Helena Christensen, bivši supermodel, fotografkinja, Viktorijin anđeo, filantropkinja nedavno je podržala akciju koja želi zabraniti jednokratnu upotrebu plastike na ulicama New Yorka, ali i svijeta. Za sebe kaže da je vrsta osobe koja se sagne da pokupi gotovo svako smeće koje vidi na ulici, i poručuje:˝ 90% je plastika".
Svjesna da se problem s plastikom može samo pogoršati zbog pandemije udružila se s neprofitnom organizacijom ˝No More Plastic˝ kako bi skupa stvorili dizajn za vegansku marku tenisica ˝Yatay˝ čije je sjedište u Milanu. "Izrada cool cipela s Yatayem sjajan je način da se više ljudi uključi", objašnjava. Tenisice bez plastike izrađene su od biološki dobivenih sirovina, 50% dobiti donira se organizaciji ˝No More Plastic˝, a i posađeno je drvo za svaki prodani par.
Helena Christensen dugo se bavi eko-aktivizmom. Još je davne 2009. napravila seriju fotografija kojima su željeli ukazati na problem sada već - opasnih klimatskih promjena. Bilo je to snimanje u Peruu za Oxfam. Od tada je ušla u svijet održive mode, sa svojom profesionalnom suradnicom Camillom Stærk pokrenula je web shop ˝Pawn shop˝ na kojemu prodaje vintage, second hand odjeću te sav zarađeni novac prebacuje različitim humanitarnim udrugama.
Plastika joj je glavna aktivistička preokupacija te poručuje da ne odabirom iste možemo napraviti značajne povoljne promjene u svijetu:˝ona ima ogroman utjecaj na okoliš jer nije biorazgradiva. Na uklanjanje plastike moramo gledati svjesno: danas postoji toliko više održivih mogućnosti izbora. Neki dan sam otišla kupiti namirnice i većina povrća bila je zamotana u plastiku. Što možete tada učiniti? Možete potražiti lokalno poljoprivredno imanje i kupiti proizvode na veliko.˝ Prema svom zanimanju i industriji zbog koje znamo tko je, umjereno je kritična:˝Vidim da mnoge veće tvrtke čine svjesne promjene, ali ne zaboravimo da su male tvrtke te koje su počele s pokretanjem stvarnih promjena u okolišu. Ako namjeravate proizvesti više, to mora biti svjesna odluka i morate preuzeti odgovornost za ono što stavite na tržište. Trebala bi postojati stroga pravila o proizvodnji - da ne postoje zakoni za nešto što je toliko univerzalno važno za čitav planet, to za mene i dalje nema smisla.˝
