Prije šest desetljeća svemir je postao čovjekova nova pozornica dok su se komadići beskonačnih svemirskih prostranstava tek otkrivali. Šezdeset godina kasnije, svjedočimo svemirskom turizmu, svjetski milijarderi odlaze na rub atmosfere kako bi se divili krhkom životu na Zemlji, iako ga samim pothvatima poput tog čine još ranjivijim. Na stranu taj dio priče, u svakom slučaju je realno da se nalazimo u "budućnosti" - vremenu kada je svemirsko putovanje moguće i iz razonode, u kojem se razmatraju mogućnosti naseljivanja drugih planeta i života na njima. Posljedično je u porastu i zanimanje za space estetiku na modnom polju.
Pinori na tom polju nastali su šezdesetih godina - modni revolucionari poput Andréa Courrègesa, Paca Rabannea, Pierrea Cardina inspiriraju se čovjekovim svemirskim dostignućima te kroz svoje modne kreacije kroje pojam retrofuturizam.
Paco Rabanne je primjerice predstavio haljinu od nekonvencionalnih materijala, poput plastike i metala koji su bili puno jeftiniji i nisu pripadali u tadašnji pojam luksuza. Tada pomalo neshvaćen, no slična estetika provlači se danas kroz kolekcije modne kuće i inspirirala je brojne dizajnere koji su nastupali nakon njega. I Cardin je, poput Rabannea, težio kreirati nešto drugačije. "Preferiram dizajnirati haljine za život koji još uvijek ne postoji", kazao je krajem šezdesetih, kao jedan od predvodnika retrofuturizma. Inače, pojam se može definirati kao "starija vizija budućnosti", a koja je iz njihove perspektive uključivala leteće automobile, lasere, atraktivne nebodere i metalik materijale. Optimistično uz pop-art elemente, space-age estetika najčešće se javlja u trenutcima kada se sadašnjost čini nesigurnom i sivom, pa utjehu i novi, bolji pogled na svijet tražimo u vremenima koja tek dolaze. nešto što je primjenjivo i na 2022.
Futurizam se uvijek veže i uz inovativne materijale - ono što su nekada bili metali, danas su inovativni materijali budućnosti poput alternativne kože nastale od gljiva, algi ili paukove mreže. S njima već nekoliko godina eksperimentira dizajnerica Stella McCartney, kao i Francuskinja Marine Serre koja često nudi i estetikom futuristički dizajn odjeće. Odjeća luksuznih modnih kuća danas, u novoj eri space-age stila, često je inspirirana odijelima astronauta (poput Balenciage i Balmaina), sjajnim, metalik materijalima i ekološki održivim vlaknima i tehnikama krojenja (McCartney, Serre, Iris Van Herpen). Nina Ricci s druge strane, inspirirana je geometrijskim oblicima po uzoru na prethodnike, dok Salvatore Ferragamo istražuje odnos ljudskog tijela i odjeće, ali i umjetne inteligencije - uz siluetu tijela srebrne boje tijelo djeluje kao da je lišeno humanosti.
Za razliku od onog iz šezdesetih, kada je retrofuturizam podrazumijevao geometrijske šešire, mini haljine A-kroja i go-go čizme, futurizam danas ima karakteristike realnosti, upravo jer živimo u dobu kada je svemir već postao "čovjekovo dvorište".
A osim čistog duha optimistične nostalgije, futurizam u vizijama nekih dizajnera istražuje crne scenarije uzorkovane klimatskim promjenama. S druge strane, resale tržište koje je sve jače bilježi rast potražnje za vintage komadima s potpisom Cardina, Courrègesa i ostalih predvodnika retrofuturizma šezdesetih pa se uvijek nalazimo na tom raskrižju - svjesni smo opasnosti i posljedica koje dolaze s ignoriranjem klimatske krize, a kako bismo manje razmišljali o crnoj budućnosti, vraćamo se u prošlost - u šezdesete u kojima se vizija budućnosti čini puno boljom od naše stvarnosti.
