Hommage: Love Brings Love

Alber Elbaz: velik u poslu, skroman u životu

09. listopad 2021.
Fotografije: Profimedia

Obožavatelj i poštovatelj žena kao i lijepog, nježnog, slavnog "french stylea".

U utorak navečer, na zatvaranju pariškog Tjedna mode, mnoštvo se okupilo ne bi li odalo počast velikom dizajneru Alberu Elbazu koji je preminuo u travnju ove godine od posljedica koronavirusa. Njegova kreativnost je obilježila Lanvin, Rive Gauche (YSL) i Guy Laroche, a prije dvije godine pokrenuo je novu liniju AZ Factory. Navodno je, privatno, bio iznimno empatičan čovjek, redovito raspoložen za humor. Dries Van Noten, Pierpaolo Piccioli iz Valentina, Sidney Toledano iz LVMH-a, François-Henri Pinault ispred Keringa, glumica Demi Moore, prva dama Francuske Brigitte Macron – da, svi su se pojavili na reviji koju je organizirao Elbazov dugogodišnji partner, Alex Koo. 45 svjetskih dizajnera je, uz kreativni tim AZ Factoryja, napravilo po odjevni predmet njemu u čast.

Među njima je bio Demna Gvasalia iz Balenciage, koji je napravio ružičastu haljinu od tafta; Maria Grazia Chiuri iz Diora, koja je stvorila ručno izvezenu i oslikanu haljinu s motivima koje se referiraju na njegovo djelo i osobnost te Rick Owens koji se poigrao s ružičastom bojom u svom dizajnu. 

Prije predstavljanja odjeće, Koo je prisutnima objasnio kako je Elbaza oduvijek interesirala priča oko Théâtre de la Mode koji je napravljen krajem Drugog svjetskog rata, kako bi oživio interes za francusku modu. Bila je to putujuća izložba odjeće veličine lutki, zajedno s kazališnim scenografijama. Glavni dizajneri i umjetnici tog doba dali su svoj doprinos. Bio je neizmjerno popularan.

"Alber je za danas za nas osmislio novi Théâtre de la Mode", rekao je Koo. "Njegov je san bio ponovno okupiti najbolje talente naše industrije kako bi proslavili ljubav, ljepotu i nadu."

Pokojni dizajner je pak tvrdio kako je njegov san bio biti liječnik. Međutim, srećom, taj se san nije ostvario. Kasnije je pojasnio što je pod tim mislio: "Gotovo kao da radim u laboratoriju, jer isprobavam nove tehnike, nove smjerove i tkanine, novo tkanje." Ljubav prema ženama je prisutna od početka karijere, pa je čak i mislio da "nije važno što žene nose", ali ubrzo je shvatio da je zapravo posao dizajnera nasmijati žene i "donijeti im čokoladu bez kalorija". Kao umjetnik koji je djelovao u najekstremnijem obliku showbusinessa, bio je duboko nezainteresiran za isprepletanje privatnog života s idejom "javnog života": "Najgore što se može dogoditi trenutak je zaglavljenosti u vlastitom mjehuriću za koji mislite da je suština života. Lijepo je vidjeti druge ljude i čuti ljude različite dobi i mišljenja.”

O odjeći je govorio pojednostavljenim jezikom, kao i o estetici kouj je predano, promišljeno i kvalitetno stvarao: "Ako izvadite nešto iz zamrzivača, hladno je, ali što se dogodi kad se otopi? To je cool zabava, cool osoba, cool kolekcija. Što to znači? Meni ništa. Više me zanimaju stvari koje nisu cool, stvari koje imaju određenu individualnost, određenu dušu, određenu dugovječnost, emocije, krhkost.”

Svom je radu volio pridodavati dodatnu svrhu i značenje, pogotovo kada je govorio o periodu u Lanvinu:”Jedna mi je žena rekla da se svaki put kad nosi Lanvin muškarci zaljube u nju. Druga mi je rekla da je nosila Lanvin kako bi se suočila s odvjetnikom svog muža jer se osjećala zaštićeno. Ako mogu natjerati muškarce da se zaljube u žene i ako mogu zaštititi žene, mislim da mogu mirno umrijeti.”