekla, kao i korištenje artikala i proizvoda koji nisu na bilo koji način povezani sa životinjama (npr. nisu testirani na životinjama, nisu korištene životinjske masnoće i sl.) te ukazivanje na sve one aktivnosti koje uključuju neprikladnost odnosa prema životinjama (npr. zoološki vrtovi, cirkusi i sl.). Plant-based prehrana je dio veganstva, onaj dio koji je vezan uz prehranu. Ta hrana je veganska, odnosno ne uključuje nikakvo korištenje životinjskih namirnica i moglo bi se reći da je plant-based prehrana bitna sastavnica veganstva", objašnjava Matei.
Pa, nakon što smo to razjasnili, mogli smo se vratiti pričanju o takvom načinu prehrane i života te svim izazovima s kojima se suočava. Ako i vas zanima što on zapravo jede, Matei je s nama podijelio tri sjajna i jednostavna, sezonska recepta, a za više detalja pratite njegov blog "Plant based – full of taste".
Kad ste odabrali plant–based prehranu i zašto ste se odlučili na takvu promjenu?
Odluka o prelasku na ovu prehranu je došla vrlo spontano, prije nešto malo više od godinu dana. Naime, veliki sam zaljubljenik u kuhanje i zaista ću izdvojiti vrijeme za to bilo kad, premda i u ponoć. Zbog poslovnih obaveza i manjka vremena za kuhanje, ta meni draga aktivnost se svela na pripremu, za mene, "običnih" jela (pečeno meso i salata, meso i prilog, tjestenina s mesom). Istovremeno, počeo sam proučavati koje su mogućnosti u plant–based prehrani te sam odlučio ne jesti meso tjedan dana. Krenuo sam u to bez ikakvih očekivanja i namjera, samo da vidim kakav je to osjećaj. Primijetio sam da u tih tjedan dana ne postoji nešto što mi nedostaje, nego baš suprotno - otvarao mi se novi svijet namirnica, okusa i začina. Odlučio sam nastaviti s tom prehranom i sada već gotovo brojim godinu dana od te odluke. Sve je to zapravo bilo spontano i preko noći, ali najbolje je to što nisam imao nikakvih strepnji oko rezultata, već sam samo htio vidjeti kako ću se osjećati i na temelju toga odlučiti odgovara li mi ili ne.
Koji su bili najveći izazovi pri prelasku na plant–based prehranu? Čega vam se bilo najteže odreći?
Najveći izazovi s kojima sam se susreo na početku su bili - kako i gdje nabavljati namirnice, što uopće jesti, ostaju li meni samo salata, krumpir i tjestenina kao glavne namirnice. Brzo sam shvatio da je to samo bila moja stvar percepcije ove prehrane. Percepcije u kojoj sam mislio da ne postoji ništa drugo osim mesa i priloga. Zaista sam imao osjećaj kao da ulazim u potpuno novi svijet, koji mi uopće nije poznat. U tom svijetu je jako velik broj namirnica kao i njihovih kombinacija. Malo mi je trebalo da uvidim koliko se svega može jesti, a da ne jedeš meso i da se ne jede ništa manje kvalitetna hrana, nego baš suprotno. Što se tiče odricanja, nisam imao nekih problema odreći se neke posebne namirnice, jer sam nedugo prije toga već spontano smanjivao unos mliječnih proizvoda i jaja, kao i suhomesnatih proizvoda, tako da je praktički ostalo samo meso - bez kojeg također mogu.
Nisam na to gledao kao da se nečeg odričem, usmjerio sam se na ono što dobivam i prema čemu se krećem - a to je bila ukusna, zasitna, zanimljiva hrana koja pruža osjećaj lakoće i nevjerojatne količine energije.
Kakve ste promjene primijetili?
- Prelazak na ovaj tip prehrane je zapravo proces u kojem se uči iz iskustva: kako najbolje pripremiti jelo, kako napraviti zasitan obrok i kako uživati u njemu. Počet ću s onim negativnim promjenama, odnosno lekcijama koje sam dosad naučio.
Prvi problem s kojim sam se susreo je bila glad. Nju sam osjećao unatoč unosu jednake količine namirnica kao i ranije jer sam mislio da će mi biti dovoljna. Ipak, u ovoj se prehrani jede količinski više, ali se unatoč tome ne deblja. Još jedna, za mene negativna, promjena je mršavljenje. U početku je jednostavno nemoguće to izbjeći jer se radi o prehrani s manjim brojem kalorija te naprosto intenzivno mršavite u prvih par tjedana. Tu promjenu sam suzbio unosom namirnica koje su kaloričnije poput badema, slanutka i riže pa danas bez problema održavam stabilnu kilažu.
Pozitivne promjene su zaista višestruke – izostanak osjećaja nadutosti, izostanak "umora" od obroka, kvalitetnija probava, osjećaj slobodnije energije u tijelu..
Biljna prehrana često se promatra kao jako skupa, odnosno skuplja od one "obične", mesne. Je li to istina?
- Svaka prehrana može biti skupa, neovisno o tome na čemu se ona temelji. Tako možemo koristiti najskuplje namirnice životinjskog porijekla, kao i one biljnog. No, prema mom iskustvu, plant-based prehrana se pokazuje kao jednaka po cijeni, ako ne i jeftinija od one prehrane koja se temelji na namirnicama životinjskog porijekla. Ono što uvelike utječe na cijenu je činjenica da se ponuda voća, povrća, žitarica, biljnih mlijeka i sl. proširila na veliki dio tržišta, te su uslijed toga te namirnice postale cjenovno dostupnije. Principi koje pratim u financijskom pogledu u ovoj prehrani su sezonalnost namirnica, dostupnost pojedine namirnice te jednostavnost pripreme.
Provjerite recepte koje je s nama podijelio: naš favorit je desert!
Koji su još stereotipi prema plant–based prehrani i svima koji se tako hrane s kojima ste se suočili ili ste za njih čuli?
- Najviše stereotipa je vezano uz pitanje koje sam i sam imao na početku – što se uopće jede. Ovo pitanje je potpuno razumljivo, jer sam samog sebe uhvatio u toj nedoumici i takvom razmišljanju gdje nisam uopće mogao zamišljati što se zapravo sve krije iza prehrane koja se temelji na namirnicama biljnog porijekla. Nadalje, uvjerenja s kojima se susrećem su pitanje gladi, odnosno sitosti te pitanje fizičke energije potrebne za neku aktivnost. Naime, ljudima je nekad nepojmljivo da se čovjek može najesti, odnosno da može biti sit, ako u jelu nema neke namirnice životinjskog porijekla. Koncept je to koji u sebi nosi naviku da se nakon pojedenog obroka osjećamo kao da se ne možemo pomaknuti, kao da bi najradije htjeli odspavati kako bi naše tijelo moglo u miru probavljati sve što smo unijeli. Kod ove prehrane osoba se najede, no to je sitost koja nakon sat vremena daje osjećaj slobode, osjećaj energije i lakoće.
Naposljetku, pitanje fizičke energije. Još jedno uvjerenje ljudi da je u namirnicama životinjskog porijekla sva energija, da samo od njih dolaze mišići. Neću ulaziti u znanstvena objašnjenja kojih je zaista napretek, no iz vlastitog iskustva mogu reći da ova prehrana ne oduzima niti trunčicu energije. Naime, u slobodno vrijeme se bavim trail trčanjem, trčanjem po planinama te sudjelujem na utrkama koje su nerijetko duže od trideset kilometara te traju od tri do četiri sata. U zadnjih godinu dana, niti jednom nisam osjetio da mi energije ponestaje nego baš suprotno – kao da sam otkrio energiju koja se nalazila u meni cijelo vrijeme i sad ima priliku izaći van, pokazati se. Još neki stereotipi su vezani uz to da nedostaje nekih minerala, vitamina u tijelu; do toga da je ova hrana bezukusna i bljutava.
Kako su vaša obitelj i okolina prihvatili vašu odluku?
Okolina je reagirala vrlo pozitivno, vrlo ohrabrujuće, što je i mene iznenadilo. Lagao bih kad bih rekao da sam očekivao to, prije sam mislio da će biti neki šok, neka nevjerica, no baš suprotno, komentari su bili – ako meni to odgovara, slobodno. Jedine problematike koje su se javile su bile vezane uz tradicije i običaje, posebno uz blagdane gdje je većina jela bazirana na mesu kao glavnoj namirnici. No, mojoj obitelji je bilo na kraju jako zabavno izmijeniti neke recepte, uvrstiti nešto novo pa čak i probati nešto što sam ja napravio kao blagdansko jelo. ---
Naravno da se i danas susrećem s pitanjima poput – što ti jedeš uopće, zar nisi stalno gladan, kako ćeš sad kad nema salate ili kako možeš jesti samo "priloge" u restoranu. Tako da i dalje zna biti zabavno odgovarati na ta pitanja i promatrati sve mentalne vratolomije ljudi vezano uz prehranu. (smijeh)
Imate li kakav savjet za sve one koji razmišljaju o prelasku na plant - based prehranu?
Moj jedini savjet je da probaju. Da probaju samo jedan obrok, samo jedan dan, jedan tjedan. Neka osluškuju sebe i svoje tijelo, kako se osjećaju, je li im to ugodno, predstavlja li im to neku dobrobit. Jedino je bitno kako se oni osjećaju, a ne ono što kaže obitelj, okolina, prijatelji.
Ako im se svidi, odlično. Ako im se ne svidi, isto je odlično jer su se barem dobro zabavili, nešto novo naučili, nešto novo isprobali, spoznali nešto o sebi i svom tijelu, svojim navikama. Nema pogrešaka u kuhanju, u pripremi jela, sve su to lekcije koje ne moramo znati otprije. Jako je zabavno naučiti nešto novo, pa iako shvatili kako nešto ne funkcionira. (smijeh)
Na kraju, htio bih samo istaknuti jednu staru poslovicu – da je hrana naš lijek i da je naš lijek naša hrana. To zaista je tako i svatko od nas ima mogućnost upravljanja onime što jede, odnosno na koji način se odnosi prema samom sebi.
