Deepfakes su "sintetski" mediji u kojima je npr. osoba na slici ili videu zamijenjena nečijim drugim likom. Iako čin lažiranja sadržaja nije nov, deepfakes koriste poprilično moćne tehnike: od umjetne inteligencije kojoj je cilj/funkcija manipulacija do generiranja vizualnog i audio sadržaja s velikim potencijalom za prevaru. Odnosno, s namjerom, da se ne zavaravamo. Glavne metode koje se koriste za stvaranje deepfakesa uključuju formiranje generativnih arhitektura neuronskih mreža, kao što su autokoderi ili generativne suparničke mreže.
Dobar, čak na određenoj razini - pozitivan primjer – nedavno je objavljeni video spot "The Heart Part 5" jednog od vodećih repera današnjice Kendricka Lamara koji se pomalo jezovito i vulgarno transformira u lica drugih kao što su O.J. Simpson, Will Smith, Jussie Smollett, Kobe Bryant, Kanye West i Nipsey Hussle.
Sama ideja lažnih videa iritantna je, nerijetko nemoralna i opasna sama po sebi, iako s druge strane može biti korisna kao (skoro pa) izvrstan alat umjetnicima sklonim propitivanju identiteta i struktura koje ih formiraju. Solidan primjer tendenciozne uporabe nedavni je "prikaz" ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji tobože poziva svoje postrojbe na predaju u ovom krvoločnom ratu. Prevaranti ih znaju koristiti i kako bi ukrali novac i/ili stvorili difamacijski pornografski sadržaj sa svrhom uništavanja nečijeg javnog djelovanja/bivanja.
Deepfake video kulturi "priključio" se i Kanye West pjesmom "Life of the Party" s albuma "Donda" (Deluxe). Ipak, za razliku od Lamara, njegova je namjera bila prikazati vlastita, različita lica kroz vrijeme. Tehnologija deepfakea, kao uostalom i svaka druga tehnologija, postaje sve jeftinijom i pristupačnijom, stoga će i količina neodgovornog, zlonamjernog korištenja postajati sve većom i većom, jednom kada ode u "demokratske" vode šire javnosti. Takva je priroda medija u kojima su postali svi (neupitni, nepropitani) autori.
