Naše jezike" svladava, stvara na njima, ali još nije sto posto sigurna u njih, s engleskim je zapravo krenula pisati rap skladbe. Talentirana 22-godišnja Macha Ravel dosad je napisala, snimila i na YouTubeu objavila pet pjesama: "MPM", "Sve svojim tokom", "Komfortzona", "Pare Pare" i "Claut". Iako je francuski jezik njezin materinski, ona repa na bosanskom i svim drugim "našim jezicima".
Krenimo 'od početka' - što je vaš umjetnički početak?
- Počela sam se baviti glazbom kao dijete. Nisam baš bila okružena glazbenicima, ali sam se zato i isticala. Mojoj obitelji i prijateljima ni dandanas nije potpuno jasno zašto se bavim glazbom, ali je po meni to sve logičan nastavak. Uvijek sam, otprilike od svoje treće godine, pjevala, svirala razne instrumente, isprobavala se u raznim žanrovima. Kako sam rasla, moj odnos i veza s glazbom su evoluirali. Uvijek sam bila u svijetu glazbe, no tog trenutka kada sam odlučila stvarati svoju i trenutak u kojem sam odlučila pričati svoju priču, sve je zapravo krenulo. A to sam počela raditi na našem jeziku, u rujnu prošle godine. Otada počinjem ostvarivati svoje snove.
Pisanje teksta za izvođenje - koje sve kriterije traži da se ispune, u vašem specifičnom žanru?
- Mislim da prije svega zahtijeva slobodu i baš zbog toga ne mislim da imam striktne kriterije, već je moja muzika ˝odsjaj˝ mog duha koji kroz muziku traži način da bude što slobodniji i da se što više izražava jer dosad nikad nije, jer mu nisam davala tu priliku. Ne bojati se znači biti slobodan i to je moj najbitniji uvjet. A žanrovi poput hip-hopa, trapa, r´n´b-ja su odlično oružje za slobodno izražavanje.
Što znači biti aktivistički profiliran u hip-hopu danas u odnosu na prije? Ima li neke specifične razlike?
- Hip-hop kao kultura je nastala kao refleksija na loše socijalno stanje i ta aktivistička komponenta zadržala se do danas, ali s obzirom na to da kao i svaki žanr koji postane mainstream evoluira i u drugim smjerovima osim aktivističkog. Danas hip-hop drži reputaciju da pomiče granice i oslobađa nas od pravila. No rules. I sloboda još jednom. To je ono što želim poručiti mladoj generaciji, da se ne boje biti ono što jesu, kakav god da si. Važno je ponositi se onim što si.
Plaši li vas simulacija ispovjednog tona ili to jest ispovjedni ton? I koliko nama kao konzumentima vašeg umjetničkog rada to treba biti važno?
- Ne plaši me, ali nije mi nije jednostavno za napraviti, što je možda moja slabost. Mislim da se primijeti kako sam u svojim tekstovima dosta apstraktna te koristim metafore kako bih izbjegla direktno izražavanje. To je refleksija i moje osobnosti i bitno je da moja publika vidi i moje slabosti te da tim putem prati moje promjene koje ću možda doživjeti. Mislim da sam na taj način samo iskrenija. Nije mi poanta da ljudi misle kako sam snažna ili da je lako priznati sebi činjenicu da nismo najbolje verzije sebe samih, ili da patimo radi razloga koje stalno preispitujemo - jesu li validni ili ne. U redu je biti nesiguran u svoje emocije, OK je biti nezadovoljan, OK je biti slab. Uvijek se iz svega može izvući nešto korisno i nešto što će ti olakšati to nezadovoljstvo.
Koliko su vama inače "autobiografske" note u tuđim radovima nešto na što obraćate pozornost?
- Većinu vremena mi jesu zanimljive i uvijek postoji nešto čega ću se sjetiti. Osobne note uvijek najjače rezoniraju u mojoj glavi, čak i jače kad nisu nešto s čim se mogu identificirati. To je uvijek nešto što me "zbliži" s umjetnikom i onda stvaram ideju o tome što je htio reći, tko je u suštini osoba koja piše i koje su njegove dvojbe naspram mojih. Autobiografske note u pjesmama su kao boje u kajdanki.
Što je vaša, da se referiram na naslov vaše pjesme, "komfortzona"? Kakav je to život koji želite živjeti?
- Moja "komfortzona" moji su problemi, ono što me vuče prema dolje, ondje gdje mi je najlakše plivati jer se manje bojim izgubiti. Pliće mi je nego na vrhu i znam što me okružuje. Tu se ne mogu mnogo razočarati. Kada sam na vrhu - ili površini - moj mir postaje lovina, stalno čekam što će me snaći i utopiti me. Veliki je izazov ne bojati se sreće i uživati u njoj, znati je prepoznati i to je život koji želim živjeti. Ne želim se bojati odgovoriti svakoj svojoj želji jer ˝možda ne uspije˝ ili ˝što ako uspije, što će biti onda˝? Zanimljiva je ova metafora jer se zaista bojim dubine u moru.
"Hrabrost neće te učiniti jačim" jedan je stih spomenute pjesme - ipak, što je to što mlade pojedince čini jačima u današnjim okolnostima, u ovakvoj društvenosti kojoj svjedočimo?
- Treba prihvatiti i složiti se sa svakom situacijom koja te snađe i ˝plivati˝ u tome kako život želi da plivaš. Želim reći da su problemi kočnica u životu nakon kojih trebamo stati, preispitati neke stvari i ne moramo biti hrabri, ne moramo se praviti da jesmo ako ne osjećamo da jesmo. Ne bismo se trebali ograničavati i sputavati u svojim emocijama jer tako nastane frustracija i udaljimo se od sebe, svojeg pravog ˝ja˝, što sumnjam da može biti ikako dobro.
Što znači za vas ona često prazna deviza ˝izvodim ono što osjećam˝? Kako se uspostavlja dobar odnos sa svojim osjećajima, s njihovim prepoznavanjem - djeluje kao da je lak put, ali znamo da nije...
- Izvodim ono što osjećam točno u tom trenutku kad pišem pjesmu i napravim muziku. Na taj način sam najiskrenija i ne dam se ograničavati - ako se osjećam mračno, neću nikada forsirati i napraviti pjesmu suprotne atmosfere. Nije me ni sram napraviti pjesmu čak i s rizikom da se u skoroj budućnosti neću slagati s njenom idejom. Ne govorim puno konkretnih stvari o sebi, ali vjerujem da me moja publika može razumjeti kroz pjesme i tekstove i pratiti evoluciju mojih osjećaja.
Vaše životne putešestvije (domovi) idu od Francuske, Hrvatske do BiH - možete li nam nešto ispričati o toj mapi?
- Rođena sam u Zagrebu, no nisam nikada živjela u Hrvatskoj. Odmah smo se odselili u Francusku te sam sa svojim roditeljima i sestrom živjela ondje do svoje 20. godine, kad sam odlučila doći u Sarajevo nastaviti studij medicine. Moj život u Francuskoj, nakon već gotovo tri godine provedene ovdje, gledam kao prethodni život. U Bosni sam postala druga osoba i prema tome smatram da živim drugi život, koji je isto moj.
Što u praksi, a što u teoriji znači feminizam i kojim aspektima ste inspirirani, a s kojim dijelovima, ˝sektorima˝, nemate dodirnih točaka?
- Smatram da je danas društvo takvo da se sustavno inzistira na generalizaciji mišljenja o grupama ljudi prema tome što je, primjerice, jedna osoba koja slučajno pripada ˝toj grupi˝ učinila, bilo to loše ili dobro. Previše se generalizira. I prema tome ne osjećam odgovornost da se direktno predstavim kao feministkinja u svojim pjesmama, jer to svakako jesam, logično kao i svaka žena koja želi najbolje za sebe. Radije ću samo ˝pokazati primjer˝ - bez namjere da zvučim prepotentno. Osobno, ni u jednom segmentu svog života ne razmišljam o tome mogu li neke stvari raditi ili ne zbog toga što sam žena. To je meni neprirodno pitanje. Prije svega sam ljudsko biće, duša, stav i psiha, tek onda sam žena, i to je apsolutno nebitna stvar. Mislim općenito da se svih tih strahova i preispitivanja moramo riješiti, vrijedi to i za muškarce, svatko mora sebe i svoju sreću staviti na prvo mjesto. A ono na čemu ja direktno radim, jer je to moja volja - jest pomaganje kako god mogu, pogotovo ženama radi solidarnosti, koja nama, ženama, nedostaje. Pomažem i uvijek ću se truditi to raditi, mladim curama i momcima koji se bave glazbom i traže podršku, mišljenje, ali i ne samo u glazbi. Imam svoj mali medijski reach koji ću rado iskoristiti ako podržavam nečiji posao i smatram da zaslužuje više pažnje. Kada su žene u pitanju, imam i želju i nekako u tom trenutku, kada se to događa, gledam na to kao na misiju koja mene osobno usreći kad je okončam.
Vođen još jednim vašim stihom - vidim da lirski subjekt ˝ne voli sredinu˝. Sredina je uvijek i nužno učmala, zar ne?
- Lirski subjekt u mojim pjesmama je u potrazi za sredinom koja nije učmala i ta potraga čini život, a i pjesme zanimljivima. Poseban izazov za mene jer sredinu baš i ne volim. Imam osjećaj da u općoj sredini ne nalazim sebe jer me ona ne uči ničemu. Učim najviše kada sam ˝dolje˝.
Za kraj, a kraj je uvijek početak - tko je Muha i zašto se Muha nazvala Muhom?
- Muha je sebe nazvala Muhom sasvim slučajno, ali danas razumijem da apsolutno nije bilo slučajno jer Muha je netko tko ne zna kojim bi putem, koja putuje kroz razne emocije, odskoči od svake površine i situacije u kojoj se nalazi.
Što pripremate, čime ste okupirani u ovom trenutku?
- Trenutačno su mi u fokusu dogovorene suradnje, kao i neki samostalni projekti. Ustvari konstantno radim, stvaranje muzike mi je svakodnevica. S vremenom mi se slažu ideje oko toga što da učinim s gotovim proizvodima. Ne stvaram si pritisak, ali pripremam i idući album.
U ljetnom broju magazina Gloria Glam očekuju vas brojni intervju, modni editorijali, beauty savjeti i komentari, a uz sve to na dar dobivate učinkovitu masku za lice La PIEL LAB.
