Snaga je u ranjivosti, poruka je koja se iščitava iz glazbe FKA Twigs, britanske umjetnice koja svojim "umjetničkim majkama" naziva Enyju, Bjork i Kate Bush. Nesuđena plesačica prošle je godine objavila svoj tek drugi dugosvirajući album, "Magdalene", napisan za "sve njezine prijašnje i buduće ljubavnike", ali prvenstveno - za nju samu.
Kroz svoj rad provlači teme kao što su ženstvenost, seksualnost, unutarnja snaga, priroda i prirodnost, ranjivost, a njezini nastupi, kao i spotovi, često izgledaju poput scene neke opere, baleta. Naglašena teatralnost, ne samo vizualna, nego i glazbena, vrlo su važne za Twigs, pravim imenom Tahliah Debrett Barnett, koju nimalo ne zanima ulazak u pop mainstream i radiofoničnost. U vještoj kombinaciji r&b-a, hip hopa, trip hopa, jazza i elektronike Twigs je pronašla svoj žanr koji je ubrzo postao prepoznatljiv.
Najavni singl za drugi album bio je "Cellophane", koji je pratio spot u kojem Twigs pleše oko šipke pa zatim počne padati u bezdan, okružena mističnim čudovištima. Ples oko šipke počela je trenirati nakon što se oporavljala od operacije uklanjanja sedam fibroidnih tumora na maternici.
Dok gledate "Cellophane", gotovo je nemoguće ne osjetiti njezinu bol - možda ne fizičku, ali uvodni dio plesa uz njezin gotovo plačući vapaj samo je jedan od razloga zbog kojeg je ona jedinstvena pojava na sceni.
"Holy Terrain", drugi singl s albuma, jedan je od najviše mainstream trenutaka u njezinoj karijeri. Snimila ju je s Futureom i tu su se radijski urednici ponadali da će je moći češće puštati u eter. To se nije vaš dogodilo; slijedio je singl "Home With You", povratak u sasvim njezin svijet i žanr, nepogodan za šire mase.
Twigs je prošle godine imala europsku turneju, a uživo sam ju vidjela na Primaveri u Barceloni. Njezin koncert izgleda poput savršeno režirane predstave. Presvlači se nekoliko puta, jedan je dio također posvećen plesu na šipci, oko nje su savršeno uigrani plesači, a iza nje bend.
Zvuči i izgleda nevjerojatno dobro; nastup koji ćemo teško vidjeti u Hrvatskoj, ali koji se svakako isplati uhvatiti ako je moguće. Uz cijeli taj show, ona u svakom trenutku zvuči savršeno, a ono što je vjerojatno najbolja stvar u svemu je što imate dojam iskrene emocije. Baš kao u dobrom kazalištu.
Ono što sam prvo od nje čula bio je hit singl "Two Weeks", nakon kojeg sam se zaljubila.
Stihovi poput "Smoke on your skin to get those pretty eyes rolling/My thighs are apart for when you're ready to breathe in/Suck me up, I'm healing with all the shit you're dealing/Motherfucker, get your mouth open, you know you're mine" nisu nešto što možete čuti na radiju tako često, baš kao ni pjesme "Daybed", koje tematiziraju "one dane kad ste depresivni pa si pokušate pomoći masturbacijom, ali ne pomogne".
Vrlo važan dio moje ljubavi prema Twigs je i vizualni EP "M3LL155X", koji je najbolje slušati i gledati cijelog, u komadu.
Njezinu specifičnu estetiku savršeno dočaravaju i spotovi za "Video Girl", "Papi Pacify" i "Water Me", radovi s početka karijere, točnije s prvog albuma (LP1, 2014.) i drugog EP-a (EP2, 2013.).
Možda najkontroverzniji je spot za "Papi Pacify", u kojem muškarac fizički veći od nje drži Twigs za vrat te joj gura prste u usta. Prizor koji se čini kao zlostavljanje prikaz je šutnje i pasivnosti u vezi, ali i širokog ranga ženske seksualnosti.
"Ako kažem - želim se staviti u tu poziciju, želim ovakav scenarij, mislim da je to jako dominantno. Ponekad osjećam da je nametnuta emancipacija jako opresivna. Ja jesam snažna i neovisna, ali istovremeno i jako ranjiva i osjetljiva. Kao nebijela žena, ta ideja da stalno moram biti nubijska kraljica je jako stresna. Pomalo je problematično da su naše ikone uvijek jake i da su uvijek ok. Mislim da je to totalno promašeno", rekla je za Pitchfork.
I na "Magdalene" se bavi tom tematikom, a izabrala je baš biblijski lik Marije Magdalene kako bi progovorila o ženskom iskustvu koje je često umanjeno i marginalizirano.
