Kada je prošle godine objavljeno da će se jedan od najvećih filmskih redatelja vratiti u kina, nakon čak osam godina pauze, nitko u to nije mogao povjerovati sve dok nije objavljen ovogodišnji program jubilarnog Festivala u Cannesu u kojem ima počasno mjesto, kakvo uostalom i zaslužuje. Naime, David Cronenberg i njegov najnoviji mračni film “Crimes of The Future”, po tko zna koji puta je ispred svog vremena, ali nas istovremeno vraća u prošlost i najbolji period karijere ovog virtuoza, koji najbolje pliva i suvereno vlada žanrom tjelesnog horora.
Scenarij za ovaj film, David Cronenberg je imao u svojim rukama još prije dva desetljeća, međutim nikad mu se nije uspio posvetiti do kraja, radeći na sasvim drugim projektima. Ipak, njegova opsesija znanstveno-fantastičnim pričama i ovoga puta doseže svoj maksimum pa se čini da ćemo dobiti još jedan njegov kultni film koji će vizualno utjecati na mnoge generacije. Tome neupitno doprinosi i priča koja se vrti oko toga kako ovaj autor vidi budućnost eksperimentiranja s ljudskim tijelima. Iako i ovaj film nosi naziv kao jedan od njegovih čuvenih filmova iz 1970., "Crimes of the Future" je sasvim nova, originalna priča smještena u budućnost u kojoj ljudi žive u potpuno umjetnom okruženju, u sljedećoj fazi razvoja ljudske vrste. U takvim okolnostima, pratimo život umjetnika performansa Saula Tensera, kojeg igra jedan od Cronenbergovih omiljenih glumaca, Viggo Mortensen. Naime, glavni protagonist svojim obožavateljima izlaže vlastito tijelo i pokazuje kako ljudski organi mutiraju kroz seriju "avangardnih" performansa. Njegova misija koju obavlja sa svojom partnericom Caprice privlači pažnju istražiteljice Timilin koja radi za Nacionalni registar organa. Prateći kako se njegovo tijelo mijenja, stjecajem okolnosti otkrivaju jednu misterioznu grupu koja želi kontrolirati budućnost ljudske evolucije. Kao i uvijek, Cronenberg ništa ne prepušta slučaju te se posvećuje kastingu, isto onoliko koliko i vizualnom naboju i atmosferi koju kreira, pa ovog puta uz svoje sigurne favorite u glumačkom smislu, bira još jednu zvijezdu u usponu - Kristen Stewart.
I u ovom primjeru, jasno daje do znanja da ga ne zanima zadovoljavanje bilo kakvih principa mainstream kulture, već publici u prvom planu nudi suočavanje s istraživanjem najrazličitijih taboo tema koje uključuju bolesti, međuljudske traume, kao i fetišizaciju nasilja u kojem sve više živimo. To se jasno ogleda i u njegovim ranijim filmovima poput "A History of Violence" ili u nadrealnom ostvarenju "Dead Ringers", u kojima Cronenberg demonstrira svoje umijeće i strast prema vizualno zapanjujućim slikama i specifičnoj estetici visokog intenziteta. Upravo takav pristup omogućuje stvaranje jeze u očima promatrača, što Cronenbergu uvijek polazi za rukom. Jednostavno, njegovi filmovi uopće ne stare i predstavljaju fenomen u povijesti filmske industrije ako se uzme u obzir opseg i spektakularne teme koje privlače ovog redatelja, naročito tijekom prve polovice njegove karijere. Mnogi niskobudžetni žanrovski filmovi iz 70-ih i 80-ih godina i dan danas su bizarni, ali istovremeno aktualni i zanimljivi jer ne da im protok vremena ne može ništa, već samo jača njihovu snagu i intenzitet bijesa. Njegov uspjeh proizlazi iz potrebe da šokantnim temama ne prilazi kao da su šokantne, već ih tretira kao obične priče koje su dio ljudske prirode. Filmski svijet koji stvara otkako se počeo baviti režijom jednostavno nikog ne ostavlja ravnodušnim, filmovi polariziraju i kritičare i publiku. Neki ga dižu u zvijezde, a neki misle da je izvikani starac željan publiciteta koji stvara šokirajući javnost.
Međutim, njegovi filmovi su privlačili pažnju i osvajali brojne nagrade, poput filma "Crash" koji je osvojio specijalnu nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu 1996. godine, jedinstvenu po tome što se ne dodjeljuje svake godine, već samo na zahtjev žirija koji je u ovom slučaju želio istaknuti redateljevu "originalnost, smjelost i odvažnost". Ono u što sigurno ne treba sumnjati je mogućnost da će i ove godine, početkom svibnja, na istom mjestu, David Cronenberg biti nagrađen, ako već ne nekom od nagrada, onda pak dugotrajnim pljeskom. Njegov povratak to sigurno zaslužuje.
