Rei Kawakubo japanska je modna dizajnerica s dva sjedišta, u Tokiju i Parizu. Demokratizirala je modni svijet, propitala, ako želite i – dekonstruirala. Onomad je Zapad njezin rad smatrao travestijom, izvrtanjem, povredom "svetog modnog koda", a onda su je naprosto krenuli kopirati, pardon "inspirirati se".
Osnivačica je Comme des Garçons i Dover Street Marketa. Kao znak priznanja za značajne doprinose modnom dizajnu 2017. godine napravljena je spektakularna izložba pod nazivom Rei Kawakubo/Commes des Garçons, Art of the Between u Metropolitan Museum of Art u New Yorku.
Ona predlaže nove ideje ljepote dok stvara organske oblike sa svojom odjećom koja odbacuje standardne veličine. Primjer kolekcije na kojoj radikalno preispituje formu je proljeće/ljeto 1997. - "Body Meets Dress, Dress Meets Body."
Jedna od njezinih najnovijih kolekcija u kojima se i dalje vide iste preokupacije kolekcija je jesen/zima 2017. - koju je nazvala "budućnost siluete". Iako je Kawakubo ženska dizajnerica, istaknula je kako njezina ženstvenost nimalo ne utječe na njezin rad. Generiranjem transgresivnih oblika nastoji potpuno zanemariti rodne stereotipe, čak i u linijama za muškarce.
Comme des Garçons kao brend specijaliziran je za anti-modne, stroge, ponekad dekonstruirane odjevne predmete. Nakon završetka svog prvog desetljeća u Comme de Garconsu, 1982., Kawakubo je počela izražavati svoje nezadovoljstvo ranim dizajnerskim idejama.
"Prije tri godine postala sam nezadovoljna onim što radim. Osjećala sam da bih trebala raditi nešto usmjerenije, snažnije. U modi smo morali pobjeći od utjecaja onoga što je učinjeno 1920-ih ili 1930-ih. Morali smo pobjeći od folklora. Odlučila sam krenuti od nule, ni iz čega, činiti stvari koje se prije nisu radile, stvari s jakim imidžom."
Učili smo i učimo od nje, a ovo su neke od nama najzanimljivijih izjava koje je davala kroz godine svog javnog djelovanja:
"Comme des Garcons dar je samome sebi, a ne nešto korisno za privlačenje suprotnog spola"
"Kreiram za ženu koja nije pod utjecajem onoga što njezin muž misli."
"Ljepota je ono što bilo tko misli da je lijepo."
"Ne osjećam se previše uzbuđeno oko mode danas. Ljudi samo žele jeftinu, brzu odjeću i sretni su što izgledaju poput svih ostalih"
"Osnovni je ljudski problem strah od promjena."
"Želim izraziti osjećaje - razne emocije koje doživljavam u tom trenutku - bilo da se radi o ljutnji ili nadi ili bilo čemu drugom, i to iz različitih kutova. Konstruiram zbirku i ona poprima konkretan oblik. To je vjerojatno ono što se ljudima čini konceptualnim jer nikada ne započinje nikakvom specifičnom povijesnom ili zemljopisnom referencom. Moje polazište je uvijek apstraktno i na više nivoa."
"Što se više ljudi uplaši kad vide novu kreaciju, to sam sretnija. Mislim da mediji imaju izvjesnu odgovornost što su ljudi postali konzervativni. Mnogi dijelovi medija stvorili su situaciju u kojoj je moguće da nezanimljiva moda može živjeti. "