Fotografija prerano preminule Carolyn Bessette kako izlazi iz omanje kapele u bogataškom dijelu Amerike, dok ju nasljednik JFKa ljubi u ruku, zauvijek će se nalaziti na popisima mokrih snova svake mladenke, ne samo zbog ljepote te jednostavne Narciso Rodriguez svilene haljine, ne samo zato što je umjesto elaboriranog skupog buketa nosila jednostavan buketić đurđica, cvijeća koje je djelovalo kao da ga je ubrala usput, ne samo zbog kose na koju nikad ni jedna mlada nije ni pomislila (zalizana punđica kao da je izašla iz mora netom prije), ne zbog no make up savršene kože, već zato što je cijela fotka, kao i ona, odisala elegancijom koja je bezvremenska, koja govori o snazi duha, unutrašnjem stilu kojem ne treba ni trend, ni kostim, ni ukrasi, ni barok.
Minimalizam upravo zato privlači: jer ogoljuje sadržaj, i poput bijelog zida na grčkoj kući za vrijeme savršenog sunčanog dana, uzbuđuje svojom čistoćom. Teško je doći do tog stupnja, koliko god puta kopirale rukavice ili đurđice. Nije to o odjevnom predmetu ili boji noktiju, to je o dubokom osjećaju da ti višak nije potreban, ni da te ukrasi ni da te sakrije. U tom smislu i najšareniji nakit može biti čist i razotkrivajuć.
Cijelu kolumnu o minimalizmu, ali i intervjue, modni editorijal i druge teme, pročitajte u novom izdanju GG POP UP PAPER!
