Majstorska radionica

Razgovarali smo s danskim dizajnerom kojeg obožavaju žene koje znaju što žele

03. kolovoz 2021.
Fotografije: IMAXtree 

Danski dizajner svoj diskurs usmjerava ka kvaliteti, minimalističkoj silueti i vrhunski produciranim komadima koji će se nositi godinama.

Pročišćeni krojevi i pomno birani materijali, neutralna paleta boja koja nudi bijele, bež, smeđe i sive tonove - ukratko, sve to nude kolekcije danskog dizajnera Marka Kenlyja Domino Tana. U razgovoru o skandinavskim brendovima koji njeguju minimalizam, ovaj dizajner koji od ranog djetinjstva kreira odjeću nezaobilazno je ime. Obožavaju ga žene koje znaju točno kakav dizajn žele, a on im pruža onaj koji spaja nosivu odjeću koja je u svojoj jednostavnosti posebna, luksuzna i bezvremenska. Mark Kenly je odrastao u Danskoj, uz oca Kineza i majku Dankinju, pa se spoj ovih kultura prožima i kroz njegov rad. Njegova karijera zaista je impresivna - učio se zanatu u modnoj kući Christian Dior, za vrijeme dok je parišku kuću vodio John Galliano. Radio je krojeve za Balenciagu, kasnije i u studiju Alexandra McQueena. Kada je imao tek 12 godina, jednu od njegovih haljina kupila je Aleksandra od Danske, a to su bili tek početci kreatora koji kroz dizajn odjeće pažnju usmjerava na kvalitetu, siluetu koja pristaje tijelu i komade koji će se nositi godinama. O dizajnu, stvaranju i svojim početcima, kao i odnosu prema održivosti Mark Kenly nam otkriva u razgovoru.

Tko je Mark Kenly, kako biste se opisali u par riječi?

- Uvijek radim najbolje što mogu. Uvijek se trudim. Jako sam iskren, i ako nešto ne funkcionira – tada ne funkcionira, završimo s tom idejom i idemo dalje. Tako dugo dok znate da ste učinili sve što možete, tada nije vaša krivica i možda je samo tajming bio loš. Uvijek sam živio u skladu s tim.

Prvu kreaciju ste dizajnirali sa samo 12 godina i to za dansku princezu... Je li to bio početak i kada ste shvatili da je moda vaša strast?

- Izrađivao sam odjeću od najmlađih dana – počelo je s onom za lutke i zapravo se ni ne sjećam razdoblja u kojem me odjeća nije privlačila i zanimala. Bio sam uporan i zahtijevao sam šivaću mašinu još kao dijete, moja majka je imala jednu, ali je bila poprilično loša pa su smo na kraju kupili novu. Najprije sam okupirao našu ostavu, a kad smo preselili u drugu kuću, dobio sam cijelu sobu za šivanje. Otac mi je pomogao napraviti je, i tu sam prvi put nabavio industrijske strojeve. I to se sve događalo kada sam još bio u osnovnoj školi, znači imao sam 12 ili 13 godina. Prve prave klijente počeo sam dobivati godinu, dvije kasnije. Prva velika narudžba bila je haljina za proslavu 40. rođendana - imao sam budžet od 5000 eura i nisam mogao vjerovati, bilo je ludo. Nakon toga sam počeo surađivati s krojačima iz Aarhusa koji su mi pomagali oko težih projekata. Tada sam još uvijek sam pohađao školu i nisam se mogao posvetiti šivanju na puno radno vrijeme. Uostalom, bilo je i elemenata za koje sam imao viziju, ali još uvijek nisam imao prave vještine. No nikad nisam volio jednostavne, „sigurne” projekte – izgubim strpljenje ako ne postoji određeni rizik.

Što vas potiče da dizajnirate? Gdje nalazite inspiraciju?

- Stalno surađujem s drugim dizajnerima. Sastanci i razgovori koji se dogode usput često mi potvrde moje ideje, ali također tako se rađaju i nove.

Koje ste lekcije naučili radeći za modne kuće Dior, Balenciaga, Alexander McQueen, Sonia Rykiel. Što ste naučili iz tog iskustva?

- Mnogo sam naučio dok sam radio u Dioru, u razdoblju u kojem je John Galliano bio kreativni direktor. Napredovao sam zahvaljujući vrlo dobrom odnosu sa ženom koja je vodila šivaći studio pa su me često i „posuđivali” nekome drugome - tako sam primjerice radio krojeve za Balenciagu. Svugdje sam vrlo sam iskreno pristupao stvarima na kojima sam radio. Nakon Parisa, preselio sam u Kopenhagen gdje sam radio kao asistent scenografa u Betty Nansen Theateru. Veoma mi se sviđao rad na temelju teksta, stvaranje lika za priču te usklađivanje koje je potrebno u odnosu na prostor i svjetlo.

Što za vas znači termin održivost? Je li modna održivost danas često samo marketinški trik?

- Vjerujem da tek kada se emocionalno vežete uz komad odjeće, on može preživjeti u garderobi. Održivost još uvijek nije uobičajena u modnom svijetu, ali važno je da nikada ne postane plagijat. Ona mora proizlaziti iz individualiziranih proizvoda, onih kreiranih na odgovoran i promišljen način, čime će, nadamo se, proizvod duže živjeti i imati veću vrijednost za kupca.