Gdje se nalazite na putovanju do svog "tijela iz snova"? Pitam jer sam prilično sigurna da vjerujete kako vaše tijelo nije dovoljno dobro; možda mislite da je preveliko, premekano ili slabo; imate viška otprilike pet kilograma i kada ih izgubite - "bit ćete savršeni", a možda vam nedostaje još tih nekoliko centimetara da biste konačno bili zadovoljni. Ako ne razmišljate tako, čestitam vam i usput me zanima kako ste to postigli. Ne kako ste došli do tijela iz snova, nego kako ste uspjeli prihvatiti svoje tijelo takvo kakvo jest.
Sjećam se svog tijela iz snova. Bilo je to prije nekoliko godina. Tada, naravno, nisam bila svjesna da sam u najboljoj formi svog života i da ću uskoro sa zavisti gledati stare fotografije, pitajući se kako sam si dopustila da više tako ne izgledam i zašto sam, zaboga, mislila da to nije dovoljno dobro. Zanimljivo, ali isto tako danas gledam i na fotografije Ashley Graham, jednog od najpoznatijih plus size modela na svijetu, koja zrači takvim samopouzdanjem da mi je to nevjerojatno. Prema mnogima Ashley nema tijelo iz snova. Čim je plus size, znamo što to znači. No, ona je zdrava, redovito vježba i uživa u životu i nije ju briga što drugi o tome misle. Jasno, ne poznajemo je, ona je samo još jedna osoba na Instagramu koja nam prezentira najbolje trenutke, highlighte iz svog života. Svejedno, ostaje činjenica da nije stvar u tome da cijenim samo mršava tijela, nego da ne cijenim samo svoje.
Također je zanimljivo da u to vrijeme kad sam imala svoje tijelo iz snova, ne samo da nisam bila svjesna da je to - to, nego nisam bila zadovoljna ničim drugim u životu. Bila sam prilično nesretna i ne baš "na dobrom mjestu" psihički. Sada bih dala sve za to tijelo, ali kad bih s time morala pristati i na vraćanje u to psihičko stanje, morala bih odbiti. Svjesna sam da jednostavno nije vrijedno toga. Zašto onda danas želim to tijelo kad znam da mi neće donijeti sreću i zadovoljstvo? Nikad, očito, nije bila stvar u tijelu, nego u umu. Ipak, jako mi je teško pronaći nekoga tko je zapravo zadovoljan svojim izgledom. Je li to ljudsko stanje stalnog nezadovoljstva, jesmo li uvijek bili takvi ili smo u posljednjih nekoliko godina (desetljeća?) konstantno u stanju uspoređivanja s drugima pa je nemoguće ne žudjeti za nekim tijelom koje nikad nismo imali?
Pitanje koje se neizbježno postavlja je: što je uopće tijelo iz snova? Karakterizira li ga, u konačnici, jedino činjenica da o njemu sanjamo, baš kao što je sreća lijepa jedino dok se čeka? Kako se osjećate kad pročitate motivirajuće fitness poruke poput: "No pain, no gain" (Bez boli nema nagrade), "No excuses" (Bez izgovora), "Sweat is fat crying" (Znoj je mast koja plače)? Meni je teško vjerovati da itko vjeruje u te fraze i da ih one zaista motiviraju. No, s druge strane baziraju se na posramljivanju, zastrašivanju, odnosno na manipulaciji pa je zapravo potpuno logično da funkcioniraju. Cijela fitness industrija počiva na tome da se sramite svog tijela i da krenete koristiti usluge i proizvode koji vam se nude. Tako nas sestre Kardashian uvjeravaju da imaju takva tijela jer piju čajeve za mršavljenje, što je zaista smiješno, gotovo jednako kao i tvrdnja da jako puno vježbaju i "rade"; ponovno, za razliku od vas, koji samo sjedite doma i kritizirate ih jer postavljaju nerealne standarde ljepote. Istina je da se nikakvim vježbanjem ne može postići takvo tijelo, a one su ga sve postigle operacijama, kao što je istina da postavljaju i održavaju nerealne standarde ljepote svakim danom, a zatim još nas okrivljuju jer to shvaćamo.
Da vas još malo poguraju, tu su i sretni anonimni ljudi na Instagramu koji su prošli veliku transformaciju - odjednom više nisu pogrbljeni i mrzovoljni, nego stoje visoko uzdignute glave s velikim osmijehom na licu, objašnjavajući vam kako i vi možete imati "tijelo iz snova" - tj. njihovo tijelo - ali, nažalost, nemate njihovu snagu volje. Trebam li uopće spominjati filtere?
Paralelno s tom kampanjom, na društvenim mrežama snažan je i body positivity pokret, koji uključuje ne samo plus size zajednicu nego i druge stručnjake, poput nutricionista, liječnika i drugih, koji se pokušavaju boriti s gomilom netočnih informacija o prehrani i vježbanju. Dakako, nije prošlo bez prozivanja body positivity pokreta za "promicanje nezdravog načina života". Istina je da nitko ne promovira nezdrav način života, nego baš suprotno. Promovira se činjenica da možete postojati na ovom svijetu i nemati tijelo koje se prodaje pod ono iz snova te svejedno biti sretni i zadovoljni. Promovira se stav da nije u redu prozivati nekoga jer ne izgleda onako kako vi želite da izgleda ili jer ne izgleda kao vi. Jer takvo je razmišljanje nezdravo. A to nipošto ne znači da ne smijete željeti promijeniti to tijelo na bilo koji način, samo da u pozadini ne bi trebao biti pritisak društva koji vam govori da niste dovoljno dobri jer nemate određene brojke na vagi i u opsegu, nego želja da postanete zdraviji, fizički i psihički. U prvom planu ne bi trebala biti percepcija drugih, nego vaša dobrobit. Ne morate imati savršeno tijelo, samo ga ne biste trebali prezirati ni u kojem slučaju. Tzv. dream body trebao bi biti cilj koji podrazumijeva zdravo tijelo u kojem se osjećamo dobro i kojim smo zadovoljni - i to je cijela filozofija. Kao i svaku, i tu je iznimno teško primijeniti u svakodnevici.
