Što je politička korektnost? Kao znamo, ali važno je ponoviti: više-manje je usuglašeno da se radi o sintagmi koja obuhvaća šire komunikacijske odluke i strategije poput izbjegavanja gesti, ponašanja ili uporabu izraza koji predstavljaju ili se mogu protumačiti kao vrijeđanje ili omalovažavanje određene skupine i društvene manjine.
Kada je se pogrdno (zlo)rabi radi se (skoro pa redovito) o nasilnom "ulasku" u novogovor kada se društvu pokušava nametnuti cenzura ili ograničenje slobode govora. Sklizak je teren korektnosti jer kao što znamo – jezik jest i može biti opasno oružje kada ga se koristi za difamaciju i eksplicitnu ili, još gore, implicitnu političku propagandu. Preko jezika, s jezikom, uz jezik nastaju razne društvene malformacije i treba biti oprezan i odgovoran s korištenjem istog, pogotovo u tzv. "javnoj sferi".
Ipak, sve češće djeluje kao da su ljudi "iznervirani" određenim inzistiranjima iz te sfere. Ništa strašno, ali perzistentno je i uglavnom se radi o određenim "pretjerivanjima" koja djeluju kao da nemaju baš nikakvo logičko, ljudsko i moralno utemeljenje. Tu svakako spada kultura otkazivanja o kojoj smo dosta pisali.
Možda ponajbolji primjer suludog inzistiranja jest recentni otkaz katalonskom prevoditelju Victoru Obiolsu. O čemu se radi? Naime, katalonski prevoditelj pjesme koju je američka spisateljica Amanda Gorman pročitala na inauguraciji američkog predsjednika Joea Bidena rekao je da je uklonjen s posla jer je imao pogrešan "profil".
To je drugi takav slučaj u Europi nakon što je nizozemska spisateljica Marieke Lucas Rijneveld dala ostavku na posao prevođenja djela iste autorice zbog kritika izdavača da taj posao nije trebala dobiti bijela autorica (valjda uzimajući u obzir ili kao argument to da nerazumijevanje konteksta određenog pisma oslabljuje prevoditeljsku moć, iako nisam siguran). Događaj je to ili presedan koji je pokazao pomanjkanje u razumijevanju stvarne (ili stvarnije) funkcije političke korektnosti kao društvenog, novokomponiranog zahtjeva.
Komičar Dave Chapelle kojeg bi se komotno, po svim suvremenim medijskim filterima i standardima moglo optužiti za mizoginiju, rasizam, homofobiju, transfobiju zbog toga što standardno propituje norme i stereotipe vezane za naše identitete – neovisno kojoj skupini i podskupini pripadali, dobar je primjer druge strane medalje i usudio bih se reći pozitivan. Njegovi Netflix serijali više su nego gledani i hvaljeni, a i sam autor je višestruko nagrađivan. Osobno, u odnosu na dominantnu zajednicu s kojom živim, pripadam mnogim podskupinama, ali ne želim niti u jednom trenutku inzistirati na mogućnosti ukidanja smijeha. Izrugivanje, omalovažavanje i zlostavljanje su druge kategorije i na to je važno svako malo podsjećati.
