Život danas u mnogočemu podsjeća na fabulu romana Lewisa Carrolla "Alisa u Zemlji čudesa". Naime, nakon što se svijet susreo s pandemijom covida-19, ljudi se lako mogu poistovjetiti s glavnim likom djevojčice koja slučajno upada u zečju rupu i ulazi u svijet što koketira s elementima fantastičnog, lišenog logičkih modela razmišljanja i razumijevanja svakodnevice. Baš poput Alise, i mi se još navikavamo na neobične situacije i nove društvene norme. Baš poput Alise, i mi u redakciji željni smo šarenila, razgovora, druženja, lijepoga i zato smo odlučili zamoliti pet mladih i talentiranih slastičara u usponu da svojom kreativnošću oboje stranice ovog broja magazina Gloria Glam, nadahnuti upravo glavnom protagonisticom glasovitog romana.
Naše mjesto radnje postao je moderni objekt skriven u sesvetskoj šumi sugestivnog naziva Šumica, a glavni protagonisti našeg romana postali su bajkoviti deserti. Izrada skulptura u slastičarstvu nije novost, a princip je isti kao i u kiparstvu. Francuski slastičari prednjače u stvaranju takvih grandioznih deserata, čija cijena može dosegnuti i do nekoliko tisuća eura. Postoje i brojna natjecanja, a prijavljenim slastičarima to je način izražavanja. Slastičarka Antonia Brezicki i pastry chef Emilien Geslin, iz zagrebačke slastičarnice Magnolia, predstavili su se vjernim prikazom iz knjige. Pred nama se u trenu stvorila divovska gljiva na kojoj je stajao zec u plavom fraku i začuđena Alisa u prepoznatljivoj plavoj haljinici. Možda najbolji detalj je činjenica da je klobuk gljive jestiv, štoviše napravljen je od svilenkaste čokoladne kreme. Druga torta bila je u potpunosti posvećena Alisi, a Emilien i Antonia priznali su nam kako ipak nisu potrošili mnogo vremena na izradu nakon što su podijelili poslove.
- Misao vodilja bio nam je svijet mašte, mjesto gdje pravila ne postoje. Alisu smo uzeli kao središnjeg lika i oko nje gradili "zemlju čudesa". Na torti nosi zeca koji je prisutan od samog početka, zbog njega je i upala u rupu. Mislim da je on, uz Alisu, bio neizostavan - otkrila nam je Antonia Brezicki.
Bitno drugačiju priču ispričale su Maja Draganić i Iva Lež, prijateljice i susjede koje su otvorile Cukerlab, studio za kreativne slastice u Zaboku. Grafička dizajnerica i ekonomistica u slatkom svijetu zatekle su se pukom slučajnošću. Maštajući poput Alise o nekom drugačijem životu, otkrile su slastičarstvo. Za Ivu je to bio novi početak nakon dugogodišnjeg rada u prodaji i marketingu, dok Maja nije mogla ni zamisliti povratak u Zagreb poslije rođenja prve kćeri, priznajući kako je glavni krivac za Cukerlab zapravo Ivin entuzijazam koji ju je pokrenuo. Ipak, živopisne karte i keksići za editorijal nisu nastali neplanirano.
- Najprije smo tjedan dana promišljale. Svaka je zapisivala svoje ideje i motive, a oni koji su se preklopili na kraju su i ostvareni. Zatim smo isprobavale recepture i dugo radile na originalnim ilustracijama. Lizalice su zamišljene kao hommage ilustratoru Johnu Tennielu. Keksi su dorađene, oslikane ilustracije, a macaronsi su čisti eksperiment i igra. Da i ne spominjemo ideje koje su se rodile dan uoči snimanja, ali nismo htjele odustati od njih. Zato je iza nas neprospavana noć ispunjena mirisom cimeta - ispričale su nam Iva i Maja ispijajući već tko zna koju šalicu kave.
Vrlo zanimljiv je i proces nastajanja dekoriranog keksa koji započinje izradom ilustracije. To je predložak za kalup koji keksu daje oblik, a izrađuju ga vlastitim 3D printerom. Birajući recepturu za bazu odlučile su se za paprenjak kao spoj tradicije i suvremenog pristupa slasticama. Pečeni paprenjak zatim se ručno oslikava mješavinom šećera u prahu, dehidriranog bjelanca, vode i jestivih boja te se dorađuje u nekoliko navrata i suši. Ovaj put djevojke su otišle korak dalje pa su naslovnicu prvog izdanja "Alise" iz 1865. printale na jestivu pokrivku, koja je naknadno uklopljena u unaprijed zadanu formu knjige na keksu.
No, kreativni svijet slastica ipak ima uporište u egzaktnim mjerama sastojaka. Zanimljivo je spomenuti da je autor "Alise u zemlji čudesa" bio matematičar pa odatle i potreba da se pronađe formula za funkcioniranje i komunikaciju u čudnovatom svijetu. Djevojke iz Cukerlaba svojim pak slasticama poručuju da je mašta jedino oružje u ratu protiv često nemilosrdne stvarnosti.
Zanimljiv ulazak u svijet deserata imala je i diplomirana arhitektica Iva Erić, vlasnica brenda "Šlag na kraju", kojoj špatula u ruci daje osjećaj da može napraviti baš sve što poželi. Svoje viđenje Alise uobličila je u bajkovitu tortu pastelnih boja. Odlučila se za laganu kombinaciju biskvita od vanilije natopljenog ružinom vodicom i kreme od bijele čokolade i maline. Izvana je obložena bijelim čokoladnim ganacheom. Macaronsi na torti punjeni su ganacheom od pistacije, a jestive pločice s likovima iz romana su od bijele čokolade za modeliranje. Macaronsi zbog svoje jednostavne forme mogu zavarati, no za savršenu izvedbu potrebno je znanje i iznimna vještina. Čak i ako se držite recepture francuskog slastičarskog maga, Pierrea Herméa, možda ćete postići pjenastu teksturu, ali bi površina mogla popucati. Izrađuju se od brašna ručno mljevenih badema jer se jedino tako postiže odgovarajuća tekstura. Kad pomislite da ste sve napravili kako treba, uz prekratko miješanje dobit ćete keksiće koji više nalikuju puslicama nego macaronsima. Zbog svega toga malo je onih koji će se s njima uhvatiti u koštac.
- Na spomen romana, prva mi je pomisao bila vezana uz atmosferu svijeta u koji Alisa pada i znala sam da želim dočarati ozračje ludila, grandioznosti, bajke i pomaknute realnosti. Htjela sam izbrisati vizualnu "granicu" torte, uklopiti elemente koji izviruju, uronjavaju i padaju te u taj kaos smjestiti prepoznatljive likove - govori Iva dok miješa ružičasti ganache (čokoladna krema).
- Željela sam da torta dočara šumu i veliko drvo te rupu ispod njega, u koju Alisa upada, no na vrlo apstraktan način. Lik Alise nacrtan je na vrhu, a ispod nje su, u kaotičnom kolopletu, motivi karata i cvijeća (koje govori), sat Bijelog zeca, grane, šećerni i razni drugi oblici što prebivaju u svijetu u rupi - nastavlja Iva, napominjući kako je torta izrađena u dva dana, dok je promišljanje o detaljima trajalo tjednima. Zahvaljujući našim virtuozima nismo mogli zamisliti ljepši uvod u najljepše doba godine. Iako kuhinja u romanu miriše na papar, pripreme božićnih kolača prizivaju arome cimeta, klinčića i čokolade, što su i najdraži začini naših slastičara, dok Iva Erić dodaje da je u slatkom svijetu, možda paradoksalno, sve bolje s malo soli.
