Vrlo jednostavno rečeno, fenomen kao Rosalía u glazbenom se svijetu ne viđa često. Osim što je veoma talentirana u plesu i poznata po razigranom modnom izričaju, Rosalía je jedna od najboljih vokalistica današnjice, a njezini se tekstovi po poetičnosti i slojevitosti izdvajaju visoko iznad tekstova drugih izvođača na mainstream sceni. Rosalía je, osim zbog vokala, privukla pažnju i samom glazbom koju stvara, budući da ova inovativna pjevačica dolazi iz pozadine flamenca, žanra koji je ne samo neopisivo lijep i emotivan, nego i vrlo značajan u samom kontekstu Španjolske, često promatran kao nacionalno blago i izrazito važno kulturno nasljeđe. Rosalía je flamenco izučavala tijekom studija glazbe na Katalonskom sveučilištu, a svoja prva dva albuma iskoristila je kao završne projekte na putu do diplome. Njezin drugi album, "El Mal Querer", bio je suvremena reinskripcija okcitanske romanse Flamenca iz 13. stoljeća, što svjedoči tome koliko ova izvođačica promišlja glazbu koju stvara u okviru višestoljetne tradicije ovog glazbenog žanra.
Rosalíjin najveći glazbeni talent leži upravo u tome što ona predstavlja most između te bogate tradicije i suvremene glazbe i moderne estetike. Ona nije netko tko je čuo dvije flamenco pjesme pa ubacio malo kastanjeta u produkciju, ona je istinska zaljubljenica i učenica ovog fascinantnog glazbenog pokreta, netko tko mu pristupa s neizmjernom pažnjom za detalje i istinskom zaljubljenošću, i to se u njezinoj glazbi itekako čuje. Njezin prvi album bio je jedan od najznačajnijih albuma novog flamenco pokreta u Španjolskoj, a njezin drugi je pokazao da se Rosalía ne libi povezati flamenco elemente s elementima urbane glazbe, idiosinkratičnom produkcijom, čak i – sampleom melodije iz klasika Justina Timberlakea, "Cry Me a River".
Njezin novi album, "Motomami", pokazuje nastavak ovog puta prema puno modernijem zvuku. Kaotičan i apsolutno neprediviv, "Motomami" je prava glazbena avantura tijekom koje Rosalía istražuje i (uglavnom) vrlo uspješno kombinira elemente više desetaka različitih glazbenih žanrova i stvara nešto što je teško zamisliti da radi itko osim nje. U jednom trenutku spaja reggaeton s elementima jazza, a u drugom reinterpretira kubanski klasik Justa Betancourta, na kojem se u jednom trenu potpuno neočekivano pojavljuje sample Soulja Boya. Urbanu kolaboraciju s The Weekndom, "La Fama", u kojoj nas Abel počasti prekrasno otpjevanim stihovima na španjolskom, slijedi "Bulerías", možda jedina punokrvna flamenco stvar na albumu, upotpunjena pljeskanjem i ovacijama publike.
Jedna od pjesama započinje vokalnom interpolacijom memea s TikToka, a jedna se sastoji od abecednog nabrajanja svega što Rosalía smatra bitnim za vlastitu definiciju. I iako je flamencu na ovom albumu dano značajno manje prostora nego na njegovim prethodnicima, Rosalía je naprosto toliko dobra u onome što radi da ju je gotovo jednako zanimljivo slušati kako dekonstruira reggaeton i R&B kao kad to radi s flamencom.
Sa šesnaest pjesama od kojih su brojne ispod tri minute duljine, za očekivati je da "Motomami" donosi hrpu raznolikih ideja. I stvarno, ove se godine još nije pojavio album koji je ovoliko uzbudljiv i izazovan, gdje se svaka pjesma tijekom svog kratkog trajanja može okrenuti naglavačke i gdje se ne može reći kamo će nas odvesti iduća stvar. Motomami se sluša na rubu sjedala, i to po mogućnosti sjedala u/na vozilu – od automobila do bicikla – jer album zvuči kao brzina, kao da se kreće, kao da u njegovoj nepreglednoj vožnji osjetite svaku nepravilnost na cesti, ali i žar koji donosi činjenica da se još uvijek vozite.
I dok je to velika prednost ovog albuma, svakako je i uzrokom jednog od njegovih nedostataka, a to je značajan manjak fokusa. Rosalíjini fanovi poznaju konceptualnu dubinu koju ona daje svim svojim projektima, znaju da je promišljenost i detaljnost jedna od njezinih najvećih snaga. I koliko god je "Motomami" uzbudljiv u svojim putovanjima kroz različite žanrove, toliko se jednako na trenutke može doimati površno ili nedorađeno, kao da ideje koje uzima ne razrađuje koliko bi se to moglo. Neke su pjesme toliko kratke da jednostavno ne dobiju dovoljno prostora za disanje i samim time kao da ne dođu do svog punog potencijala, bez obzira na to što su im sve sastavnice izvrsne. Možda nije slučajnost da su neki od najuspjelijih trenutaka albuma upravo njegove duže pjesme, kao predivne balade "Como Un G" i "Candy".
Možda najbolja slika toga koliki glazbeni spektar pokriva "Motomami" je prijelaz iz "Chicken Teriyaki" u "Hentai". "Chicken Teriyaki" apsolutni je užas od pjesme, generična reggaeton poskočica koja zvuči kao da je napisana i snimljena u dvije minute, toliko glupa i beskarakterna da je zaista šokantno što se pojavljuje na albumu ove pjevačice. Srećom, to je i jedini istinski promašaj, kako ovog albuma, tako i njezine diskografije. Zaista je neobično što je "Hentai", pjesma koja ju na albumu slijedi, već na prvo slušanje instantan klasik – naizgled jednostavna balada s izrazito eksplicitnim tekstom i minimalnom pratnjom klavira, koja se u svojoj drugoj polovici pretvara u nešto što zvuči kao kad Arca kombinira elemente klasične glazbe sa svojom kaotičnom sintetičkom produkcijom. Razvoj glazbe prati tekst, koji opisuje zastrašujuće i predivne dubine seksualne intime, svaka je nota na svom mjestu, a Rosalíjine vokalne vratolomije istinski zadivljujuće. A samo dvije minute prije slušali ste debilan refren u kojem pjevačica rimuje „teriyaki” i „kawasaki”. Što je iduće?
To ćete se pitanje tijekom slušanja ovog albuma pitati još bar desetak puta. I takav je "Motomami". Jedan neuredan, pustolovan, zabavan, uglavnom vrlo dobar do izvrstan, neopisivo dinamičan album koji djeluje kao niz pitanja – što se to događa ili što će se iduće dogoditi. I baš takav album, nesavršen kakav je, zapravo je najbolja slika Rosalíe kakva je u ovom trenutku – jer i ona je nepredvidiva, a njezin umjetnički spektar iznad svih naših pretpostavki i ideja o tome što ona može. "Motomami" je tu da pokaže da je bolje da očekivanja od Rosalíje ni nemamo, jer će ona nastaviti šibati po svome, na vrlo osebujan i autentičan način. Zavrtite ga i pustite da vas odvede svojim svjetovima!
