Candy, najnovija true crime poslastica iz HULU produkcije kreirana od dvojca Robina Veitha i Nicka Antosce, priča je o užasnom ubojstvu Betty Gore (Melanie Lynskey) počinjenom od strane naše glavne akterice, Candace “Candy” Montgomery (Jessica Biel). Priča je bazirana na istinitom događaju koji se dogodio 13. lipnja, 1980. u teksaškom gradu Wylie.
Od same najavne špice jasno nam je da se radi o seriji u kojoj će biti iznimno puno detalja i simbolike. Od neugodnih zvukova, boje svjetla koja se mijenja s karakterima i situacijama, do kadrova koji kroz jedan detalj pokazuje tragove gledateljima, samo su neke od redateljskih odluka koje su pravo osvježenje u današnjim serijama i filmovima. Kubrikovska igranja s montažom i kadrovima koji na oko nisu logični, kao ni za filmski jezik, te jasna poruka koju kadrovi prenose s detaljima je ono što ovu mini seriju čini zaista posebnom i izvrsnom. Važno je napomenuti da ova serija ima pet epizoda te da je svaku epizodu režirao netko drugi. Važno je zbog toga što je svih pet redatelja ostalo u istom stilu, niti jedna epizoda ne iskače od druge, i od početka do kraja imamo jasnu nit vodilju koja ostaje dosljedna priči i svim likovima.
Prvi kadar serije u krupnom kadru prikazuje Candy (Jessicu Biel) koja uvježbava priču koju će ispričati djeci u biblijskoj školi. Već u tom prvom, vrlo čudnom kadru i upoznavanju lika, naslutimo kakav je karakter glavne akterice. Biel je svoju ulogu uzela i raskomadala na najsitnije komadiće te stvorila lik u kakvom je prije nismo mogli vidjeti. Detaljna i dosljedna igra kojom je prikazala lik Candy je apsolutno savršena. Od govora tijela do izgovorene replike, sve je točno na svom mjestu. Njezina preciznost i ozbiljan pristup jednom ovako ekscentričnom liku, izvukla je Biel iz glumačke zone komfora.
Po meni još jedan glavni lik je lik Betty Gore koju je utjelovila sjajna Melanie Lynskey. Mnogi će je povezati sa serijom "Dva i pol muškarca", ali Betty je daleko ozbiljnija uloga od one u američkom sitcomu. Betty je kućanica koja je neshvaćena, nema svoj glas, ne uklapa se u okolinu, te na kraju tragično strada. Baš kao što je i ona sama neshvaćena, tako da na kraju zapravo i ne znamo što se doista desilo, i trenutak kada Betty kao duh stoji u sudnici i govori da je ovo samo jedna strana priče, strana Candy, jasno nam je da je jednako neshvaćeno I završila. Melanie Lynskey je uspjela da tako proziran lik i karakter Betty dovede do toga da je želimo gledati više. Želimo saznati više o njoj, ističe se u svakoj situaciji, i zapravo je jedini lik s kojim suosjećamo i prije tragične smrti.
Iako je glavna tema ubojstvo, ova mini serija na moćan način prikazuje američki kazneno pravni sustav, te kako on tretira kriminalce s obzirom na rasu, spol i klasu. Podcrtava ulogu žena i muškaraca u društvu, a najviše potencira preljub kao ultimativni tabu u malom gradu Wylieu u Texasu. Definira preljub kao simbol bunta, tuge, ljubavi, seksualnosti, ali na kraju i velike tragedije.
Candy je serija koja je stilizirana do zadnjeg detalja, toliko da promjene u likovima vidimo i kroz nagle promjene svjetla, upečatljive detalje, pa čak i kroz pripremu hrane i čišćenje kuće. Vizualna inteligencija zbog koje osjetimo tenziju i strah prije nego je uopće počinjen zločin, je redateljsko scenarističko savršenstvo koje ne viđamo često. Umijeće da se kroz tako malo epizoda prikaže čitav jedan tragičan događaj, te da uđemo u srž svih likova, pa onda u konačnici i vidimo suđenje kao klimaks čitave priče, je posebno samo po sebi. Bez sjajnog kreativnog tima, te odličnog casta, ova serija ne bi ni približno bila ovako fascinantna i kvalitetna. Toliko je stvari i detalja u seriji koji su napravljeni tako suptilno i pametno, da ovo nije samo preporuka za sve true crime fanove, već i za sve one željne kvalitetne serije koja će vam obogatiti nadolazeći vikend.
