Novi "Tjelohranitelj"?

Ne trebamo još remakeova kultnih filmova iz 90-ih i 00-ih

16. rujan 2021.
Fotografija: Profimedia

Najavljeno je snimanje nove, suvremene verzije "Tjelohranitelja", klasika iz 1992. godine s Whitney Houston i Kevinom Costnerom u glavnim ulogama.

Zašto je Hollywood toliko opsjednut remakeovima i rebootovima? Je li to nedostatak originalnih ideja ili volje za snimanjem nečega novoga? Strah od riskiranja koji vodi do stalnog ponavljanja istih priča na ekranu, samo s izmijenjenom glumačkom ekipom? 

U moru svih remakeova, sad je najavljeno da će se snimati i onaj kultnog "Tjelohranitelja", filma iz 1992. s Whitney Houston i Kevinom Costnerom u glavnim ulogama. Melodrama koja svakako nije najbolji film ikad snimljen, ali je ljudima drag zbog ljubavne priče iz svih fantazija - pop zvijezde i tjelohranitelja. Ali možda više zbog soundtracka na kojem je, između ostalog, "I Will Always Love You", Whitneyjin cover pjesme Dolly Parton, jedan od najvećih hitova čitavog desetljeća. Informacija nema puno; scenarij će, izgleda, pisati Matthew López, nominiran za Tony, a među parovima u glavnim ulogama spominju se Chris Hemsworth i Tessa Thompson te Channing Tatum i Cardi B. 

Posebno su sad popularni remakeovi iz 90-ih i 00-ih. Ove smo godine već mogli gledati "He's All That", remake tinejdžerske romantične komedije iz 1999., u kojem su u novijoj verziji promijenili spol glavnog lika. Pa umjesto da Freddie Prince Jr. pretvara štrebericu Rachel Leigh Cook u kraljicu maturalne, u verziji iz 2021. Addison Rae radi veliki makeover Tannera Buchanana. Prva sezona nove "Gossip Girl" također je već stigla na male ekrane, devet godina nakon što smo odgledali posljednju epizodu originala.

Ocjene novih verzija nikad nisu dobre i iznimno je rijetko da neki reboot ili remake (razlika je u tome da se reboot ne fokusira uvijek na istu priču, nego na neku radnju koja se naslanja na original, dok je remake isti) postane jednako popularan kao i original. Posebno ako se radi o remakeu kojeg se većina publike sjeća i voli. Naravno da ima smisla ponekad ponoviti film, pomladiti ga, osvježiti; neke su priče toliko univerzalne i kvalitetne da će ih svaka generacija voljeti, bez obzira na to jesu li gledali original ili nisu. Primjer je "A Star Is Born", mjuzikl koji je posljednji put snimljen 2018., s Lady Gagom i Bradleyjem Cooperom u glavnim ulogama. On je primjerice dobio 24 nominacije za Oscar, od čega je pokupio tri nagrade iako se radi o čak četvrtoj interpretaciji istog filma koji je premijeru imao davne 1937. i svaki je remake bio uspješan. 

No, ovi moderni nisu imali toliko sreće. Primjerice, neki od pobjednika na Zlatnoj malini za najgori remake/reboot/prequel/sequel ili rip-off su "Psiho" Gusa van Santa iz 1998., "Planet majmuna" iz 2001., "Rambo" iz 2019. i "Dolittle" iz 2020. 

Napraviti remake nije jednostavno kako zvuči. Ne može se samo kopirati radnja, eventualno je osuvremeniti i misliti da će se ponoviti uspjeh originala. Film ne uspije uvijek zbog genijalnog scenarija, moraju se poklopiti još mnoge stvari na koje se ponekad ni ne može u potpunosti utjecati. Uostalom, teško se može ponoviti kemija koja se dogodi između publike i filma, isto kao što neće svaka generacija jednako reagirati na određene priče. Vrijednosti se mijenjaju, kao i smisao za humor, što je jasno kad danas gledamo neke stare serije ili filmove koji su nam bili sjajni. Ni "Tjelohranitelj" danas vjerojatno nije toliko dobar kao što ga pamtimo - ali to ne znači da ga treba snimati ponovno.