Vrijeme nade, veselja, obiteljskih okupljanja, tradicije koju volimo, vrijeme kad smo svi sretni i koje svake godine jedva dočekamo... No, Božić nije svima takav, osobito ne ove godine. Za neke su blagdani izrazito težak period koji bi najradije prespavali i preskočili - pa se probudili tamo negdje oko ožujka-travnja. Razlozi mogu biti različiti, ali blagdani mogu uzrokovati tjeskobu, stres, depresiju, umor, usamljenost... A ova je godina još teža jer mnogi neće moći biti s obiteljima i bližnjima za blagdane zbog pandemije, što dodatno može povećati osjećaj tuge i izoliranosti.
Psihologinja Marina Trbus iz Zagrebačkog psihološkog društva objašnjava koji su sve mogući razlozi za tzv. holiday blues.
"Možda treba s većom pažnjom razmišljati o tome kako pojedinci i pojedinke doživljavaju predblagdansko i blagdansko vrijeme. Za neke ono možda postaje vrijeme u kojem se mogu više posvetiti sebi, obitelji, nekim interesima, odnosno nekom smirenju životnog tempa.
I istraživanja koja su provedena u Americi pokazuju da gotovo dvije trećine sudionika doživljava ovo vrijeme kao vrijeme zadovoljstva i sreće. No, pokazalo se da su neke žene pod većim stresom u ovom razdoblju. Istraživači to objašnjavaju povišenim pritiskom uređenja doma, okupljanja obitelji i rodbine te želje za što savršenijom blagdanskom atmosferom.
Dodatno, podaci pokazuju i da su osobe nižih primanja pod većim stresom u ovom razdoblju. Ako ćemo ove podatke interpretirati za Hrvatsku te ako uzmemo u obzir da je u Republici Hrvatskoj od svih zemalja EU situacija najteža - 18 posto građana ili gotovo petina je na rubu siromaštva - možemo s pravom biti zabrinuti za mentalno zdravlje građana za vrijeme blagdana.
Uz navedeno, povećana kupovina, odnosno konzumerizam koji je sve više uobičajen za ovo predblagdansko i blagdansko razdoblje također utječe na povećanje stresa te smanjenje subjektivne dobrobiti.
U riziku su i osobe koje su izgubile voljene osobe jer ovo vrijeme može podsjećati na trenutke okupljanja oko blagdanskog stola.
Uz sve, ovo je godina koju je obilježio potres u Zagrebu te još nekim gradovima kao i sama pandemija COVID-19. Podaci istraživanja 'Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone', koje je proveo tim od 12 psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i jedne sa Zdravstvenog veleučilišta Zagreb, kolokvijalno nazvan 'Covidovih 13' pokazali su da smo sačuvali fizičko, ali ne i psihičko zdravlje. Ovi nalazi pokazuju da je nužno da se novogodišnje odluke, prvenstveno na razini Vlade RH te drugih donositelja odluka, trebaju usmjeriti na očuvanje mentalnog zdravlja svih građana i građanki. Nužno je da se poveća dostupnost zdravstvenih djelatnika u području mentalnog zdravlja, primarno psihijatre, adolescente psihijatre, psihologe, psihoterapeute i savjetodavne terapeute", kaže Marina Trbus.
Očekivanja su u predblagdansko i blagdansko vrijeme visoka za sve i može se lako dogoditi da dođemo u stanje povišenog stresa. Istovremeno, od svih nas očekuje se da budemo sretni i veseli jer ipak dolazi Božić, Nova godina i sve je u znaku slavlja. Psihologinja Trbus kaže kako stres i blagdani idu ruku pod ruku.
"Žurimo završiti izvještaje, popeglati još ocjene prije kraja polugodišta, privesti kraju neke obveze koje smo odgađali, a s druge strane, pokloni, nabavka, želja da taj dan nekako ipak bude malo drugačiji. Svakako će i sada ovaj blagdan biti drugačiji, s obzirom na činjenicu da se možda obitelji, prijatelji i rodbina neće moći okupljati na isti način kao i ranije. Naučeno je u nama da bismo trebali biti sretni, a realno je da smo možda umorni, tužni, usamljeni ili zabrinuti od neizvjesnosti godine koja nailazi. To može stvarati neusklađenost u nama, a time i nemir, nervozu, tjeskobu, ljutnju i tugu", kaže Trbus. Ključno u svemu tome je prilagoditi naša očekivanja stvarnoj situaciji te probati živjeti u sadašnjosti, a ne patiti za onime što mislimo da bismo trebali proživljavati.
"Kao i sa svim očekivanjima, poželjno je da ona budu realna i fleksibilna. Tada očekivanja više rade za nas, a manje protiv nas. Primjerice, umjesto da osjećamo frustraciju jer Božić nije kao prije, možemo biti zahvalni za sve članove obitelji koji su dobro i one koji su se uspjeli oporaviti. Umjesto da intenzivno obavljamo kupnju i nabavku, možemo se više okrenuti sastojcima koje već imamo kod kuće te možda pripremiti jela koja ne zahtijevaju veliku pripremu te općenito osvijestiti da usmjerenost na stvari koje ne možemo promijeniti samo povećava stres i nezadovoljstvo te djelovati na ono što je u našoj moći, npr., izrada darova, snimka video čestitki, ostavljanje poklona iznenađenja ispred kućnih vrata. Posebno se u ovo vrijeme ističe blagotvornost volontiranja, solidarnosti i pomaganja. Obratite pažnju na svoje starije susjede, višebrojne obitelji, samohrane obitelji te siromašne i općenito ranjive skupine", poručuje psihologinja.
Dakako, sve to zvuči jednostavno na papiru, no kako se othrvati osjećaju usamljenosti i izoliranosti u ovo vrijeme, bilo da smo ga razvili ranije i s njima živimo već neko vrijeme, ili se tako osjećamo zbog vanjskih utjecaja pandemije?
"U literaturi, usamljenost se opisuje kao neugodno i emocionalno uznemirujuće subjektivno iskustvo koje je posljedica raskoraka između željene i ostvarene razine socijalnog kontakta. U razumijevanju usamljenosti, važno je razlikovati usamljenost od preferirane samoće, koja je dobrovoljno povlačenje od drugih. Istraživanja pokazuju da su uzroci osjećaja usamljenosti često snižena raspoloženja, zabrinuta stanja te doživljaj vlastite neadekvatnosti u socijalnim situacijama. Drugim riječima, vjerojatnije je da će osobe koje smatraju da imaju manje vještine za socijalne interakcije te se osjećaju potišteno i tjeskobno procjenjivati taj raskorak većim u odnosu na osobe koje se procjenjuju spretnijim u interakcijama s ljudima i pozitivnijeg raspoloženja.
To nam govori da pomaže rad na socijalnim vještinama, ali i realnija procjena jesmo li uistinu manje uspješni u socijalnim interakcijama u odnosu na druge ljude. Često smo skloni brinuti što će drugi reći ili misliti o nama i odmah odabrati najnegativniji odgovor, a to je da misle da smo glupi, ružni, debeli, nezanimljivi i slične samokritike. U literaturi iz psihologije, često se navodi da je prva, temeljna pretpostavka za rješavanje bilo kojeg problema – pozitivna perspektiva, odnosno vjerovanje da je problem rješiv. Dodatno, istraživanja upućuju da osobe koje imaju pozitivne i optimistične perspektive na situacije i život se osjećaju bolje, imaju snažniji imunološki odgovor te ako se i razbole, prije se oporave. U vrijeme ove pandemije, može biti korisno vježbati pozitivne perspektive i optimizam za dobrobit svog imuniteta i posljedično, fizičkog zdravlja.
Nakon što zauzmemo pozitivan stav prema problemu, poželjno je i na negativne misli i kritike samih sebe pomisliti što bismo odgovorili takvom kritičaru kada bi se na taj način obraćao osobi koja vam je draga, npr. prijatelju ili prijateljici? Sigurno ne bismo dopustili da ih netko tako omalovažava i ponižava. Stoga, nemojte dopustiti ni samima sebi. Uz negativnu opciju, uvijek potražite i pozitivnu. Možemo se poslužiti metaforom novčića, uvijek su dvije strane istog. Povežite se s osobama koje možda niste dugo kontaktirali, nazovite, pozovite na šetnju ili druženje putem video linka. Dodatno, postoji brojna literatura koja se posvećuje razvoju socijalnih vještina i promjene načina na koji vidimo sebe i druge. Posebno je korisna literatura iz područja kognitivno bihevioralne te terapije posvećenosti i voljnosti. Ako osoba ipak ne uspijeva sama smanjiti osjećaj usamljenosti, važno je da potraži podršku i pomoć. Danas postoje brojne organizacije, stručnjaci i institucije koje se bave mentalnim zdravljem", kaže psihologinja.
Za kraj, Marina Trbus savjetuje nam kako pomoći sebi, ali i drugima u ovom teškom periodu, vodeći se savjetima koje je objavilo Američko udruženje psihologa (American Psychological Association).
Uzmite vrijeme za sebe
Često pomišljamo kako moramo učiniti sve i za svakoga, posebice sada u ovo blagdansko vrijeme. No, jedna osoba može učiniti samo određeni dio. Jasno odredite što možete učiniti, a nekada je upravo vrijeme posvećeno sebi najbolji način. Često u radu s klijentima koristim metaforu vaze i cvijeća. Tek ako je zemlja dobro, ako je nahranjena i ima dovoljno vode, tek tada može pružati stabljikama, cvijetu i plodovima ono što im treba za rast i razvoj. Promišljate o sebi, u odnosu na vaše bližnje kao o tom temelju za bića koja su vam važna. Posvetite se sebi da bi mogli onima koji vas trebaju.
Volontirajte
Brojna je literatura koja pokazuje blagotvornost pomaganja drugima. Svakako uključite i djecu jer je takva aktivnost snažan zaštitan čimbenik za njihov osobni rast i razvoj.
Realna očekivanja
Nema savršenog blagdana. Negdje će se nešto razbiti, proliti, netko će zakasniti ili nešto nećete stići kupiti. To je prilika da vježbate svoju psihološku fleksibilnost i učite se izreći i: "Ah, dobro" (Oh, well) frazu. To će vas učiniti otpornijima na životne frustracije koje su sastavni dio toga da ste živi. Iskoristite te trenutke kada stvari idu nizbrdo za vlastiti razvoj, a ako imate djecu i da s njima analizirate kada su imali takve trenutke i što mogu naučiti u suočavanju s njima.
Zapamtite što je vama vrijedno
U radu s klijentima, često naglašavamo vrijednosti. One čine život vrijedan življenja i stvaraju smisao, nešto što je nama vrijedno. Iskoristite ovo vrijeme - možete staviti i na papir - vrijednosti koje imate u odnosima s drugima (poštivati vrijeme, držati se obveza, znati slušati prijateljicu, itd.); za svoje zdravlje (hraniti svoje tijelo hranjivim sastojcima, redovito se kretati); svoj profesionalni razvoj (biti timski igrač, njegovati inovativnost; razvijati nove kompetencije); osobni rast i razvoj (samo ohrabrivati se, prakticirati mindfulness, posvetiti se hobijima).
Zdravi razgovori
Umjesto nabrajanja materijalnih i nematerijalnih postignuća, okrenite razgovor u smjeru zahvalnosti, što vam koji član obitelji i prijatelj znači, što ste od njih naučili i potaknite stvaranje uspomena i dobrih emocija kroz igru, smijeh i zabavu.
Potražite podršku i pomoć
Osobe koje potraže pomoć i podršku su hrabre i jake. To nije uvijek lako, ali tražiti pomoć i razumijevanje od svojih najbližih može uvelike olakšati nošenje s teškoćama i problemima. Naravno, ako se osjećaj tegoba i smetnji nastavi, potraže i pomoć profesionalaca.
