Nedostaju mi ugljikohidrati. Maštam o pizzi, hamburgeru i prženim krumpirićima, tjestenini. Znam u detalj kakve sve slatkiše imamo u ormariću u kuhinji, a čaša vina uz besmisleno skrolanje po Facebooku i Instagramu zvuči kao savršen završetak dana.
No, prijavila sam se unutar redakcije da ću tjedan dana živjeti ovako i sad se toga držim. Plan je bio ovakav: u sklopu našeg serijala "gg detox", netko od nas će na tjedan dana živjeti zdravo i izolirati se od društvenih mreža. Prijavila sam se iz više razloga. Prvo, volim izazove iz kojih nastane tekst - to je uvijek zabavno. Drugo, osjećala sam da je moj odnos s društvenim mrežama postao nezdrav, a pišući tekst o detoksu od njih i razgovarajući s drugim ljudima koji su upravo to napravili, shvatila sam da mi baš to treba. Treće, otkad je počela karantena, odnosno pandemija koronavirusa, dakle prije gotovo godinu dana, praktički nisam osjetila glad. Radim od kuće i ni prije toga nisam imala posebno zdrave navike. No, u posljednjih godinu dana to je zaista prešlo svaku mjeru, a kako je lijepo rekla moja prijateljica: "Nažalost, u godinama smo kad nam ni brada (odnosi se na podbradak, op.a.) ni želudac ni vaga ne opraštaju YOLO život", a druga se nadovezala: "Ni kralješnica."
U tim smo, dakle, godinama, kad YOLO život ostavlja posljedice koje je značajno teže riješiti nego prije 5 ili 10 godina. Nije više dovoljno tjedan dana "malo manje i zdravije jesti" da bismo izgubili višak od blagdana - ili pandemije. Pogotovo mi koji volimo jesti i piti, pritom još i kuhati, a onda još i imamo vremena istraživati recepte za razno razne kolače, kekse, kiflice i slično.
Četvrti razlog bio je činjenica da nikada to neću napraviti sama od sebe, Poznajem se i znala sam da će vanjska motivacija biti potrebna kako bih se pokrenula. Da, znam da je to glupo i nezrelo, odrasla, odgovorna osobo koja čitaš ovaj članak, ali bez osuđivanja, molim!
Plan je, dakle, bio ovakav. Tjedan dana bit ću bez društvenih mreža, neću piti alkohol, neću jesti ugljikohidrate, slatkiše ni ništa s dodanim šećerom, neću jesti poslije 19 sati i svaki dan ću vježbati. Razmišljala sam da se ostavim i kave, ali sam zaključila da to možda neće biti pošteno prema mom partneru, koji sa mnom dijeli životni prostor. Mislim da bi moji živci postali prozirno tanki pa sam si ostavila kavu i cigarete kao jedine poroke. Tog se izazova možda prihvatim u budućnosti.
Prvi dan, ponedjeljak, prošao je sasvim u redu. Dan sam započela s laganim doručkom, pšeničnim posijama s jogurtom. Zatim sam odlučila vježbati jer mi ujutro to najviše odgovara, a uslijedila je kava.
Krenimo s vježbanjem. Mjesecima nisam vježbala pa sam prilično zahrđala. Posao je uglavnom uredski, sjedeći, a ni u slobodno vrijeme se ne krećem. Kako sam pisala tekst o YouTube kanalima s vježbanjem, odlučila sam isprobati jedan od njih. Neki kratki, sveobuhvatni. Izbor je pao na 20-minutni Full Body Workout Natache Ocean. Bože, kakva greška. Ne znam jeste li svjesni - ja očito nisam bila - ali vježbe koje traju 20 minuta nisu nužno jednostavne ni lagane, pogotovo s nepostojećom kondicijom. Ukratko, izdržala sam 15-ak minuta i posramljeno ugasila video. Idući dan odlučila sam ponovno aktivirati aplikaciju koju sam svakodnevno koristila tijekom prve karantene, 30 Day Fitness, koja je zaista prilagođena početnicima. Od ovih 7 dana, vježbala sam 5 dana, svaki dan minimalno 10 minuta. Da, znam da je to ništa i da ništa neću postići ako se budem samo toga držala, no u odnosu na nula minuta, koliko sam vježbala prije, ovo je pomak. Definitivno ću se potruditi svaki dan donijeti odluku da vježbam, pa barem tih 20-ak minuta. Cilj? Odraditi notorni 20-minutni Full Body Workout Natache Ocean. Dotad se nadam da će se otvoriti teretane pa ću se obvezati da dva do tri puta tjedno odem na neki od grupnih treninga koji mi inače najbolje odgovaraju.
Što se tiče prehrane, trudila sam se jesti što više voća, što mi nije bio preveliki problem. Volim voće u svim godišnjim dobima, trudim se svaki dan pojesti barem jednu voćku, pogotovo sad preko zime i tijekom korone. Uvijek biram sezonsko voće pa neću usred siječnja jesti borovnice. Voće mi je bio najčešći međuobrok. Naranče, jabuke, kivi, mango, banane, klementine... Osim svježe, voće sam konzumirala i u smoothiejima, koje bih najčešće pila nakon vježbanja. Uvijek ubacim par listića đumbira za imunitet i dodatni okus, a smoothieje uglavnom radim s jogurtom i bez dodatnih zaslađivača.
Svaki drugi dan pijem i mlaku vodu s iscijeđenim limunom, što sam i prije povremeno prakticirala. Dobro je za imunitet i probavu. Dovoljno je iscijediti polovicu limuna, dodati dva puta toliko vode, a možete ubaciti i koji listić đumbira.
Pila sam i puno biljnih čajeva, što mi također nije bio problem jer ih i inače pijem, samo što se sad radilo u većim količinama. Navodno je kopriva jako dobra za detoks, odnosno izbacivanje tekućine iz tijela, pa sam nju često konzumirala, kao i domaći čaj od bazge, matičnjaka, sljeza i komorača. Uvijek nezaslađen, dakako. Međuobrok su mi često bili i orašasti plodovi i razno suho voće, poput lješnjaka, listića kokosa, goji bobica, grožđica i slično. Prilično dobar trik za prevladavanje gladi i potrebe za grickalicama.
Prvi dan za ručak sam imala juhu s noklicama. Razmišljala sam kratko o tome jesu li noklice od griza ugljikohidrati, no zaključila sam da to ne bi trebao biti prevelik problem.
Trudila sam se jesti što manje mesa, no nisam ga mogla u potpunosti izbjeći. Ako sam jela meso, jedini prilog bila je salata, zelena ili nešto od zimnice, poput ukiseljenog kupusa, paprike ili cikle. Što više povrća, to bolje. Tako sam jedan dan jela salatu s tunjevinom, koju najčešće pripremam s tjesteninom, no ovaj put ubacila sam što više povrća, što god sam imala u frižideru, te malo prosa. Proso je sjajna zamjena za rižu, vrlo je jednostavan i brz za pripremu, a možete ga koristiti na mnogo načina - čak i u slasticama. Proso jest žitarica, ali nema glutena, a jako dobro utječe na probavu, razinu kolesterola u krvi, izbacivanje tekućine te je pogodan za detoksikaciju organizma. Da, u redu, prekršila sam pravilo o ugljikohidratima, ali možemo reći da je proso zdrav - oprostite, ako možete.
Jedan je dan na meniju bilo povrtno varivo, zatim oslić s cvjetačom, komad mesa s blanširanim špinatom... Svakako, prehrana mi je bila raznovrsnija i zdravija, a i jela sam manje. Sve u svemu, mogu reći da sam prilično zadovoljna. Za zdraviju prehranu, shvatila sam, treba samo malo promisliti o alternativama. Najčešće se ni ne radi o prevelikom kompromisu. Nije istina da priprema zdravije hrane traje dulje od one nezdrave - dođe vam na isto.
Ono što mi je pomoglo bilo je planiranje obroka. U nedjelju navečer, prije nego što sam krenula u izazov, pogledala sam što sve imam u frižideru i u kuhinji te napisala što ću jesti svaki dan. Držala sam se toga i zato nisam morala previše razmišljati - sve sam već obavila u nedjelju. Ovo je i odličan način za uštedu. Savjetujem da prvo pogledate kakvo je stanje u kuhinji - što sve imate od namirnica te što biste mogli od toga skuhati. Rasporedite po tjednu, pazeći da, primjerice, barem jedan dan jedete nešto na žlicu, jedan dan rezerviran je za ribu, jedan za nešto vegetarijanski, odnosno bez mesa i slično. Zatim pogledajte što vam sve nedostaje i vidite u kojim je trgovinama na akciji. Na taj način ne samo da ćete uštedjeti, nego ćete i spriječiti bacanje hrane i nepotrebno nakupljanje namirnica.
Kao osoba koja nije veliki ljubitelj slatkoga, izbjegavanje čokolade nije mi bio problem. Jedna sam od onih kojima Nutella propadne, ali zato čips ne može preživjeti tjedan dana kod mene. Slatkome mogu odoljeti, ali slanome teško. Ipak, uspjela sam i nisam pojela nikakvu grickalicu cijeli tjedan. Isprva nije bilo teško, ali je pred kraj već postalo prilično izazovno. U subotu sam već ozbiljno razmišljala o tome jesu li kikiriki i pistacije zapravo nezdrave grickalice i bi li možda bilo u redu da pojedem koji komad dok gledam "Euphoriju". Tu je nastupila jednostavna vježba. Odlučila sam da bi to bilo ok jer nitko me pištoljem ne drži na ovom načinu prehrane. Ali, prije nego što to napravim, popit ću još jednu šalicu čaja. Nakon toga, kad sam još uvijek bila gladna, narezala sam ananas i jabuku. Ako i nakon toga budem htjela, onda ću si uzeti koji komad grickalice. Da, doslovno sam samoj sebi na pitanje ima li slatkoga (tj. slanoga), odgovorila s: "Ima jabuke." I upalilo je. Nisam pojela ništa, a nakon što sam pojela pola ananasa, jezik mi je toliko gorio da nisam više ništa ni željela.
Unatoč svemu, moram priznati da mi ugljikohidrati zaista nedostaju. Možda i najveći izazov koji slijedi bit će izbjegavanje "nagrađivanja" što sam izdržala tjedan dana bez njih. Čak mi toliko ne nedostaje kruh jer ga zaista rijetko jedem (nikad uz jelo, samo u sendvičima), koliko želim vidjeti krumpir i tjesteninu na svom tanjuru. Morat ću im se polagano vraćati.
Što se tiče alkohola, svi koji me poznaju, znaju za moju ljubav i naviku pijenja piva, vina ili gin tonika čak i preko tjedna; čak i kad nije posebna prilika. Nije da sam pijana svaku večer, ali čaša-dvije vina poslije ručka ili večere su mi pravi gušt. Ipak, kao i s ostatkom navika, ta je pod utjecajem korone postala pretjerana. Vjerujem da je redovno konzumiranje alkohola imalo velikog utjecaja na moj višak kilograma koji se pojavio u posljednjih godinu dana. Nije mi bilo teško sve do vikenda, kad je već svima nama postalo normalno da se popije koja čašica. Sve je olakšala činjenica da ne možemo izlaziti, iako zbog toga nisam nimalo sretna. Razmišljala sam da si nakon nedjeljnog ručka natočim čašu Pinota Sivog, kojeg sam donijela iz Požege, no odlučila sam da ipak neću. Čaj od koprive bit će sasvim u redu.
Ono što mislim da je ključno u svemu je stvaranje ravnoteže. Naravno da nam je lakše nositi se sa svakodnevicom, problemima i izazovima, usamljenošću i tjeskobom - alkoholom i slatkišima. Idu ruku pod ruku. Ipak, to ne bi trebao svakodnevni i automatski mehanizam nošenja sa životom. Od svega treba napraviti event. Od otvaranja boce vina i paketa čipsa također.
Kontrolirani event, odlučila sam, u mom životu trebaju biti i društvene mreže. Da imam nezdrav odnos prema njima shvatila sam prije nekog vremena, kad bih primijetila da je prošlo sat vremena u zaista besmislenom skrolanju. Osim što sam počela odlaziti u krevet bez mobitela i koristiti opciju "Silent mode" svaki dan od 22 do 7 sati, nisam napravila ništa da bih to popravila. Moj problem nije bilo overshareanje jer u posljednjih nekoliko mjeseci vrlo sam rijetko išta dijelila na bilo kojoj mreži - zapravo koristim samo Facebook i Instagram, ne znam broji li se jednom mjesečno otvaranje LinkedIna. Da mi je pomalo dosta svega shvatila sam kad sam odlučila ne podijeliti fotografiju svog savršenog bruncha jedne nedjelje u kasno poslijepodne. Tost s avokadom i mimoze nisu zaslužili biti ni na storyju, a kamoli u feedu. Fotografirala sam to prilično loše, a onda shvatila da mi se ne da trošiti ni sekunde vremena više na to. Želim pojesti taj guacamole i popiti si mimozu, a ne tražiti najbolji kut i osvjetljenje. Nemam talent za fotografiju, takvih kadrova je prepun internet, pa što pokušavam s time? Pokazati polupoznatim ljudima kako mi je lijepo u životu? Koga briga.
Nakon što je prijateljica izbrisala sve aplikacije društvenih mreža s mobitela, to mi se učinilo zanimljivim. Prvo sam napisala tekst o tome, a onda odlučila da ću i sama to isprobati.
Prvih par dana automatski bih otključavala mobitel i dodirivala mjesto na kojem je donedavno bio Facebook, ali bih ovaj put otvorila Gmail. Koliko malo promišljanja je bilo u tome, koliko gubljenja vremena. U posljednjih tjedan dana društvene mreže koristila sam samo kad bi mi trebale za posao - primjerice, kad bih trebala embedati nešto s Facebooka i Instagrama, no nijednom nisam skrolala, pa čak ni otvorila notifikacije (dočekalo me njih 7 na Facebooku i 4 na Instagramu). Uglavnom bih u Google upisivala naziv stranice koji mi treba + Facebook ili Instagram i tako izravno išla na profile.
Nakon tjedan dana bez društvenih mreža, mogu reći da sam pročitala više tekstova koji su me zanimali nego prije, kad bih vidjela naslov, možda i lajkala i nastavila skrolati dalje, bez pojma o tome što tražim. Vijesti ne nalazimo na društvenim mrežama, nego na portalima. Osjećam olakšanje jer nisam čitala komentare ispod tekstova. Zbog prirode posla definitivni odlazak s društvenih mreža nije moguć, ali, kao i s hranom i alkoholom, mogu konzumiranje svesti na zdravu razinu. Također, ne mislim da su društvene mreže same po sebi loše. Dapače, mogu biti izvor korisnih informacija, duhovitih primjedbi, motivirajućih priča i inspirirajućih ljudi. No, isto tako mogu biti izvor opasnih dezinformacija, otrovnih komentara, zastrašujućih obmana i zlonamjernih osoba. Koristiti ih treba s oprezom, dozom sumnje i unaprijed ograničenim vremenom. Nemam još konkretan plan, no čini mi se da bih mogla malo produžiti ovu situaciju bez aplikacija na mobitelu.
Sve u svemu, tjedan dana detoksa od društvenih mreža dobro mi je došlo da promislim o svojim prioritetima i načinu na koji tehnologija utječe na moj život, a ponekad ga čak i diktira.
Sedam dana bez ugljikohidrata, alkohola i slatkiša nije puno napravilo za moju liniju, ali jest za moj odnos s hranom i brizi za svoje tijelo, kao i za vježbanje snage volje. A 5 dana vježbanja moglo bi biti početak jedne zdrave navike.
Za kraj bih samo voljela reći kako me ovih tjedan dana nije promijenilo na duhovnoj razini; nisam prosvijetljena, nisam shvatila tajne svemira dok sam žudjela za prženim krumpirom i ne planiram život posvetiti propovijedanju svoje istine. Znam da se takve stvari često događaju, ali nemojte zaboraviti - najčešće se događaju na društvenim mrežama. Moj izazov nema veze s mojim influencerskim statusom jer to - ne postoji. Bilo je zabavno i na trenutke poučno, ali tjedan dana je, realno, premalo da se stvore čvrste navike i potpuno promijeni život.
Vjerujem da su mnogi u posljednjih godinu dana razvili neke navike koje nisu zdrave i to je sasvim normalno. Prvi je korak osvijestiti to. Ako mislite da "možete prestati kad god želite", zašto ne biste upravo to i probali? Tjedan dana sasvim je dovoljno da vidite možete li zaista prestati bez problema ili ste se ipak previše uljuljali. A nakon što istekne tih tjedan dana, treba dobro promisliti koje od tih navika zaslužuju ostati u prošlosti. To je izazov koji mene upravo čeka.
