Boška Bahtijarević vlasnica je romantičnog konceptnog dućana u Martićevoj ulici u centru Zagreba. Inače arhitektica, odnedavno je i aranžerka. U dućanu koji se zove "Tvoje" osim cvjetnih aranžmana možete pribaviti i druge detalje za dom ili se savjetovati oko uređenja svojeg prostora. Ipak, kod te zanimljive kreativke nema "ili", sve je povezano i pristaje jedino na "i".
"Arhitekturu nisam nikad doživljavala kao karijeru, nego kao poziv i dio mog života. Sada nemam osjećaj stvaranja nove karijere, nego samo dograđivanja u nekom kreativnom smislu. Zapravo su obje moje profesije povezane i ne mogu ih odvajati, prije i poslije, prva i druga - kroz smijeh objašnjava. Ipak, zanimalo nas je kako se dogodilo zaljubljivanje u ovu "drugu"? I kako izgleda taj prijelaz? Odgovor je jednostavan.
"Dogodilo se neko zasićenje, počela sam razmišljati o promjeni, željela sam se više posvetiti detaljima unutar prostora, dekoraterstvu, stiliziranju interijera. Htjela sam stvarati nešto vlastitim rukama, nešto što se puno brže realizira, spontano, iz glave. Dok sam samu sebe mučila što i kako dalje, odlučila sam upisati tečaj za cvjećara/ aranžera na Pučkom otvorenom učilištu i ondje mi je sve počelo sjedati na svoje mjesto, "vratila" se kreativnost za koju sam mislila da je izgubljena, da je ne posjedujem. Paralelno sam tražila prostor za svoj mali dućan u kojem ću moći stvarati i nuditi nešto opuštenije, nešto što oduvijek želim da je 'više Zagreb'."
Ipak, kako se suočiti s uvriježenim bojaznima da su promjene opasne, rizične i da se često u njih naivno upuštamo?
"Pretkoraci su bili u mojoj glavi, nekakva ograničenja koja si sami zadamo tijekom godina. Mogu li ja to, što ako pogriješim, kako ću sama, je li to kriza srednjih godina i slično. A onda sam zaključila da je život ipak samo jedan i da je glupo bojati se, i da treba učiniti sve da se osjećaš dobro jer rad je dio našeg života i neka naša misija na zemlji. Dalje je sve samo planiranje, potraga za prostorom, odabir brendova, vježbanje i učenje. I mnogo neprospavanih noći."
Svaka "tranzicija" je bolna, ali može biti i zabavna, instruktivna, a odemo li još dalje, i meditativna.
"Bolan je bio rastanak s mojim partnerima u "Arhitektri". Bilo je usput puno neočekivanih momenata, karantena i potres, ali sve je to bilo neko novo učenje o sebi, o strpljenju, o puštanju, o snazi. Po prirodi sam optimist i ne razmišljam negativno, mislim da se rad i predanost isplate, da će dobar proizvod uvijek imati kupca. I da se možemo svemu prilagoditi", govori nam Boška koju smo, naravno, upitali koja je "tajna" dobrog aranžmana.
"Ne znam što je dobar aranžman. Volim kad se ta kompozicija mijenja s vremenom, kad neki cvijet uvene prije drugog pa ga makneš, latice izvan vaze, pognuta stabljika. Stvara se neka nova slika. Ipak, kod stvaranja važno je voditi računa i o onom osnovnom, nimalo tajnom pitanju - koji je budžet?", dodaje vlasnica romantičnog dućana i otkriva kako je u tom poslu najproblematičnije pitanje - pitanje lijepog.
"Mislim da je to danas dovedeno do izvanjskog, površnog, brzopoteznog. Ljudi žive život s Pinteresta i Instagrama, svatko može napraviti inspiration board ljepote i lijepog kopirajući tuđe ideje."
Za kraj smo je zamolili da nam se predstavi, ali ne strogoformlano, već pomalo autorefleksivno, što je ova kreativka duhovito sročila.
"Tipičan sam horoskopski Ovan, glavom kroz zid s puno srca. Mama sam. Arhitektica sam odgojem, obrazovanjem i djelovanjem, ali nemam potrebu da me moje zvanje ili zanimanje definira. Puno mi je važnije da sam dobra mama, kći, sestra, prijateljica, partnerica."
