Zadovoljan je što može jutrima spašavati živote u Klinici za tumore, a popodnevima svoje znanje i iskustvo primijeniti u poliklinici Kustec u Zagrebu i LegeArtis u Osijeku. Za njega je rad kreativni izazov koji rezultira zadovoljstvom svakog pacijenta. Svoju edukaciju, na teorijskom i praktičnom planu, stekao je u vrhunskim svjetskim centrima plastične kirurgije od New Yorka, Glasgowa, Londona do Beča. Danas nije samo uspješan liječnik, već i docent na Katedri za maksilofacijalnu kirurgiju Stomatološkog fakulteta te član Hrvatskog društva za maksilofacijalnu, plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju glave i vrata te Europskog društva za kraniomaksilofacijalnu kirurgiju. Svoje znanje redovito prenosi na specijaliziranim svjetskim kongresima. Sudjelovao je kao predavač na više od 100 domaćih i svjetskih kongresa. On je doc. dr. sc. Aleksandar Milenović i naš je sugovornik ove uvijek intrigantne teme - estetske kirurgije.
Informacija koja već kola u medijima jest da se upravo za vrijeme pandemije povećao broj intervencija, korekcija u domeni plastične kirurgije. Je li tako i u Hrvatskoj, kakvo je vaše iskustvo?
- To je činjenica. U ovom trenutku, u prvom mjesecu 2021. imali smo puno više posla nego u siječnju 2020., ali kada je u ožujku prošle godine počeo lockdown posao je drastično pao i trebalo je vremena da se oporavi. U lipnju je krenuo povećani broj intervencija, a taj se trend zadržao sve do danas.
Kako se to objašnjava?
- Teško je to objasniti. Radi se o potrebi potrošačkog društva da se potvrđuje pa ako ne može putovati na Maldive, onda hajmo kod plastičnog kirurga napraviti jagodice, botoks ili facelifting.
Koja populacija vam je dominanta klijentela?
- Na sreću, nema puno mladih koje ja ionako odbijam i to u pravilu do četrdesete godine života. Moja su klijentela žene iznad pedeset godina i one su mi najdraža i moja target populacija i ja, da mogu, samo bih se njima bavio. Ipak, kako sam učitelj hijalurona već 15 godina, onda se moram baviti i s mlađima. Oni, pak, kao da nemaju tendenciju dolaska kod mene jer se zna da sam vrlo strog, teško me nagovoriti da radim nešto što ne želim i što ne smatram lijepim.
Znači, odbijate klijente koji imaju "bizarne zahtjeve"?
- Apsolutno! Kada pogledate žene prije dvadeset godina i danas, ove iz prošlosti su puno ljepše. To je rezultat rada upravo plastičnih kirurga i kozmetičara, dermatologa. Prije dvadeset godina se niste okretali za ženom zato što je napravila nešto što vam se ne sviđa. O tom problemu često govorim na kongresima; nazvao sam ga "how low can we go?" ili - što se sve može napraviti za novce?
Vaše medicinsko polje je u zanimljivom dijalogu s modom, odnosno pod utjecajem je modnih diktata - pa na tom tragu pitanje – što je sada trend?
- Nisam baš bio podložan trendovima. Imao sam svoju viziju i ona je trajala dugo godina. Moja je strategija bila da žena povjeri svoju ljepotu meni, da je njegujem i da se njome bavim - i sve dok god je ona zadovoljna, ja sam bio zadovoljan. Htio sam, po prilici, ženu pomladiti za deset godina jer je sve izvan toga neprirodno. Svjetske trendove mi ionako nismo mogli pratiti jer kaskamo barem desetljeće. Oni su u pravilu više vezani za sredstva kojima se koristimo. U modi je bio botoks, pa je došao hijaluron, pa plazma pa Med Contour. Vrlo sam konzervativan u odnosu spram trendova, ja sam kirurg prvenstveno i na to sam vrlo ponosan.
Shvaćam. Ipak, zanima nas – zašto je hijaluron i dalje toliko "in"?
- Da, već 15 godina je "in". Mi smo ga doveli u Hrvatsku, išli na edukacije po Europi. On je odlična stvar kad je "in good hands" (u dobrim rukama), što bi rekli Amerikanci. Njegove komplikacije su nula ako imate dobar preparat i dobrog aplikatora, onog koji se njime bavi. Danas je, uz botoks, postao dio osobne higijene. Prije sto godina ljudi nisu ni zube prali, a danas je to osnova osobne higijene, kojoj se u zadnje vrijeme pridružuju i hijaluron i botoks. Kada se apliciraju u umjerenim količinama, možemo lijepo i dobro usporiti starenje, ali se ne smije pretjerati. Kako nismo ostarjeli za pet minuta, tako se ne možemo ni pomladiti. Moramo početi s dobrom njegom i strategijom težiti dobrom rezultatu.
Imate li osjećaj da se teror ljepote i dalje isključivo odnosi na žene?
- Mislim da da, iako muškarci pokušavaju i to ukrasti. Mi kao vrsta smo promašili cilj. Danas se zaista svašta može napraviti, ali ne i seksepil jer ljepota je jedno, a osobnost nešto sasvim drugo. Barbie može biti lijepa, ali to ne znači da je seksepilna i privlačna. Kad bih to mogao napraviti, bio bih najbogatiji čovjek na svijetu - i duhom, ne samo materijalno. Svaku klijenticu treba adekvatno procijeniti, od toga što joj je bitno do toga koliko je tašta, odnosno što (ne)želi. Kada dođe na prvi sastanak se već puno toga vidi – je li našminkana ili nije, kao i što joj treba, ali u konačnici vidi se jasno i imamo li mi ono što one traže. Vrlo je to kompleksna stvar i kompleksan odnos. Neki kirurzi odlučuju da ne bude slojevito koliko zapravo je pa neupitno ispunjavaju želje svojih klijenata.
Što su etički najsporniji dijelovi suvremene estetske kirurgije?
- Ima ih mnogo. Ako pričamo o estetici, to je jedno, a ako pričamo o plastičnoj kirurgiji to je drugo. Promjenu spola smo radili još 1996., vodio sam tim koji je muški spolni organ sastavljao od potkoljenice – to je tada bio skandal, danas je to normalna operacija koja se radi zbog dijagnoze transseksualizma. Mi danas nemamo baš puno normativa niti kriterija jer se danas može tkogod hoće baviti čim god hoće i s obzirom na da je to kod nas sve i dalje pravno "touchy", nitko ne odgovara. Danas već u kozmetičkom salonu možeš dobiti i botoks i hijaluron. Hrvatski liječnički zbor i Ministarstvo zdravstva bi trebali napraviti komisije koje bi dodjeljivale nekakve certifikate kojima bi (netko) mogao raditi nešto na čovjeku. Pacijenti su tu dakako suodgovorni jer često samo srljaju gdje je jeftinije. Možda je nepravedna usporedba, ali je baš kao i s odjećom - gdje se odijevaš, tako izgledaš. Izbor je od placa do Guccija.
Zbog čega uglavnom dolaze muškarci?
- Meni uglavnom dolaze zbog operacije vjeđa. Botoks također radim, druge zahtjeve uglavnom pokušavam odgovoriti. Kod žena s faceliftingom dobijemo deset godina, kod muškaraca to ne možemo. Trend je u svijetu 15%, moji su podaci 5 posto.
Koje su sumnje bile ili ostale aktivne u bavljenju ovim poslom?
- Nisam ih imao, negdje kada sam u ovoj, kako ja to zovem "humanoj medicini" doživio svoj zenit, kad sam u jednom trenutku bio najbolji mikro-kirurg u Hrvatskoj, shvatio sam da mi te operacije od 15 sati ne utječu dobro na zdravlje, da mi je kralježnica stradala. Onda sam se prebacio na estetiku i počeo je učiti jer jednostavno sam morao nešto drugo raditi. Svojim kolegama uvijek govorim da je jedino važno biti pošten i uvijek se prisjećati da smo mi liječnici i da smo položili Hipokratovu zakletvu.
Koje su pretpostavke dobrog zdravlja kirurga?
- Nama nitko na fakultetu ni na specijalizaciji nije rekao da će nam kralježnica stradati nego smo to sami shvatili. Meni je to jednom pojasnio dr. Peharec iz Pule, kao jučer se sjećam tog trenutka. Imao sam pet diskus hernija na kralježnici. Mentalno pak, moraš se roditi za to što radiš. Onda kada to voliš, sve je jednostavno. Nekada sam mogao satima i danima biti u operacionoj sali. Bili smo četiri dana tjedno u sali do sedam sati navečer, ne bi ništa jeli ni pili, popili bi malo kave i zapalili cigaretu. To je potpuna adrenalinska ovisnost i nikada se nisam osjećao većim frajerom nego kada sam radio mikrokirurgiju. Tada sam vozio Golf 2 za koji nisam bio siguran da će upaliti. Nakon tog perioda sam svašta napravio, bio vlasnikom klinike i sve to, ali više nikada samo sebi nisam bio tako velik kao u tom periodu. To je vrhunac plastične kirurgije, napravio sam 170 mikrokirurških režnjeva – što vjerojatno do dana danas u Hrvatskoj nitko nije napravio. Vještinom do legitimiteta. Ja sam kao Jekyll i Mr Hyde, ujutro radim s bolesnima, liječim karcinome, a popodne imam preobrazbu i prodajem ljepotu u privatnoj praksi.
Kako "čitate" često pretjerane korekcije holivudskih zvijezda? Od Nicole Kidman do Meg Ryan, a i neke naše zvijezde su sklone pretjerivanju?
- Žene su to koje su vedrile i oblačile i žele to zadržati. Užasno je teško naći nekoga tko te u toj preobrazbi neće financijski iskoristiti, to su ipak žene koje imaju jako puno novca i tu nastaje problem. Tako je, s druge strane, Michael Jackson stradao - jer je imao nekrozu cijelog nosa - imao je masku na nosu.
Zašto je nos u tolikom fokusu?
- Nos je najistaknutiji dio tijela i svi su jako fokusirani na to. Kao i oči. Osobno ne volim trend malih prćastih noseva. Ne znam to ni napraviti. I često je indikativno da ti to pacijent traži.
Usne?
- Hijaluron je dobar u malim količinama. Nikada nisam stavio više od jednog mililitra ni u jedne usne koje sam radio. S više od jednog mililitra dolazimo do izgleda koji se meni ne sviđa.
Koji su to zahvati koje nikada ne biste napravili?
- Ima ih strašno puno: implantati u stražnjicu jer sjedimo na njima, to zaista ne može biti dobro jer može narušiti ljudsko zdravlje. Osobno ne radim liposukciju ljudima koji nemaju body mass indeks koji je 25 i niži. Liposukcija nije sredstvo za mršavljenje – ona je pomoćno sredstvo za lijepo modeliranje tijela. Mjesto gdje se regulira tjelesna masa je fitnes centar, nutricionist. Prvo se treba oznojiti. Zato i dolazi do smrtnih slučajeva. To je napad na organizam. Ljudi moraju promijeniti lifestyle.
S obzirom na to da se bavite cijeli život radom sa ženama – biste li rekli za sebe da ste feminist?
- Da, ja obožavam žene. Ja da sam žena, bio bih sa ženom. I zato što ih volim, želim da su zadovoljne i da kad me sretnu, želim da ne okrenu leđa.
Vaš se potpis vidi?
- Apsolutno.
Ozbiljan je novac u tom dijelu medicine što objašnjava zašto muškarci prevladavaju u njemu. Zar ne?
- Da, kirurgija ja "muška" struka, tako je i u svijetu. Nažalost, trenutno je u Hrvatskoj malo žena kirurginja.
Jeste li sami ikada intervenirali na svoje lice?
- Da, botoks sam stavio jer jedino imam povjerenja u sebe. Šalim se. Ostalo mi je bilo u ordinaciji pa sam probao ispred špigla, na kraju radnog vremena. Bavim se puno sportom, dobro se hranim, pa nema potrebe.
