S tek 24 godine i tri singla, Tamara Popović pokazala je vječno pesimističnim ljubiteljima glazbe da još nije sve izgubljeno. Nije sve trash, ima tu i kvalitetne muzike na sve strane, i to bez istočnjačkih melosa i sličnih triggera za mnoge. Svoje će pjesme ovog vikenda prvi put predstaviti i zagrebačkoj publici, i to na jednom od rijetkih festivala koji se održavaju ove godine - Drito iz MSU.
Tamara je inače Beograđanka koja piše pjesme i pjeva godinama, ali je prije dvije godine ozbiljnije počela raditi na karijeri. Dosad je izdala uspješne singlove "kako treba", "sve dalje" i "na holdu", a u pripremi je i EP s novim pjesmama. Njezin stil odražava onaj njezine generacije Z, a evo što nam je sve otkrila u razgovoru prije subotnjeg nastupa u Muzeju suvremene umjetnosti.
Je li ti nastup na Drito iz MSU prvi u Hrvatskoj? Kako se osjećaš, jesi li uzbuđena?
Da, Drito će biti moj prvi nastup van Srbije generalno. Jako sam uzbuđena i sretna, jedva čekam osjetiti energiju zagrebačke publike.
Kojim se izvođačima na festivalu najviše veseliš?
Z++ i Buntai, koji su mi jedni od omiljenih regionalnih izvođača. Dugo čekam priliku da ih slušam uživo, tako da se posebno radujem tome.
Kakav odnos imaš prema nastupima uživo, kako se za njih pripremaš?
Uživam u nastupima, otkad sam bila klinka se bavim izvedbenim umjetnostima tako da mi je scena uvijek bila veliki dio života. Važno mi je osjetiti puls s druge strane, kako ono što radim utječe na ljude. Trudim se biti na dobrom mjestu u svakom smislu, i psihički i fizički, kako bih mogla pružiti sve što želim.
U relativno kratkom vremenu osvojila si publiku u cijeloj regiji. Kako se osjećaš zbog toga?
Nadam se zaista da je tako, osjećam pozitivan feedback, ali sam svjesna da je mnogo rada, truda i pjesama preda mnom.
U planu ti je uskoro i EP, kako ide rad na tome?
Malo nas je usporila poteškoća koju smo svi imali ove godine, ali sklapamo cjelinu već sada, tako da ga uskoro privodimo kraju. Svakako nas u narednom periodu očekuju nova izdanja, odnosno radimo i na singlovima, pa tako malo kratimo uzbuđenje do samog EP-a.
Kako bi opisala svoj modni stil, u čemu se najbolje osjećaš?
Malo retro, malo gas. Ovisi o danu i raspoloženju, ali se najbolje osjećam kada obučem trenirku ili cargo hlače, crop top i patike.
Razlikuje li se tvoj osobni stil od onog za nastupe?
Zapravo i ne puno, samo dodam više šljokica.
Velik dio tvog posla su i društvene mreže. Kakav odnos imaš s njima i kako ih "hendlaš"?
Dosta sam društvena po prirodi tako da mi uglavnom ne predstavljaju poteškoću, najčešće mi je zabavno, ali se trudim zadržati dio profesionalnosti u njihovom hendlanju. Doduše, ponekad mi odgovara napraviti pauzu.
Što gledaš/slušaš/čitaš?
Posljednji film koji sam pogledala kada mi je trebala inspiracija, a koji mi se baš dopao je "American Honey". Omiljena pjesma ovih dana mi je "Toulouse od Haiyti", koja mi uvijek digne raspoloženje i trudim se da što više ljudi sazna za nju kako bi što više nas vajbalo uz to jer je genijalna pjesma. Najviše čitam poruke, mejlove i tekstove pjesama… Šalu na stranu, posljednja knjiga koju sam čitala je "Umjetnikov put" Julie Cameron, koja sadrži značajne alate za oslobađanje kreativnog procesa.
