Belfast

Svaka tragična situacija prilika je za preispitivanje definicije dobrote

21. kolovoz 2022.

Jude Hill

Sjevernoirski sukob, izvorno nazvan "The Troubles", uprizorio je u svom filmu Kenneth Branagh nakon što ga je u Belfastu kao devetogodišnjak promatrao iz prvih redova. Klupko emocija koje je tada doživio i zatočio u sebe otpetljavalo se dugo, dugo - čak pedeset godina - te u konačnici rezultiralo ovim remek djelom od filma.

Zadnja vam je prilika da uhvatite u kinima "Belfast", film za koji je Kenneth Branagh kao redatelj bio nominiran za Oscara, a kao scenarist ga je i osvojio. Caitríona Balfe i Jamie Dornan u glavnim su "odraslim" ulogama, a Jude Hill u glavnoj "dječjoj". Iako, mali glumi kao veliki. Na raspon emocija koji je taj, tada desetogodišnjak u stanju obuhvatiti, razumjeti i prikazati mogli bi mu pozavidjeti i neke svjetski poznate zvijezde. Za tu je ulogu osvojio nekoliko nagrada, pretežito u kategorijama namijenjenim za debitante i mlade umjetnike, iz jedinog razloga što je kritika nespremna davati djeci nagrade "za odrasle". Nepošteno - jer Hill ih sve zaslužuje. 

Ovaj dubok, kompleksan, emotivan i dinamičan film prati sukob protestanata i katolika u Sjevernoj Irskoj 1969. godine. Jedan je od onih umjetničkih kreacija kojima je cilj pokazati kako dobro i zlo nisu samo tako odjeljivi, kako između krajnosti postoji mnogo sivog prostora koje ne treba obezvrjeđivati i banalizirati. Tko je dobar, a tko loš i što dobrog čovjeka čini dobrim, a što lošeg lošim propitao je Branagh u svom filmu, dotaknuvši se i pitanja ideologije u kontekstu nadindividualne sile koja je itekako u stanju promijeniti tok individualnih života.

image

Jamie Dornan i Caitriona Balfe
 

Priča se razvija iz perspektive dječaka Buddyja i njegove protestantske obitelji, čiji pater familias odbija sudjelovati u organiziranim napadima na lokalne katolike. Njegova je zadaća financijski zbrinuti svoju obitelj, no čuvši za nerede, vraća iz inozemstva kako bi se uvjerio da su svi na okupu i dobro. Pritom se bori s radikalnim "pravovjernicima" koji ga na silu pokušavaju regrutirati - u teškim vremenima čovjek mora birati hoće li zauzeti jednu, ili steći neprijatelje s obje strane. Za to vrijeme Buddy se sprijateljuje s djevojčicom iz "suprotnog tabora", istražuje granice slobode i kriminala te pokušava pronaći svoje mjesto u kaotičnom svijetu koje ga je lišilo prava na zaštićenost i sretno djetinjstvo. Njegova mašta njegov je glavni saveznik, a obitelj sigurna luka. Dovoljno velik da vidi i čuje, a suviše mali da u potpunosti shvati, informacije koje dobiva iz okoline pokušava percipirati na djetetu svojstven način, što za publiku znači samo jedno: pripremite maramice.

image

Jude Hill

Priča je djelomično autobiografska - koliko to može biti. Kenneth Branagh je živio i odrastao u Belfastu, a neredima je prisustvovao kao devetogodišnjak. Pedeset je godina, kaže, smišljao i razmišljao kako da pristupi toj temi, kako da je razradi i pretoči u umjetnost. Kao katalizator je poslužio lockdown koji mu je osigurao nešto vremena za introspekciju. No snimanje filma za njega nije predstavljalo terapeutski čin: "Zapravo, htio sam vidjeti može li se priča o obitelji koja se nalazi u teškoj situaciji - s humorom i svim ostalim obrambenim mehanizmima koje smišljamo kako bismo se suočili s poteškoćama - obratiti širokoj masi", rekao je u jednoj od službenih izjava. Dakako, odgovor je jedan jedini: može. Itekako može. Potvrđuje to preko pedeset nagrada koje je film u proteklih šest mjeseci nanizao.

image

Caitriona Balfe u ulozi majke

O tome je li čovjek čovjeku vuk ili prijatelj mnogi su se filozofi i umjetnici tijekom stoljeća prepirali. Rousseau je mislio kako nas civilizacija čini divljima te da bi, da se ona dokine, čovjek s čovjekom koegzistirao u blagostanju. Nasuprot njemu stoji Hobbes, sa svojim tezama da je čovjek u suštini brutalan, odnosno da je njegovo prirodno stanje - rat, i da je civilizacija ta koja nas čini pitomima i sposobnima za suživot. Ta su dva tabora navlačila klatno svatko na svoju stranu, mijenjajući svoje predstavnike kroz desetljeća, pa i stoljeća. No ono iza čega stoji Kenneth Branagh, barem ako je suditi po "Belfastu", iza čega stoji i Spielberg sa "Schindlerovom listom" i Taika Waititi sa "Jojo Rabbitom", istina je koja se zalaže za to da pravilo ne postoji bez iznimke, da dobro ne postoji bez zla, red bez kaosa, kao ni zlo bez dobroga, kaos bez reda. Ne rađamo se kao isključivo dobri ili zli, već to postajemo iznova i iznova u svakoj situaciji. U svijetu koji će se, izgleda, zauvijek dijeliti na "ove i one",  svaka je pojedina tragedija čudesna prilika za novo rođenje dobra u nama.