The Siids sam prvi put čula kad su bili predgrupa Borisu Štoku i bili su totalni klišej, u pozitivnom smislu - predobri da bi bili naši. Srećom, domaća je glazbena scena u posljednjih nekoliko godina stvorila genijalne bendove i projekte pa činjenica da neki bend zvuči jako dobro, da ima sjajnu produkciju i usput odlično zvuči uživo više nije čudna. Ipak, The Siids se izdvajaju iz mase, ne samo kvalitetom, nego i specifičnim elektro rock zvukom i imidžem.
Bend čine Darko Terlević i Stanislav Grdaković, koji su The Siids započeli nakon što je njihov bend Morso završio s radom. Momci su zatim otišli na putovanje u Australiju, što ih je inspiriralo da nastave s glazbom. Osim što su otvarali za Borisa Štoka, prošle ih je godine nizozemsko-novozelandski bend My Baby izabrao za predgrupu u Tvornici.
Sredinom ožujka u zagrebačkom Vintageu trebali su promovirati svoj prvi album "Brutalist", koji je prošle godine osvojio publiku, a dobili su i nekoliko nominacija i nagrada za svoj rad. Njihov hit singl "Lovers" pušten je u jednoj od epizoda treće sezone hvaljene serije "Novine" Dalibora Matanića, koja se prikazivala na HRT-u, a posljednja sezona uskoro će biti dostupna na Netflixu. S Darkom i Stanislavom pričali smo upravo tim povodom, a dotaknuli smo se i njihove rodne Rijeke, karantene i rada na drugom albumu.
Vaša se pjesma našla u novoj sezoni "Novina", što za vas to znači? Gledate li inače tu seriju?
Stanislav: Lagali bismo kada bismo rekli da nam ne znači. "Novine" su najbolja serija koja je snimana u Hrvatskoj i regiji unazad podosta godina i ono što je nama bitno je da bazno dijelimo publiku po nekakvom senzibilitetu i estetici. Rijeka u njoj konačno dobiva vibru i fotografsku težinu koju i zaslužuje. Biti glazbena kulisa nečega što voliš je super, a to što će naša glazba svirati i na Netflixu, nešto je o čemu smo mogli samo maštati.
Vaš je album prvijenac jako dobro primljen, hvaljen je od publike i kritičara. Jeste li to očekivali i kako se zbog toga osjećate?
Stanislav: Dok smo radili album cilj je bio zadovoljiti naše osobne ukuse i afinitete, to što smo bili iskreni prema sebi očito su prepoznali i ljudi koji su "Brutalist" i preslušali. Naš rad svrstan je u nešto što je dobro, a to svakako daje poticaj za rad na onome što se tek mora snimiti.
Već radite i na drugom izdanju, osjećate li pritisak zbog uspjeha prvog?
Darko: Stvaranje glazbe u našem slučaju je proces koji se događa stalno, a kada ćemo odlučiti da je to drugi album nikad se ne zna. U svakom slučaju, ostalo je nekoliko skica pjesama koje nisu na kraju dorađene za prvi album, ali odlučili smo ne vraćati se na njih već krenuti od nule, jer je tada glazba najizazovnija i daje nam potpunu slobodu.
I vama je pandemija poremetila planove. Što je sve "na čekanju" za The Siids?
Stanislav: Teško je reći koliko će ova situacija potrajati, a trajanje blokade je ključno za plan koji moramo definirati. Zapravo, nisu se promijenili planovi nego ćemo njihov redoslijed prilagoditi socijalnom momentu. Mi ne živimo od glazbe pa smo u boljoj poziciji od većine kolega kojima je i više nego grozno. Luksuz je raditi glazbu potpuno odvojeno od materijalnog aspekta. Što se aktivnosti tiče, stali smo u fazi kada je trebao biti naš prvi veći samostalni koncert u Zagrebu, a nakon toga festivalske svirke. Nadam se da ćemo nastaviti baš s pozicije na kojoj smo stali.
Između ostalih, i vaš je uspjeh pokazao kako na domaćoj sceni ima mjesta za bendove koji pjevaju na engleskom. Mislite li da se situacija popravila u vezi toga?
Stanislav: Engleski jezik prirodan je nastavak glazbe koju mi sviramo. Živimo u vremenu kada je engleski postao dio svih modernih kultura te zapravo dio i našeg jezika, pa je tako i glazba na engleskom sve prirodnija pojava. S jedne strane treba njegovati svoj jezik, a s druge strane, glavna funkcija jezika je komunikacija, a engleskom tu nema konkurencije. Teže je jer kada treba zaroniti duboko u sebe, materinji jezik je naravno lakši izbor. Sve više glazbe na engleskom jeziku možete čuti u eteru hrvatskih radija što nam svakako ide u prilog.
Vizualna komponenta vam je otpočetka jako važna. Kako biste opisali svoj imidž?
Darko: Od početka projekta imali smo jasnu viziju kako će glazba koju radimo morati izgledati. Vizualizacija glazbe je jako bitna komponenta onoga što radimo. Pritom ne mislimo na tehničke stvari i na velike budžete, već na senzibilitet i sinergiju zvuka i slike. Što se imidža tiče, priča je zapravo ista. Spojiti ušminkaniju s onom sirovijom industrijskom estetikom u isti okvir, s naravno crno-bijelom kombinacijom u središtu, naša je točka polazišta.
Jeste li planirali osvajanje inozemne scene?
Stanislav: Svakako nam je u planu konkretizirati neke dogovore s ljudima koji rade booking za zemlje u okruženju.
Još prije tri godine snimili ste mini koncert bez publike u riječkom Pogonu kulture. O čemu se radi?
Darko: Predvidjeli smo zapravo sve ovo što će se dogoditi. (smijeh) Šala, naravno. Radi se o pjesmama koje smo po prvi put izvodili 2017. godine, na naša prva dva nastupa. Osobno, uvijek volimo pogledati kako bendovi izvode uživo svoju glazbu. Kako to većinom biva sa stranim bendovima, da spot prati i snimka uživo, da li kao dio samostalnog, festivalskog dijela ili kao dio radio emisija, poput popularne KEXP ili modela emisija La Blogotheque, htjeli smo tim putem predstaviti našim slušateljima i taj naš živi moment. To su stvarno bili sami počeci nastajanja aranžmana pjesama uživo. Nakon toga, stvari su se počele odvijati same od sebe pa nam je dio tog materijala ostao u ladici. Odlučili smo dio objaviti sada kada se okretanje u sebe događa svima oko nas.
Živite u Rijeci, koja je ove godine trebala biti Europska prijestolnica kulture. Čini se da je projekt "potopljen" koronavirusom. Kakav je vaš stav prema tome? Ima li nade za kulturu općenito u 2020. godini?
Darko: Iskreno nam je izrazito krivo što je trenutna situacija zahvatila i projekt Rijeka 2020. Pritom mislimo na sve umjetnike i organizatore koji su se stvarno trudili i marljivo radili zadnjih godina u pripremi te trebali održati obećane projekte predstava, koncerata, izložbi i ostalih kulturnih manifestacija. Osobno smo sudjelovali na otvorenju 1. veljače 2020. kao sudionici RiVal pjesme "Moj grad" u HNK pl. Ivan Zajc i iste te večeri održali samostalni koncert u prepunom klubu "Život" koji ćemo zasigurno pamtiti. S obzirom na okolnosti, zaista je teško prognozirati ima li nade za kulturu u 2020. i s obzirom na riječki potencijal i priliku koja nam je dana, rastužuje nas svakim danom sve više.
Kako je izolacija utjecala na vas? Jeste li napisali koju novu pjesmu?
Stanislav: Možemo reći da dosta dobro podnosimo izolaciju. Svakodnevica se više-manje u našem slučaju nastavila odvijati kao i prije. Postali smo još vrsniji kuhari, pročitali nešto knjiga, pogledali čak i serije koje se odgađaju zadnjih 10 godina, poslušali hrpu nove i stare mjuze te upoznali čari interneta i rada na daljinu krajem ožujka. Zadnjih par tjedana počeli smo raditi u našem studiju i napisali par pjesama od kojih se jedna istaknula kao potencijalni singl. Ono što nam zaista fali je druženje s našim prijateljima i koncerti. Dolaskom toplijeg i ljepšeg vremena vesele nas odlasci u prirodu, a nadamo se i kojoj vožnji motorom.
Kakvi su vam planovi za ostatak godine?
Darko: Planiramo objaviti novi singl krajem svibnja, pjesmu "Moments Of Laughing”" To bi bio šesti singl skinut s albuma “Brutalist”. S obzirom na to da ne postoje konkretne informacije o budućnosti svirki uživo, sigurno ćemo odraditi pokoji online koncert. U međuvremenu radimo na novim pjesmama za drugi album koji bi svjetlo dana trebao ugledati početkom ili polovicom 2021.
