Mnogi od nas naučili su dosta o sebi u ovom neobičnom vremenu, ali i jedni o drugima. Jedno od pravila koje se ponovno potvrdilo kao istinito je ono iz ljubavnog života, a može se primijeniti na bilo koji aspekt. Tko te želi vidjeti, vidjet će te; tko te želi čuti, javit će se; kome je stalo, to će i pokazati. Princip je, dakle, vrlo jednostavan. Ako želiš, naći ćeš način.
To u ovim okolnostima ne znači da ćete kršiti izolaciju ili bilo koju preporuku Stožera za civilnu zaštitu. Ne, ali ako želite nekoga vidjeti, predložit ćete cjelovečernji Skype poziv i nećete propustiti poslati tu poruku.
Ono što smo također svi naučili je da se ovo ne odnosi samo na privatne odnose nego na sve nas, na društvo u cjelini.
Solidarnost sa zdravstvenim radnicima i drugima koji moraju ići na posao kako bi život dalje funkcionirao postao je prioritet broj 1 i shvaća se jako ozbiljno - a trebalo bi tako ostati i kad kriza prođe.
Posao pati mnogima, ali solidarnost se vidi na svakom koraku; u trenutku kad se bolnice bore s povećanim brojem bolesnika i strahuje se od nedostatka respiratora, tvrtke su se aktivirale u tome da im pomognu. Teško je, ali vjerujemo da se može, rekli su neki pa je tako Prvo plinarsko društvo uspjelo nabaviti sedam respiratora koje su donirali KBC-u Zagreb. Planiraju ih ukupno donirati 50 bolnicama u Hrvatskoj.
Do respiratora je teško doći, u svim je državama situacija teška, ali ipak se može.
Ponovno se vraćamo na onu lekciju - kome je stalo, to će i pokazati. Nećete se morati pitati na čemu ste. U trgovinama je nestašica kvasca pa ga zagrebačka pekarnica Korica dijeli besplatno, baš kao i bjelovarska craft pivovara Zeppelin. U trešnjevačkoj pekarnici Romaja svaki se dan od 17 do 18 dijeli besplatan kruh onima kojima treba.
Nakon potresa u Zagrebu statičari su volonterski obilazili ugrožene zgrade i kuće kako bi što prije procijenili u kakvom su stanju. Pomagali su i alpinisti. Pokrenute su brojne akcije skupljanja novca za sve pogođene u razornom potresu, ali i za borbu protiv širenja epidemije koronavirusa.
Da, kriza nas uvijek nekako spoji, shvatimo da smo zajedno jači i da možemo napraviti puno toga što sami ne bismo. A možda nam ne bi palo ni na pamet.
Snaga solidarnosti opet se pokazala nemjerljivom i nekako nam svima vratila vjeru u bolje sutra. Optimizam je također tražena roba ovih dana i do njega se ne dolazi lako, no upravo djela solidarnosti ga stvaraju. Ne treba podcjenjivati snagu zajedništva.
I nije u krivu bio ministar Božinović kad je rekao da se neće zaboraviti kako se tko ponašao u ovoj krizi.
Skriva se tu još jedna vrijedna lekcija - tim se principima trebamo voditi uvijek, svakoga dana, bez obzira na krizu. U trenutku kad možemo kupovati samo esencijalne potrepštine, vjerojatno smo svi shvatili bez kojih to ljudi i osjećaja ne možemo.
Da budemo sasvim direktni - shvatili smo koje su stvari u životu zaista bitne, a kojih se možemo odreći, kako materijalnih, tako i onih neopipljivih.
