Izložba na Palmižani

Nina Atević Murtić ili o ljubavi slikarice prema plavoj boji

02. kolovoz 2020.
Galerija Nest, Visoka ulica u Zagrebu.
Slikarica Nina Atević Murtić u postavu svoje izložbe prije godinu dana.

Plavije, plavo, Palmižana - ako se u sljedećih mjesec dana zateknete na ovom najpoznatijem hvarskom izletištu, imat ćete što i vidjeti!

Naime, "Plavije, plavo" izložba je slikarice Nine Atević Murtić koja je prije par dana otvorena na Palmižani, kod poznate galeristice i jedne od najvećih hrvatskih kolekcionarki Dagmar Meneghello.

U svojem stvaralaštvu ova se umjetnica bavi upravo interpretacijama različitih nijansi plave boje, a koje se mogu tumačiti, među ostalim, kao meditativan, intimistički bijeg od svakodnevice često vizualno agresivno bombardirane. O samoj izložbi,  značenju plave boje (ne samo u kontekstu povijesti umjetnosti!) i Palmižani razgovarali smo s ovom slikaricom.

Što znači sintagma "plavija plava"?

- Plava je za mene prostor i vrijeme. Služim se plavom kao ne-bojom. Opisujem je kroz tonove i prozirnosti s različitim pigmentima.

image
Slika iz izložbe ˝Plavije, plavo˝

Plava je, pak, za slikara Wasillyja Kandinskog što svjetlija to tiša, zvučna u rasponu od dubokih tonova orgulja do zvuka flaute. Što je vama?

- Ne mogu pričati o plavoj, koliko mogu naslikati. Ne opisujem je riječima nego tonovima i oblicima. Nalazim u plavoj od čiste rasvjetljenosti do potpunih sijena. Mogu razumjeti i osjetiti kako Kandinsky osjeća plavu kroz muziku.

Palmižana je otok na kojemu redovito boravite – samim tim i izložba na tom otoku ima drugačije značenje. Možete li nam reći što za vas znači?

- Palmižana je za mene preintimno mjesto i teško mi je o tome govoriti javno. Ona se naravno godinama mijenja i živi svoj život, a ja sam ostala u emociji koja me oblikovala i koja se jednom davno afirmirala.

image
Slikarica Nina Atević Murtić s kolekcionarkom Dagmar Meneghello.

O čemu "govore" vaše slike ili o čemu – želite da govore?

- Doživljavam ih kao uslojavanje atmosfera što sam ih zadržala u sebi. Osjećam u njima prostor koji svakome ostavlja mogućnost stvaranja vlastitog osjećaja ili precepcije.

Kako i koliko nastaju?

- Želim postići gustoću, a u isto vrijeme i prozirnost. Ponekad je čitav pod mog ateljea prekriven plavim slikama na kojima radim u isto vrijeme. Oduzimam im i dodajem, osvjetljavam i zatamnjujem. Igra često dugo traje.

image
Slikarica postavlja svoj rad prije same izložbe.

Kakav život izložbe planirate – nakon Palmižane?

- Nisam o tome razmišljala dok sam ih stvarala, a ne razmišljam ni sada. Uvijek mi je drago kad ljudi na njih lijepo reagiraju i kad im nešto znače.