Willie Garson koji je igrao Stanforda Blatcha, najboljeg gay prijatelja glavne protagonistice u kultnom "Seks i gradu" je preminuo u 58. godini života. Njegova karijera nije tipično holivudski konstruirana, nije bio odabran kao najljepši dečko dok je konobario u Los Angelesu, nije bio model za donje rublje nakon kojeg ga je notorni agent nazvao i odabrao. On je svoj glumački put odradio vrlo školski. Studirao je glumu, magistrirao je na Yaleu. Pojavio se u 75 filmova i u više od 300 TV epizoda.
Među popularnim serijama, pojavio se u "Ally McBeal", "Prijateljima", "Twin Peaksu", "Star Treku", mnogim CSI-evima, seriji "White Collar" i mnogim, mnogim drugim. Od filmova u kojima je glumio, posebno se ističe "Beskrajan dan", "Biti John Malkovich", "Svi su ludi za Mary". Istina je, najupečatljivija, najpamtljivija uloga koju je odigrao bila je ona gay muškarca u seriji i filmovima koji su uslijedili – "Seks i grad".
Zanimljiva je informacija da je prijateljstvo sa Sarahom Jessicom Parker postojalo i prije izvedbe prijateljstva u seriji. S jednom velikom razlikom – privatno Willie Garson nije bio homoseksualac i ona nije bila njegova fegheguša. Ipak, za vrijeme najvećeg uspjeha serije o tome nije govorio, nije opovrgavao tračeve, nije razotkrivao "tajnu" svog uspjelog lika. Šutio je o tome. Jasno, iz današnje perspektive – možda se radilo o ugovornoj odluci, iako je sam glumac u jednom od zadnjih intervjua rekao da nije htio nikoga uvrijediti ili zbuniti.
"Godinama nisam pričao o tome jer sam smatrao da je to uvredljivo za homoseksualce", rekao je Garson u intervjuu za Page Six. "Ne sviđaju mi se ljudi koji glume homoseksualne likove, a pritom okolo vrište da sami nisu homoseksualci - kao da bi to nekako bilo loše". I zaista, nije to radio, nije branio "stupove" svoje muškosti koje, tako i tako sam nije izabrao.
"Kad bi se tijekom određenog intervjua pojavilo pitanje jesam li ili ne homoseksualac, rekao bih po prilici isti odgovor: 'Kad sam glumio u White Collaru, nitko me nikada nije pitao jesam li prevarant, a kad sam bio na NYPD Blue, nitko me nikad nije pitao jesam li ubojica. To je ono što radimo za život, prikazujemo i portretiramo ljude", rekao je.
Garson je dodao da mu je igranje homoseksualnog lika u to vrijeme otežalo mogućnost spojeva sa ženama. "U početku bih prišao nekome u baru i vrlo brzo shvatio da one žele biti Stanfordove prijateljice, ne nužno spavati s njim", rekao je. Mnogi poznati danas izražavaju žaljenje, ali možda je najzanimljivija reakcija mnogih homoseksualaca diljem svijeta koji unisono govore kako im je upravo lik Stanforda pomogao da se osjećaju bolje, prepoznato i vrijedno.
Sjećate se tog kultnog lika? Stanford Blatch često se nazivao i "Petom damom", u ulozi najboljeg prijatelja glavne protagonistica. Agent je gay talenata, podrijetlom iz aristokratske obitelji s pojačanim (camp) osjećajem za stil. S fikcionalnim likom Carrie Bradshaw, saznali smo, bio je duboko povezan u svojim mlađim, divljim danima po klupskoj i barskoj sceni u New Yorku 1980-ih (kao što su uostalom i "stvarni” Will i Sarah). Pamtimo njegovu izjavu u jednoj epizodi da su prijatelji još otkad se Carrie vozila podzemnom željeznicom i na sebi nosila Candie's. Bio je jedini sporedni lik koji povremeno dobiva "vlastite priče" razvijene unutar nekoliko epizoda za redom. Lik Stanforda predstavljao je najstabilniju i najtrajniju gay perspektivu spram pitanja seksa u seriji. Njegov je karakter općenito bio utemeljen na fizičkoj nesigurnosti i nedostacima nekoga tko "nema taj (traženi) gay izgled". U okončanju njegovog lika spojen je s dugogodišnjim suparnikom Anthonyjem Marentinom, za kojeg se i vjenčao.
Moj osobni problem s Carrieinim tretmanom Stanforda nije to što tom odnosu nedostaje supstancijalnog dramskog realizma; uostalom, seriju je stvorio otvoreni gay pisac i redatelj Michael Patrick King, koji je, poput mnogih queer ljudi, često bio tek dodatak sa šljokicama svojim heteroseksualnim prijateljicama u njihovoj potrazi za "vječnom, jedinom, pravom ljubavi". No, u seriji koja se proklamirala idejom "vaši prijatelji su vam najvažniji ljudi u životu", bilo je bolno gledati Stanforda kako neprestano aplicira za mjesto u Carrieinoj orbiti, posebno zato što se činilo da ga rijetko kada očekuje nešto za uzvrat. Carrie je neprestano previđala i rastuživala svog "dečka homoseksualca" Stanforda Blatcha. Njegov lik bi gotovo uvijek "ulazio" između partnera s kojima bi ona dejtala, odvodila bi Stanforda na zabave, ignorirala njegove probleme ili ga naprosto odbijala s frazom "večeras samo cure idu van”.
Publika je preko takvog tretmana lika mogla (i je!) nesvjesno primiti informacije da biti gay često znači biti izostavljen iz "prave priče". Htio sam biti glavni lik (htio sam da On bude glavni lik!), a ne neki zapušteni, često zaboravljeni klišej koji je samo jednom u nekoliko epizoda stavljen u fokus. To je bila moja perspektiva gledatelja, a nadam se da je danas – novoj mlađoj generaciji, to puno jasnije. Nadam se da će kroz život moći povjerovati u vlastitu vrijednost i osobnu ulogu u ovom ili bilo kojemu društvu.
Unatoč tome što i dalje nije usavršeno umijeće predstavljanja queer iskustva na ekranu - bijeli, cis narativi i dalje vladaju. Međutim da je "Seks i grad" snimljen danas, vjerojatno bi Stanford bio manje "homoseksualac, sporedna uloga”, a puno više "stvarnije ljudsko biće". Vidjet ćemo što nas čeka u novim nastavcima. RIP i hvala od zamišljene LGBT zajednice Hrvatske i redakcije GG.
