Stephanie Meyer odlučila je napisati petu knjigu svoje ludo popularne "Sumrak sage". Fanovi su van sebe, već se priča i o novom filmu, cijeli je svijet na nogama, i to pogotovo zato što se "Ponoćno sunce" čeka već godinama. Naime, nova će knjiga biti napisana iz Edwardove perspektive, u čiju su psihu čitatelji bili upoznati tek na samom kraju posljednjeg nastavka koji je objavljen 2008. godine. Tek nekoliko ulomaka bilo je samo početak, uvod u knjigu koja će biti objavljena 4. kolovoza.
Ako je netko zaboravio - "Sumrak saga" priča je o vampiru Edwardu Cullenu i učenici Belli Swan, koji se ludo zaljube unatoč činjenici da, eto, nisu od iste "vrste", a da bi mogli biti zajedno u vječnosti moraju proći kroz razne nevolje koje se protežu kroz četiri knjige i, kasnije, pet super uspješna blockbustera.
Nitko ne spori popularno-kulturni utjecaj koji je imala "Sumrak saga", od knjiga pa do filmova. Cijeli jedan popkulturni period obilježen je upravo vampirima, koji su odjednom bili posvuda, a knjige o nemogućoj ljubavi vampira i djevojke gutale su ne samo tinejdžerice, nego i njihove majke, a i svi između.
Karijere koje su napravljene na temelju "Sumraka" brojne su, nije se samo Stephanie Meyer obogatila. U glavnim ulogama u filmovima našli su se dotad potpuno nepoznati Kristen Stewart i Robert Pattinson, koji su danas cijenjeni glumci (ili barem pokušavaju biti), a karijeru i status književnice ovoj sagi duguje i E.L. James, autorica nesretne trilogije '50 nijansi' koja je, za slučaj da vam je promaknulo (blago vama ako jest), započela kao trashy fan fiction "Sumraka", a završila kao trashy bestseller i potom trashy blockbuster o prilično problematičnoj vezi milijardera i studentice.
Taj hit na velika je vrata u mainstream uveo sadomazohizam kao seksualni fetiš, koji je dotad bio rezerviran samo za manju skupinu ljudi koji su ga pomno skrivali od društva. Kad kažemo da je veza likova u "50 nijansi" problematična, najmanje mislimo na njihov S/M odnos - iako je i on, kako su svijetu objasnili oni koji taj lifestyle žive, potpuno pogrešno opisan. Naime, Grey ju doslovno uhodi i prati po gradu, kupuje joj skupe poklone kako bi ju pridobio, a onda ju počne potpuno ignorirati. Zatim ju opet zavodi kupujući joj poklone te odbija u krevetu raditi bilo što što njemu ne donosi zadovoljstvo - sve dok ona ne shvati da joj se S/M sviđa.
Međutim, "50 nijansi" nije ni mogla ispasti drugačije nego problematična. Odnos Christiana Greya i Anastasije Steel intenziviran je na više razina, ali opet preslikan onome vampira Edwarda i učenice Belle. Dakle, puno stariji tip zanima se za učenicu, prvo se krivo predstavljajući kao njezin par prema godinama (frajer ima više od 100 godina), onda je uhodi (ušulja se u njezinu sobu i gleda je kako spava), nudi joj svoje šljokičasto tijelo umjesto čokolade i bombona i natjera da bira između njegove ljubavi, odnosno vječno sretnog života s njime i svoje obitelji te svih prijatelja.
U obje priče, i "Sumraku" i "50 nijansi", muškarci su ti koji su izabrali žene i one tu, čini se, ne mogu ništa. Obje djevojke prolaze na kraju kroz nekakvu emancipaciju, shvaćaju kolika je njihova snaga i izlaze iz svih nevolja snažne, neovisne i, dakako, ispunjene ljubavlju svojih muškaraca.
No, bez tih muškaraca one su ništa. Točnije, one su cura koja nikad nije završila srednju školu jer je ostala trudna sa starijim tipom i otišla živjeti s njegovom obitelji u zabitom američkom gradiću; odnosno, upravo diplomirana komparatistica i niže srednje klase bez ikakvog radnog iskustva koja trpi zlostavljanje šefa jer si ne može priuštiti dati otkaz, a svojim trudom i radom nikad neće postati vlasnica izdavačke kuće, osim ako se, jasno, ne uda za bogataša koji će ju prvo spasiti od šefa zlostavljača, a zatim joj i kupiti tvrtku.
Nemojte me krivo shvatiti, vječna ljubav je divna stvar, ali imaju li te žene ikakvu mogućnost odlaska? Teško, jer obje su to probale. Osim što su ih prvo zaustavili "snažni osjećaji", a zatim i - financijska ovisnost. Kad smo već kod tih osjećaja, prilično je očito da su obje izmanipulirane, konstantno slušajući kako ih "nitko nikad neće voljeti tako kao oni", a često ih i emocionalno ucjenjuju pričama o tome kako "ne mogu živjeti bez njih" i slično.
Ti "snažni osjećaji" curki od 18, odnosno 24 godine su smiješni. Svaka malo iskusnija žena rekla bi im da su "zabrijale" i da su puno bolje od toga da se udaju za prvog lika koji je naišao. Također, svaka cura starija od 25 zna zašto stariji tipovi preferiraju mlađe žene i djevojke - sve starije više ne padaju na njihove spike.
Provlače se tu još sporedne priče, kao što je ona jeziva o zgodnom vukodlaku Jacobu, koji cijelo vrijeme misli kako je Bella ljubav njegova života, ali se na kraju ispostavi da je to ipak njezina i Edwardova tek rođena kćer. Od njega je mlađa 18 godina i, gle čuda, nema mogućnosti reći striki Jacobu da nije zainteresirana za njega jer je "on nju izabrao" i "to je sudbina" - može mala misliti što god hoće, ali takav je život.
Rastavljene na ovakve proste faktore, te mi ljubavne priče ne zvuče nimalo primamljivo. Želim čitati i gledati priče o ženama koje iskoriste svoje pravo izbora ili ga stvore same. Želim čuti o ženi koja je dosegnula svoj potencijal bez da je trebala pomoć svog bogatog muža. U usporedbi sa svime ovime, "Seks i grad" stvarno izgleda kao znanstvena fantastika.
A u 2020. nas definitivno više ne zanima što je prolazilo kroz glavu vampiru koji je "osjetio zov" da maloljetnu učenicu odvede od njezine obitelji pod obećanjem vječne sreće i, naravno, ispunjenja njezinih potencijala koje nikad ne bi dosegla da nema njega. Tu smo priču čuli već toliko puta, i ne samo na filmu ili u knjigama, da nas više stvarno ne zanima. Kako bi rekli Black Eyed Peas, so 2000 and late.
