S piste domaćeg modnog događaja prije nekoliko godina pamtim dizajn Staše Doblanović Randall i njezine topove rađene od drvenih pločica koje sjajno funkcioniraju s ostatkom kombinacije. Na prvu je jasno da se radi o brendu koji njeguje minimalizam i modnu održivost koja je nosiva, ali se i ističe u masi. Staša Design brend je dizajnerice s londonskom adresom, tamo živi i stvara od 2015., a kaže kako se nada jednom pokrenuti proizvodnju i u Hrvatskoj.
Njezin modni put nakon fakulteta počeo se razvijati najprije praksom u londonskim modnim ateljeima, a zatim je pokrenula vlastiti brend koji prkosi principu fast fashiona i zalaže se za modne vrijednosti na kojima se temelji održivost. Više o modi, stvaranju i uspjehu otkrila nam je virtualnim razgovorom iz sivog Londona.
Za početak, kako ste i kako se nosite sa situacijom u Londonu?
- S obzirom na vrlo kompleksnu situaciju u Engleskoj, Brexit i na velike količine novih Covid-19 slučajeva, ja sam zapravo dobro. Nažalost, uz probleme nastale pandemijom s kojima se nosi Europa pa i čitavi svijet, Velika Britanija se pokušava snaći i u nezahvalnoj situaciji nastaloj povodom Brexita. Za sada ne obećava dobro.
Većinu 2020. sam provela u lockdownu, tako smo dočekali Novu godinu i pretpostavlja se da ćemo ostati izolirani do Uskrsa. U mome slučaju izolacija me ne usporava u radu jer mi je studio spojen sa stanom, pa raditi od doma za mene zapravo ne mijenja mnogo. Kreativni rad mi uvelike pomaže nositi se s novim lifestylom.
Na čemu trenutno radite, pripremate li novu kolekciju? Koliko je ova situacija utjecala na vas i kreativnost?
- Trenutno radim na novoj kolekciji za proljeće/ljeto. Iako je rad usporen zbog lockdowna, plan je završiti je u ožujku. Uz to, radim i na CORE kolekciji koja se sastoji od izabranih najuspješnijih komada iz prošlih kolekcija. Prvi lockdown je bilo lakše podnijeti jer se dogodio u proljeće kada su dani duži i sunčano je, a ovaj treći je jako težak, dani su kratki i vrlo je sivo, pomalo sam umorna i moram biti disciplinirana i tjerati se na rad. Nažalost, prošle godine prvi put sam preskočila zimsku kolekciju te sam dodatno vrijeme iskoristila za dubinsko istraživanje materijala koji su zaista najbitniji aspekt svake moje kolekcije.
Kako izgleda život dizajnerice u Londonu? Konkurencija je zasigurno jača nego u Hrvatskoj, kako se onda istaknuti na tržištu?
- London ima svoje prednosti i nedostatke. Jednostavnije je pokrenuti vlastiti brend. Puno je lakše i brže razvijati se i nema ograničenja. Mogućnosti se otvaraju svakodnevno. Konkurencija je vrlo jaka i stoga je vrlo teško postati primijećen i pronaći dovoljnu količinu klijenata koja je potrebna za funkcioniranje brenda. Nemojmo zaboraviti da London ima dva najpoznatija modna fakulteta iz kojih svake godine izlaze vrhunski studenti. To uvelike utječe na modnu scenu. Upravo zbog toga meni je u Londonu inspirativno živjeti jer me tjera na pomicanje vlastitih granica.
Od početaka stvarate odgovorno i modno održivo, hoće li to u budućnosti postati uvjet za svaki modni brend?
- Zanimljivo je da je usporedno s fakultetima u Hrvatskoj, održiva moda jedan od sastavnih modela razmišljanja na britanskim fakultetima. Tako sam se u Londonu našla u kreativnom okruženju u kojemu je modno održivo razmišljanje sveprisutno te sam dodatno počela implementirati naučeno u vlastite kolekcije. Brend STAŠA je od samoga početka prakticirao uporabu prirodnih materijala, proizvodnju manjih kolekcija, recikliranje i korištenje istih materijala u nekoliko sezona te adekvatno plaćanje radne snage što je iznimno bitno, a ne tako često spominjano u raspravi o održivoj modi. Nadam se da će i drugi brendovi slijediti ideje o održivosti jer znamo da je modna industrija jedan od najvećih zagađivača okoliša. Trend o tome se već može primijetiti i na primjeru velikih modnih kuća, tako se mnogi odlučuju o manjem broju prezentacija i proizvode transparentno. U budućnosti to će svakako biti presudno za opstanak brenda na modnom tržištu.
Primjenjujete li i na koji način održivost i u privatnom životu, kako svatko od nas može pomoći očuvanju planeta?
- U privatnom životu primjenjujem održivost koja se svakako reflektira i na moj poslovni model. U svakodnevnom životu mogu nam pomoći male stvari; trebali bismo drastično smanjiti korištenje plastičnih proizvoda, hodati ili voziti bicikl u što većoj mjeri i voziti automobile na električni pogon. Važno je generalno smanjiti potrošnju/konzumerizam. Trebali bismo aktivno razmišljati o tome što nam zaista treba, a bez čega u svakodnevnom životu možemo. Radeći na vlastitim kolekcijama shvatila sam da su one uvijek minimalne te sam se bavila proučavanjem minimalizma kao načinom življenja. O problematici konzumerizma vrlo zanimljivo pišu Joshua Fields i Ryan Nicodemus iz grupe The Minimalists koji su izgradili cijeli pokret na tu temu. Preporučila bih njihovu knjigu "Minimalism: Live a meaningful life" kao uvod u novi način razmišljanja o održivosti i dokumentarce koje je moguće pogledati na Netflixu:"‘The Minimalists: Less is Now" i "Minimalism: A Documentary About The Important Things".
Možete li nam otkriti više o svom dizajnu i materijalima koje koristite - haljine i topovi od bambusa posebno su efektni, kako je nastao spoj bambusa i tkanine?
- Koristim bambus od samih početaka brenda, a spoj s tkaninom sam razvila radeći na poslijediplomskom radu na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Kako se moj otac bavi stolarijom bila sam izložena različitim drvenim uzorcima. Privlačan mi je spoj drva i mekanih materijala. Kroz istraživanje bambusa stupila sam u kontakt s proizvođačem u Indiji. Radi se o obiteljskoj proizvodnji te mi je bilo iznimno bitno da sam upoznata s cijelim postupkom kako bih mogla kontrolirati održivost konačnog proizvoda. Trenutno koristim drvo bambusa, bambus svilu i poplin bambus. U novoj kolekciji planiram koristiti nove tehnološki napredne materijale poput poliestera od 100 posto recikliranih plastičnih boca i Tencel materijala koji je kombinacija drveta i organskog pamuka. Kontinuirano se bavim modelima drvenih pločica koje prevodim u nosivije odjevne predmete. Cilj je osmisliti u potpunosti nosivi model izraden od bambus pločica.
Što smatrate svojim velikim uspjehom, a koje uspjehe tek planirate ostvariti?
- U ovako zahtjevnoj industriji svaka godina provedena radeći na brendu je veliki uspjeh. Ipak, izdvojila bih jedan članak na koji sam iznimno ponosna, a radi se o održivoj modi. Članak je izašao u talijanskom Vogueu, a u njemu je prezentiran i moj bambus top pokraj komada Stelle McCartney. Imam mnogo planova na kojima radim trenutno i vrlo je bitno da ih radim korak po korak s oprezom zbog trenutne situacije. Velika mi je želja otvoriti vlastiti pogon/proizvodnju u Hrvatskoj, a također se u budućnosti vidim i u obrazovanju i velika mi je želja podučavati nove generacije modnih dizajnera o održivoj modi.
Koje dizajnere, strane ili domaće posebno cijenite?
- Stella McCartney je definitivno moj uzor, pratim je već godinama te njezin pristup modi je smjer u kojemu se pronalazim. Stella je jedan od vodećih aktera u održivoj modi te se na njezinim postupcima vidi kako je spremna na sve načine poboljšati industriju. Osim nje, izdvojila bih i Jil Sander jer njezina estetika upravo objedinjuje ideju STAŠA žene koja se osjeća ugodno i snažno u isto vrijeme. Na domaćoj modnoj sceni divim se svim brendovima koji opstaju te dokazuju kako je moguće baviti se modom i u Hrvatskoj.
Što smatrate da čini dobrog dizajnera i dobar dizajn?
- Upornost u svome radu i autentičnost čini dobroga dizajnera, a dobar dizajn je funkcionalan i unikatan.
Koji biste savjet dali kreativcima koji se žele ostvariti u modnoj industriji?
- Da budu autentični i unikatni. Modna industrija je jako teška disciplina i morate biti spremni na dugotrajan rad, ništa se neće dogoditi preko noći. Možda će proći i godine prije nego primijetite razliku u napredovanju i to je sasvim u redu. Ako radite ono što volite i uživate u tome, publika će to i prepoznati te vas i poduprijeti. Još jedan savjet, u početku je dobro raditi za nekoga, dok se ne stekne praktično znanje o zanatu. To je za mene bio najveći dar, kada sam shvatila što točno želim i kojim putem krenuti.
Kako izgleda vaš radni dan, a kako se najradije opuštate?
- Najčešće se probudim sama, ponekad ljubimac Freddie bude budilica pa oko sedam idemo odmah u šetnju u obližnji park koja traje oko sat vremena. Volim te jutarnje šetnje jer je sve tiho i svježe, idealno za razbudivanje. Taman da si osvježim misli. Kada dođem doma pripremim doručak za nas dvoje. Oko devet sati krećem raditi u studiju. Nakon osmišljavanja kolekcije i pripreme na papiru dolazi realizacija kolekcija i to je najdugotrajniji dio cijeloga procesa tako da u studiju najviše vremena provodim za mašinom ili krojačkim stolom. Završavam s poslom oko 18 sati i u to vrijeme mi dolazi suprug s posla. Kuhamo večeru te šećemo zajedno Freddija - to je moje vrijeme opuštanja.
