Danas, više nego ikada, dok hodamo primjećujemo detalje, zgrade, prozore, izloge, ljude, arhitekturu i estetiku svakodnevice, fotografski ih pamtimo i trajno arhiviramo u našim sjećanjima, jer novi svijet u kojem se danas nalazimo podsjetio nas je, kako je život trenutak koji se ne može vratiti, ali ga možemo pamtiti.
Postoji jedan prolaz u Zagrebu, koji je istovremeno u najužem centru grada i na rubu gradske šume, koji je povučen, miran, tajanstven i omiljen svim njegovim stanovnicima - Dežmanov prolaz. Na njegovom samom vrhu smjestio se Velvet cafe - galerija, kultno mjesto za ispijanje kave i najfinijih slastica u gradu. Oduvijek je Velvet njegovao i slavio umjetnost u svim njenim oblicima, stoga je za svoje reotvorenje svim svojim posjetiteljima i slučajnim prolaznicima ponudio - Sjećanja u prolazu, pop up izložbu legendarne fotografkinje Slavke Pavić u organizaciji PRiredba studija.
U vremenima kada nam je kultura postala nedostupna, kada su kazališta, muzeji, galerije zatvoreni, svaki oblik umjetničkog izražavanja pokazuje nam kako je umjetnost nužnost bez koje je teško zamisliti život.
Fotografski opus Slavke Pavić bilo bi gotovo nemoguće i jako teško obuhvatiti, i zbog nemogućnosti pristupa njenoj bogatoj arhivi, ustupila nam je fotografije koje dokumentiraju trenutke određenih vremena, bilo da je riječ o arhitekturi, pejzažu ili detaljima kroz kompoziciju bez da zajedno čine povezanu cjelinu. Bas ti različito zabilježeni trenuci dokaz su vremena zaustavljenog na fotografijama.
Korona i potres, našu dragu Slavku Pavić su trenutno odvojili od Zagreba, ali zahvaljujući njenoj životnoj energiji, susretljivosti i neiscrpnoj volji i želji za radom, vrlo rado se odazvala pozivu i odabrala fotografije koje je imala u svom kompjuteru sa sobom, na svojoj trenutnoj adresi u Dramlju.
Vjerujemo kako će njene fotografije, njeni kadrovi Zagreba podsjetiti prolaznike na sve lijepe trenutke i kutke ovoga grada i vratiti vjeru i nadu da ćemo ponovo uživati u svim njegovim pričama i čarolijama.
Slavka Pavić rođena je 20. listopada 1927. u Jajcu. Djetinjstvo i mladost je provela u Daruvaru. Godine 1946. upisala se na studij ekonomije u Zagrebu, gradu u kojem se trajno nastanjuje. Članicom fotokluba Zagreb postaje 1951. kada ujedno počinje javno izlagati. Od godine 1961. nositelj je počasnog umjetničkog zvanja Fotoamater I. klase koje joj je dodijelio Fotosavez Hrvatske, a od 2005. Istaknuti izlagač Fotokluba Zagreb, koji dodijelio Upravni odbor Fotokluba Zagreb.Tijekom godina članica je Upravnih odbora Fotokluba Zagreb. U posljednjih je deset godina bila je predsjednica, a sada je članica Suda časti Fotokluba Zagreb. Jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb (1973.) Održala je 20 samostalnih i sudjelovala na više od 300 skupnih izložbi. Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Zbirci Galerije Badrov, te u različitim privatnim zbirkama.
Njezine fotografije su objavljene u časopisima i revijama, posebno Telegramu i Oku, turističkim edicijama i izdanjima Školske knjige Zagreb. Fotografije joj se nalaze kao ilustracije u monografijama: Tisućljetni Zagreb; Hrvatsko Zagorje i Međimurje; Plavi Jadran i otoci; Prirodna baština Hrvatske; Naša domovima i dr. Zastupljena je u povijesnim pregledima kao što su: Hrvatska fotografija od 1950 godine do danas – MSU Zagreb (1993.); Almanah zagrebačke fotografije – Fotoklub Zagreb (1978.), Fotografkinje, Prilozi povijesti hrvatske fotografije 1870.2000., DPUH i Design Art d.o.o. (2005.), Majstori Hrvatske fotografije-Fotoklub.
Jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb (1973.) Održala je 20 samostalnih i sudjelovala na više od 300 skupnih izložbi. Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Zbirci Galerije Badrov, te u različitim privatnim zbirkama.
Slavka Pavić vještinu crno-bijele fotografije svladala je uz poduku profesionalnog fotografa i supruga Milana Pavića. Najveći autoritet Fotokluba Zagreb Tošo Dabac prepoznao je kvalitetu fotografije Slavke Pavić na samom startu, uvrstivši je odmah 1951. na IX. međunarodnu izložbu umjetničke fotografije. Sklonost subjektivnoj fotografiji, kako ju je postavila njemačka skupina Fotoform na čelu s Ottom Steinertom 1949., ogleda se u činjenici da autorica nije radila neku određenu razliku između poetskog motiva snimljenog u prirodi i industrijskog grafizma koji pronalazi na električnim žicama, u prometnim znacima, smeću ili oblacima. Svaki oblik koji je formom zadovoljio autoričin smisao za red i kompoziciju sazdanu od svjetla i sjena, arhitekture, cjeline ili detalja, kao i ljudi u prostoru, tretiran je ravnopravno kao odabrana i interpretirana fotogeničnost.
Sedamdesetih godina poput drugih autora kratko se bavi eksperimentom u potrazi za proizvodnjom značenja. Godine 2006. napušta analognu fotografiju i posvećuje se digitalnoj. Slavka Pavić stvorila je niz antologijskih fotografija nezaobilaznih u povijesti hrvatske fotografije 20. stoljeća. Uz niz visokih nagrada koje je dobila tijekom godina, 2013. postala je počasni član ULUPUH-a.
