Još uvijek se, izgleda, ne znamo nositi s fenomenom "body shaminga", ali možda bismo mogli nešto naučiti od Nicole Coughlan, mlade talentirane glumice koja uz selfie iz hotelske sobe napisala tekst koji potiče na razmišljanje.
„Ako imate mišljenje o mom tijelu, molim vas, molim vas nemojte ga dijeliti sa mnom. Većina ljudi ima dobre namjere i ne žele me uvrijediti, ali i ja sam samo ljudsko biće i zbilja mi je teško nositi na sebi teret tisuća mišljenja o tome kako izgledam, a koja mi izravno šaljete svaki dan. Ako imate stav o meni, to je u redu. Shvaćam da sam TV lice i da će ljudi imati svoje mišljenje, ali preklinjem vas da ga ne dijelite izravno sa mnom", napisala je Nicole, zvijezda serije "Bridgerton" i oduševila svojom rekacijom koja je skromna, prizemljena i pristojna.
Već dugo nismo vidjeli tako nježnu manifestaciju nečije boli, koja ne sadrži gnjev i optužbu, već iskrenu molbu i zbog toga je Nicola prava inspiracija.
Svjesna toga da će ljudi uvijek komentirati, Nicola je znala u što ulazi kad je započela glumačku karijeru. Jedan od sličnih "dobronamjernih" body shaminga nedavno je podijelila i glumica Melanie Lynskey koja je reagirala na jedan od brojnih komentara vezanih uz njezino tijelo, a u kojem joj se poručuje da bi zbog zdravlja trebala poraditi na svojem tijelu.
"Moja životna priča. Najbolji su mi oni koji kažu "brinem za njezino zdravlje", ali vi mene ne vidite kada vozim sobni bicikl, kada trčim parkom za svojim djetetom. Mršavo ne znači uvijek i zdravo", poručila je tada glumica koja je otkrila da su joj čak i na setu, iz producentskog tima, ponudili da radi s privatnim trenerom kako bi bila mršavija i zdravija.
Istina je da je teško, dapače nemoguće odrediti koga se danas više hejta: glumice koje stare ili glumice koje se trude ostvariti dojam da ne stare. Podjednako se komentiralo i sijedu kosu Cynthije Nixon i filere Kristin Davis. Nitko, ali nitko nije pošteđen body shaminga. I cure koje percipiramo kao zgodne će, u slučaju da pokažu mrvicu previše kože za nečiji ukus, automatski biti etiketirane kao vulgarne. "Ona to radi samo da skupi lajkove." Mršavicama se kaže da "odu pojesti burek", mišićavim curama da su muškobanjaste i da ih se "mora imati za što primiti".
Cassey Ho, jedna od najpoznatijih američkih fitness influencerica, nerijetko piše o tome kako joj se i nakon deset godina u industriji teško nositi s paljbom komentara, pogotovo onih kontradiktornih. U svojim videima progovara o tome kako joj se istovremeno govori i da je premršava da bi bila fitnessica, i da je nedovoljno fit, odnosno debeljuškasta i salasta. Nedavno se otisnula na devedesetodnevni izazov tijekom kojega planira promjenom prehrane i intenzivnijim vježbanjem izgraditi izgubljenu muskulaturu. To je probudilio glavne komentatore koji su joj pisali svašta, a velik broj njih dijelio je, kao što kaže i Nicola, dobronamjerne savjete.
Cassey, nisi li u deficitu? Cassey, ne pretjeruješ li? Cassey, nešto mi tu smrdi na poremećaj prehrane. Cassey, zar svojom odlukom sugeriraš da nije u redu biti debeo?
Da ne ispadnem licemjerna, a na tragu sam toga, ni ja ne odobravam neke Casseyne pothvate, kao ni njen prenaglašen strah od vage i debljine koji se trudi sakriti time što svako toliko objavi selfie s nekom od svojih plus size manekenki uz "body positivity" hashtag. Da ponovno ne ispadnem licemjerna, naglašavam da primjećujem te stvari jer sam i sama bila na sličan način opsjednuta gramima i brojevima. U to vrijeme nije postojala osoba čije me "mišljenje" moglo izvući iz toksičnog mindseta. Da se vratimo na Nicolu i ono što ona naglašava: „Molim vas, molim vas nemojte mi to izravno govoriti.” Velika je razlika između toga hoćemo li svoje mišljenje izgovoriti naglas pred izloženom osobom, riskirajući da je time povrijedimo, ili ćemo ga zadržati za sebe i pustiti druge da sami brinu svoje brige. Ljudi su, ukratko, jako hrabri kada treba savjetovati i posramljivati, a jako kreativni kada to treba kamuflirati u dobru namjeru.
Moraliziranje je sklizak teren jer, u kojem god smjeru krenuli, velike su šanse da ćemo pasti i razbiti nos. Nitko od nas nije svetac i kao što kaže Nicola – svi imamo potrebu reći svoje mišljenje, posebice negativno. Dobro je dok znamo da je to što činimo loše, i dok se možemo kontrolirati. Ponekad nas baš i izbaci iz takta ona jedna prijateljica koja se, dok komentiramo koliko je ružna haljina koju je odjenula nova cura našeg bivšeg, nađe glumiti moralnu vertikalu i kaže nešto tipa „Ej, daj nemoj tako.” S vremena na vrijeme nam je jedan hejterski ispad nakon kojeg ćemo se osjećati krivima baš potreban. Ipak, nije mi jasno što body shameri misle da će se dogoditi nakon što udijele svoju konstruktivnu kritiku. Nadam se da imaju potvrdu kojom garantiraju uspješan efekt svojih savjeta.
Što zaključiti osim da se javnosti ne može udovoljiti? Uvijek će biti preružnih, prestarih i predebelih za nečiji ukus. Mislim da bismo svi trebali biti malo više kao Nicola: reći „molim te” umjesto kuditi kažiprstom, reći „razumijem te” umjesto „ti si fašist”. Svoje mišljenje, koliko god mi mislili da je ono važno, zadržati za sebe ili uzak krug ljudi, osim ako nas netko eksplicitno ne zamoli da mu ga iznesemo. I poraditi malo na skromnosti. Shvatiti da ne znamo više nego što znamo. Pokušat ću početi od sebe.
