Gledali smo ga u "Brooklyn 99", "Sex Educationu", "The Officeu", u "House of Gucci". Viđamo ga u filmovima, čitamo o njemu u knjigama, a kod nas ga ne igra gotovo nitko. Po svemu sudeći, temperamentni i kompetitivni Hrvati, zaljubljenici u sport, trebali bi obožavati skvoš. U inozemstvu je evidentno jedan od omiljenih sportova i hobija koji, uz to što fizički iscrpi, otvara dobar prostor za komunikaciju. Na skvoš terenima se često sklapaju poslovni dogovori, rješavaju prijateljske nesuglasice, otpušta frustracija. Britanci su ga zaigrali prvi, još u devetnaestom stoljeću, i od tada im je jedna od omiljenih razonoda - zemlja su najviše skvoš-terena u svijetu.
Prisjetimo se na trenutak scene iz "After Lifea" u kojoj se Tony i Matt zateknu na skvoš terenu. Nakon što se Tony po tko zna koji put zavuče u zakutke svojih najmračnijih misli, Matt ga, kao i obično, pokušava iz toga iščupati. Kroz obje sezone zapravo pratimo njegove brižne pokušaje da uključi svog svaka u društveni život, da ga potakne na to da nađe neki hobi, neku zanimaciju, nekog novog prijatelja. Scena skvoša jako je zabavna - Tony Matta upravo masakrira, što je ironično s obzirom na to koliko nezdravo živi. Matt se živcira i živcira, dok na kraju ne padne na pod uslijed blažeg srčanog udara. Tako to obično biva u "After Lifeu": spoj nespojivog kroz dinamičan odnos humora i patnje, očekivanog i neočekivanog, smijeha i šokantno neugodnih životnih situacija.
Nemojte da vas to obeshrabri - male su šanse da vam se nešto dogodi. Štoviše, skvoš je jedan od sportova koji se može pohvaliti s najmanjom mogućnošću ozljeda. Energičan, dinamičan, iscrpljujuć, a opet, zabavan i nepredvidljiv, često ga zovu „the ultimate” sportom, vjerojatno zato što mu je u osnovi onaj najvažniji superlativ: malo što podrazumijeva potrošnju tolike energetske vrijednosti kao što je to skvoš. U sat vremena igre, prosječan čovjek je u stanju izgubiti čak do osamsto kalorija (više od jednog Big Tastyja). Osim toga, bodovi se jako brzo izmjenjuju, igrati ga mogu i početnici i profesionalci, svatko tko se u njemu okuša oznojit će se i iscrpiti preko krajnjih granica, a poželjet će ga igrati opet. Ne usprkos tome, već upravo zbog toga.
Prednost skvoša u odnosu na tenis je prije svega manji teren. To znači da više energije možemo usmjeriti na udaranje loptice, jer je manje trošimo trčeći u pokušaju da uopće dođemo do nje. Udarci stoga mogu biti nešto agresivniji, a i manje toga ovisi o tehnici udarca. Zato se skvoš može preporučiti onome tko želi iskaliti frustraciju na zdrav i koristan način. Također, dok amaterski tenis, posebice parovi, riskira opasnost od toga da na terenu provedemo četrdeset minuta tijekom kojih smo primili možda dvije loptice, u skvošu ta opcija ne postoji. Loptica se, kada padne, brže pokupi i ne može odletjeti na drugi kraj svijeta. Brže se vraćamo natrag u igru i otud spomenutih osamsto kalorija potrošnje.
Skvoš je fantastičan odabir ako želite izbjeći dosadan, sumoran cardio na biciklu ili traci za trčanje. Još jedna prednost skvoša je malen i zatvoren teren na kojem vas nitko ne vidi. Zaštićeni ste od pogleda i pozornosti koju možda, ako ste početnici, nastojite izbjeći. Dakle, što vam još preostaje? Nabavite, iznajmite, kupite ili posudite minimum opreme (potrebni su vam samo reket i loptica), nađite nekog suborca ili suborkinju i bacite se u vatru. Pobijediti samoga sebe novim rekordom jest slatko, ali još je slađe pobijediti zeta.
