Kao žena s kovrčavom kosom, kroz godine sam znala eksperimentirati s domaćim pripravcima za njegu kose. Bile su u pitanju maske od, primjerice, jaja, meda, maslinovog ulja, ponekad i limuna - sve sam "recepte" pronašla na internetu i obećavali su dubinsku hidrataciju, koja mojoj suhoj kosi uvijek treba. Koristila sam te maske prilično redovno, sve dok to jednom nisam priznala svojoj frizerki. Šokirano me gledala nekoliko trenutaka i ozbiljnim glasom zamolila da to više nikad ne radim. Razlog?
Ništa od toga zapravo ne hidratizira kosu jer sirovi sastojci ne mogu prodrijeti u vlas kose. Ostaju na površini i zapravo samo maste vlasi i tjeme. Nekome tko inače ima suhu kosu, to može kratkoročno izgledati kao da daje rezultate - kosa neće imati frizza i bit će možda ljepše oblikovana, ali dugoročno niste zapravo napravili ništa jer kosa nije hidratizirana - samo masna. Da ne govorimo o tome kako kiselina iz limuna može biti i opasna te ozbiljno isušiti kosu. Razmislite - je li pametno stavljati kiselinu na kosu koja je ionako oštećena? Rekla bih da nije.
No, nedavno sam, kao članica nekih grupa na Facebooku, primijetila da postoji jako puno ljudi koji ne odustaju od domaćih pripravaka za kosu, ali i kožu. Najpopularnije su maske, a koristi se svašta. Tako sam vidjela da neki ispiru kosu jabučnim octom koji, navodno, razgrađuje klor koji ostaje u kosi nakon pranja vodom koja je tvrda. To je možda istina, no ponovno - radi se o sirovom sastojku koji sam od sebe ne može raditi samo ono što mi želimo da radi na našoj kosi ili koži. To može jedino ako je prošao kroz neki kemijski proces kako bi postao proizvod koji je siguran za nas. Jabučni ocat, primjerice, možda razgrađuje klor, no ponovno se radi o kiselini, a na kosi nam onda ostaje - sol. Opet, radi se o načinu isušivanja kose koji dugoročno ne pomaže nikomu i ničemu. Čini mi se također i da je ta pomama za domaćim pripravcima došla do vrhunca u karanteni, kad su mnogi od nas eksperimentirali s kosom i kožom jer nismo imali što drugo za raditi. Tako sam u grupama pročitala da su žene na svoju kosu stavljale cimet, kavu, omekšivač za rublje, majonezu, piletinu (!?), luk, krumpir, svinjsku mast, kvasac, maslac, bananu, jogurt... Zaista, mogućnosti su neograničene.
A znam i da su jako popularne maske za lice također napravljene od sastojaka iz frižidera. U to se nisam usudila upustiti jer ionako imam osjetljivu kožu pa mi nije do eksperimentiranja kad pronađem dobru rutinu.
Jasna mi je logika svega - ako je nešto prirodno, onda mora biti dobro. Uostalom, na tržištu postoji puno proizvoda za kožu i kosu koji imaju jedan prirodni sastojak koji je "zvijezda" - da, agrumi su prepuni vitamina C i dobro ih je jesti, kao što je lubenica puna antioksidansa, ali nije isto jesti grejp i mazati se njime po licu. Tvari se ne upijaju na isti način kroz našu kožu ili kosu. Zato je potrebno da ti sastojci prođu kroz određeni proces kako bi postali serum ili krema ili neki drugi proizvod kako bi imali ikakvog pozitivnog utjecaja na našu kožu i kosu.
Ne zaboravite i da prirodni sastojci nisu uvijek dobri za nas te da možete biti alergični na neke sastojke, a da to niste znali ranije. Primjerice, možete jesti agrume i piti limunadu, ali neke tvari u limunu mogu biti fotoosjetljive pa biste mogli dobiti fleke po koži, ili u gorem slučaju - opekline.
Unatoč svojoj skeptičnosti o home made njezi, odlučila sam pitati stručnjake što o tome misle.
"Neki od tih domaćih sastojaka mogu biti dobri, ali za kratkotrajan dojam. Nisu štetni za vlas kose, ali ako se rade često, u kontinuitetu, sigurno nisu dobri za vlasište. Nisam pobornik instant trendova, u obzir dolazi samo profesionalan pristup prema kosi jer ništa ne može biti dobra zamjena za profesionalan proizvod", objasnio mi je Ivan Pervan, vlasnik frizerskog salona u Zagrebu.
O njezi kože domaćim pripravcima koji su "prirodni" pričala sam i s dr.med. dermatovenerologije, Željanom Bolančom iz Klinike za kožne i spolne bolesti.
"Vjerujem da je priroda jedna jako lijepa inspiracija i da se u prirodi mogu naći brojni odgovori. Poznat je blagotvoran učinak šetnje prirodom na tijelo i na um i priroda je uvijek imala različite lijekove za brojne bolesti, i prije razvoja farmaceutske industrije kakvu danas poznamo, a možemo reći da joj je svojevrsna preteča. Priroda je puna ljekovitih sastojaka, ali isto tako ne daje sve odgovore na potrebe suvremenog društva. Tako, npr. do razvoja antibiotika i cjepiva, ljudi su umirali od upale pluća, a mnoga djeca od dječjih zaraznih bolesti. I tada su ljudi poznavali prirodne preparate, vjerojatno puno bolje nego mi danas, pa to nije bilo dovoljno. S druge strane, priroda je izvor i iznimno jakih otrova, pa jednakost između prirodnoga i zdravoga nije uvijek točna.
Razvojem medicine i znanosti, danas dermokozmetika obiluje brojnim visoko učinkovitim aktivnim supstancama kojima liječimo akne, rozaceju ali i u službi anti-aginga kojima utječemo na kvalitetu kože i usporavamo starenje kože. Dermokozmetika uvelike i inspiraciju pronalazi u prirodi i danas u većini dermokozmetike imamo neki prirodni sastojak, kao što je recimo askorbinska kiselina, odnosno vitamin C. Ono što je veliki plus dermokozmetici je što ne daje samo aktivne supstance već nam osigurava i strogu kvalitetu proizvoda s minimalnim rizikom razvoja različitih mikroorganizama poput bakterija ili plijesni. Odavno se u proizvodnji više i ne koriste štetni konzervansi poput parabena, a koji su i potencijalni alergeni pa su ti proizvodi s deklaracijom paraben free i sl. Minimalističke formule, strog odabir sirovina i klinička ispitivanja koja se provode pod nadzorom stručnjaka dermatologa nude proizvode iza kojih stoje dermokozmetičke kuće koje garantiraju sigurnost. S druge strane, prirodni pripravci često u svom sastavu sadrže sirovine (biljke) koji su potencijalni alergeni, a izlaganjem suncu mogu postati fototoksični (bergamot) i izazvati alergijske reakcije. Dakle, uvijek sve ima svoje pozitivne i negativne strane, i treba dobro procijeniti korist u odnosu na štetu.
Sve prirodne kreme koje se temelje na znanstvenim ispitivanjima, iza kojih stoji struka i koje su proizvedene u certificiranim laboratorijima, uz sljedivost sirovina i dokaze o učinkovitosti i sigurnosti, mogu stati rame uz rame s modernom dermokozmetikom. Često se, nažalost, prirodno zamijeni s kućnim uradcima i rade se pripravci, a koji se ne temelje na stručnosti i dobrom poznavanju supstanci i tehnologije", rekla nam je Željana Bolanča.
Upravo to je razlika između profesionalnih proizvoda i onih koje sami sklepamo u kuhinji. Kao što svi postaju stručnjaci za nogomet čim počne neko veliko prvenstvo ili kako su svi epidemiolozi u pandemiji - tako smo svi dermatolozi i frizeri i mislimo da možemo bolje od industrije koja ulaže milijarde u sigurne i funkcionalne proizvode.
"Ono što je bitno kod prirodnih proizvoda, potrebno je jako dobro poznavati sirovine, tehnologiju i imati laboratorijske uvjete kako bi se kupcu uvijek osigurao isti, jednako kvalitetan sastav u kremi ili serumu, dakle sve isto što je potrebno za razvoj dermokozmetike. Dakle, jedno su prirodni proizvodi, a drugo je kućni proizvod i to se ne smije izjednačiti jer odličnim poznavanjem sirovina i tehnologije može se napraviti odlična prirodna dermokozmetika.
Neovisno o tome za što se odlučite, mislim da je manje više i da treba koristiti osnovne sastojke; vitamin C, hijaluronsku kiselinu, retinol, vitamin E, ceramide i povremeno, ali ne pretjerivati, kiseline i naravno uz kontrolu stručnjaka. Danas imamo pandemiju osjetljive kože koja je osim utjecaja ekspozoma i posljedica i nestručne i prekomjerne primjene kiselina, tonika i losiona koji značajno uništavaju kožnu barijeru, a koja bi nam trebala biti glavni prirodni štit od svega negativnog iz okoliša. Moramo se vratiti osnovama, neovisno je li se odlučimo za prirodna rješenja ili pripravke kupimo u ljekarnama i ordinacijama", rekla nam je Željana Bolanča.
