Ma… to će biti gotovo do petog mjeseca…", rekao mi je suprug tijekom jednog od naših razgovora početkom drugog mjeseca, a koji su se ticali našeg zakašnjelog medenog mjeseca planiranog za svibanj. Situacija s novim koronavirusom se tek počela razbuktavati diljem svijeta i nadala sam se da je u pravu te da mediji pretjeruju s crnim scenarijima. U sjevernom Walesu, gdje trenutno živim, ljudi su uskoro počeli panično kupovati zalihe toalet papira, gelova za dezinfekciju, pašte, konzervi i sličnih potrepština – tada sam se čudila tome smatrajući kako su se ljudi prebrzo odali panici u iščekivanju filmskog scenarija.
Ubrzo su osnovne namirnice nestale s polica, a uobičajena kupovina hrane pretvorila se u dugotrajno stajanje u redovima te kalkuliranje kada su najveće šanse da na policama pronađem paket riže, što je sve bilo praćeno povećanom anksioznošću već pri samoj pomisli na nužnu nabavku hrane. Odjednom, mjesta na koja smo uvijek bezbrižno odlazili počela su predstavljati potencijalnu opasnost. Tko je sve dirao ove proizvode? Jesam li dovoljno daleko od sljedeće osobe? Jesam li slučajno dotaknula lice? Čini se kao da je zarazu nemoguće izbjeći! Paranoja je rasla svakim novim pročitanim člankom ili gledanjem dnevnog vladinog izvještaja.
Krajem veljače sam zadnji put bila u noćnom provodu s društvom. Budući da inače dosta brinem, već me tada hvatala nelagoda od boravka u prepunom baru. Sredinom ožujka, kada je i ovdje karantena postala sve izglednija, sa strahom sam počela izbjegavati nepotrebna okupljana odgodivši iz opreza I nadolazeći termin kod frizera. Ujedinjeno Kraljevstvo je odustalo od ideje slobodnog širenja virusa te je službeno proglasilo karantenu, a život u novim uvjetima bilo je teško zamisliti. Gledanje vijesti bi me jako rastužilo – broj zaraženih i umrlih je rastao, ali i broj nezaposlenih.
Ne razumijem, kako će svjetska ekonomija ovo preživjeti? Hoće li se svijet ikada više vratiti "na staro"? Osim svakodnevne zabrinutosti za sebe, istovremeno sam pratila situaciju u Hrvatskoj gdje su moja obitelj i prijatelji. Bila sam impresionirana što se situacija držala pod kontrolom, nadajući se da će tako i ostati.
Business as usual
Usred novonastale nadrealne situacije, dozu normalnosti svakodnevice pružao mi je odlazak na posao. Nisam mogla raditi od kuće jer sam svrstana među ključne radnike te se za mene život nastavio, koliko toliko, po starom. Iako je svaki radni dan prilično tih i sablastan, pun opreza, dezinficiranja i novih regulativa koje moramo primjenjivati, radna rutina mi je pomagala da zadržim zdrav razum. Da situacija bude još neobičnija, zbog prirode suprugovog posla, bila sam sama prvi dio godine. Srećom, imam vrlo aktivnog psa čije su potrebe zaokupile većinu mog slobodnog vremena - savršena prilika za učenje novih trikova i kućnu izradu psećih igračaka!
Osim momenata kreativnosti, pratila sam kako raste broj besplatnog online sadržaja koji se nudi svima "zatočenima kod kuće". Budući da uvijek imam želju pročitati i pogledati puno više nego što realno mogu s obzirom na količinu dostupnog sadržaja, moje oduševljenje je polagano zamijenio strah od propuštanja (FOMO). I priznajem, na trenutke sam poželjela, s grižnjom savjesti, da i ja mogu biti kod kuće barem na tjedan dana. Nakon sumanutog otvaranja mnoštva različitih kartica na mom internet pregledniku, uhvatila bi me panika - što prvo odabrati?! Online tečajevi? Netflix? Čitanje knjiga? Učenje jezika? Vježbanje? Kuhanje? Rad na sebi? Ovo je jedinstvena prilika, ne smijem tratiti dane! Odlučila sam da se neću dodatno opterećivati te da ću slobodno vrijeme uložiti u ono što me istinski usrećuje u tom trenutku - bilo da je riječ o fotografiji ili rješavanju križaljki. Sreća u nesreći je da život u prilično ruralnom dijelu uz svakodnevni radni dan nije pretjerano izmijenio moju svakodnevicu. Ali je prilično utjecalo na moje svakodnevno zbližavanje s prirodom.
Šetajući obližnjom pješčanom plažom i prirodnim rezervatom, pogotovo tijekom predivnog proljetnog dana kada se priroda budi i svakim danom sve više buja, a cvrkut ptica i šum valova su jedini zvukovi koji te prate, teško je vjerovati da istovremeno traje pandemija koja je natjerala cijeli svijet da uspori i stisne pauzu, a ljude da preispitaju vlastiti život, vrijednosti i planove.
Odlazak u supermarket mi je sad manje traumatično iskustvo, ali me vraća u to što danas zovemo "novo normalno" – oznake za "nužnu udaljenost" na podu, jednosmjerni sistem obilaska dućana, dezinficiranje kolica, ljudi s maskama i rukavicama… Gdje je nestalo doba kada svaki artikal nije bio potencijalni prijenosnik zaraze? Svu ostalu kupovinu i dalje obavljam preko interneta – iako se u najkritičnijem razdoblju čekalo po 6 sati u virtualnom redu na stranicama najpopularnijeg britanskog drogerijskog lanca Boots da bi se uopće mogli razgledati proizvodi. Srećom, ovdje se sve može naručiti online (hvala, Amazon) osim ako, kao ja, pokušavate kupiti toplomjer u jeku pandemije...
U vlastitom društvu
Kao što sam ranije spomenula, većinu karantene provela sam sa psom, a budući da sam morala i dalje odlaziti na posao gdje sam bila okružena kolegama, svaka interakcija s drugim ljudskim bićem mi je mnogo značila. Kod kuće mi je neopisivo pomogao pas s kojim se nikad nisam osjećala usamljenom - što dobro znaju svi vlasnici ljubimaca. Svjesna sam da postoje ljudi u puno težim prilikama i da svi zajedno nastojimo što normalnije živjeti, dan po dan, prihvaćajući novo normalno jer to je naša trenutna stvarnost.
Ono što nitko od nas ne može zamisliti je kako bismo ovo krizu izgurali bez pomoći današnje tehnologije? U najtežim trenucima, mogli smo biti u kontaktu s prijateljima ili obitelji, razdvojeni samo jednim "klikom". WhatsApp grupne poruke, pozivi, Zoom video pozivi, aplikacije s igrama kao što je Houseparty, i naravno, dobri stari internetski memeovi i dalje su dio svakodnevice u zemljama gdje je karantena još uvijek na snazi. Neizmjerna je ljudska kreativnost i duhovitost potaknuta ovim izvanrednim situacijama - tako nekako lakše prihvatimo nove okolnosti.
Vjerujem da je mnogim obiteljima teško balansirati između rada od kuće, svakodnevnih kućnih poslova, školovanja vlastite djece te njihovim zabavljanjem u četiri zida, međutim mnogi su ovo razdoblje prepoznali kao idealnu priliku da uživaju u neograničenom vremenu kod kuće. Moja prijateljica Gemma je jedna od njih - ispunjen dan joj je pomogao da se psihički osjeća bolje iako je povremeno bilo izazovno skakati iz uloge učiteljice svojoj djeci i uloge menadžera koji nastoji motivirati svoj tim preko video poziva. Nezadovoljstvo zbog nemogućnosti posjete obitelji i prijateljima, zamijenila je zahvalnošću što može svakodnevno, sa svojom obitelji, svjedočiti rastu i razvoju vještina svoja dva sina.
Majčinstvo u doba karantene
S druge strane, postati mama po prvi put i to za vrijeme karantene nije bilo jednostavno mojoj prijateljici Dori, koja je početkom ožujka sa svojim novorođenim sinom morala ostati u bolnici gotovo dva tjedna. Prvih par dana, prije zatvaranja odjela za posjete, uspjeli su vidjeti nekoliko bliskih članova obitelji. Njezin partner je smio prenoćiti, što joj je puno značilo kako ne bi bila sama s malom bebom oporavljajući se od bolova. U takvoj situaciji, vijesti, društvene mreže, manjak kontakta s ljudima učinili su svoje i anksioznost oko Covida je rasla. Nevjerojatno je pomisliti da je Dorin partner morao kupovati zalihe hrane u strahu da će trgovine biti opustošene do povratka iz bolnice te je, s poteškoćama, ali na kraju uz pomoć obitelji i prijatelja, uspio pronaći pelene, adaptiranu hranu i lijekove. Nakon prvog posjeta primalje sve ostale kontrole su morali obavljati telefonskim putem.
Prilagodba na novi život s bebom nije bila tako jednostavna, pogotovo jer je nova mama morala naučiti mnogo toga sama, bez direktne pomoći patronažne sestre. Savjete je tražila na internetskim stranicama te se uključila u tečajeve za senzorni razvoj beba preko Zooma i tamo bi s drugim majkama izmjenjivala iskustva i savjete. Vidjeti druge ljude, pa iako samo preko ekrana, puno joj je značilo i tješilo je, pogotovo saznanje da nije jedina koja prolazi ovu situaciju. Vrlo je lako početi sumnjati u sebe nakon dugih neprospavanih noći, fizičke i psihičke iscrpljenosti te nemogućnosti da dobiješ adekvatnu pomoć. Nakon više od dva mjeseca, Dorina mala obitelj nije vidjela nikoga od obitelji i prijatelja. Njezina vlastita obitelj nije mogla doći iz Hrvatske kada su planirali, te joj, razumljivo, neopisivo nedostaju.
Dora, inače psihologinja, brine zbog socijalne adaptacije i dugoročnog efekta izolacije na svog sina jer, kaže: "iako se bebe neće sjećati konkretnog događaja, tijelo pamti i djeca osjećaju što mi osjećamo", te nastavlja,: "Ono što sam ja kao psiholog naučila je da ne postoji 'normalno', samo 'tipično' za većinu ljudi. Nažalost, svi smo pogođeni ovim i onda kada nismo imali direktan kontakt s virusom. Cijeli svijet će se oporavljati jako dugo nakon svega ovoga. Biti nova mama u doba korone je meni osobno bilo najteže iskustvo, ali smo ga izgurali svjetski."
Buđenje iz karantene
Nakon više od dva mjeseca karantene, Ujedinjeno Kraljevstvo je polako započelo proces smanjenja ograničenja. Vlada svake pojedinačne države donosi odluke na temelju trenutnog stanja te tako za Englesku vrijede različita pravila naspram Škotske, Walesa i Sjeverne Irske. Ovaj proces restartanja ekonomije odvijat će se u fazama kroz neko vrijeme, a držanje fizičke distance bit će na snazi još dugo vremena. Vrtni centri su prva prodajna mjesta koja su se otvorila javnosti. Naime, Britanci su poznati kao ‘nacija vrtlara’ te gotovo 9 od 10 kuća ima svoj vrt. Okvirna brojka od 20 milijuna ljudi koji se bave vrtlarstvom, zasigurno je porasla za vrijeme karantene kada su se ljudi okrenuli prirodi i uređivanju vlastitog zelenog kutka.
Otvaranje ostalih trgovina u Engleskoj planirano je za 15. lipnja, no budući da će se pravila vezana uz fizičku distancu morati poštivati i dalje, neobično je zamisliti kako će tada izgledati naš novi način kupovanja. Hoće li se ljudi olako vratiti u trgovačke centre i bezbrižne obilaske trgovina ili će s oprezom i dalje ostati vjerni online kupovini? Od ovog ljeta čini se, osim nakita, kao modni dodatak ćemo usklađivati i zaštitne maske koje su zakonski obavezne od sredine lipnja u javnim prijevoznim sredstvima te vjerojatno i na svim mjestima gdje propisana fizička distanca nije moguća. Ležerni shopping vikendom definitivno neće biti kao prije. Kabine za presvlačenje mogle bi biti izvan upotrebe, a gotovinske transakcije nepoželjne
Što se tiče frizerskih i ostalih salona za uljepšavanje, još neko vrijeme morat ćemo se osloniti na one improvizirane kod kuće jer odlasci kod profesionalnih frizera neće biti mogući prije početka srpnja. Postupci i propisi koje nismo mogli zamisliti prije pola godine mogli bi biti, a mnogi već i jesu, dio naše svakodnevice. Čekanje u redu ispred trgovina, obavezno poštivanje jednosmjernog sustava, nošenje zaštitne opreme, obavezno i konstantno dezinficiranje svega oko nas još će dugo biti dio naše stvarnosti i podsjetnik na nova, mnogima i dalje neprihvatljiva i iznimna vremena koja svijet živi ove 2020.godine.
Škole u Ujedinjenom Kraljevstvu su tijekom karantene bile otvorene, ali samo za djecu onih čiji su poslovi ključni za funkcioniranje javnog zdravstva i sigurnost. Od 1. lipnja škole su se postepeno počele otvarati jedino u Engleskoj i to za niže razrede s ciljem da se do rujna svi razredi vrate u školske klupe. No, povratak u škole ne znači povratak na staro – učenici dolaze u manjim grupama, a satovi se održavaju početkom i krajem tjedna, dok je srijeda rezervirana za dubinsko dezinficiranje. Raspored u učionicama je potpuno promijenjen, te su uvedene preinake kako bi se izbjegla potencijalna kontaminacija. Usprkos tome, neki roditelji su i dalje zabrinuti te vjeruju kako mjere nisu dovoljne da očuvaju sigurnost djece i učitelja te su odlučili nastaviti školovati djecu kod kuće. Drugi su pak, unatoč brizi, odlučili da je "normalnost" i socijalizacija za kojom djeca žude bitna za njihovo psihičko zdravlje.
Svaki korak prema popuštanju karantene nije nimalo jednostavan – postoji mnoštvo pravila koja se trebaju poštovati, a nerijetko su zbunjujuća i proturječna – pogotovo jer ista pravila ne vrijede za svaku državu. Na primjer, tenis trenutno možete igrati svugdje - osim u Walesu, dok je golf dopušten svugdje. Dok ovo pišem, u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj se na otvorenom smijete družiti s maksimalno 6 ljudi iz različitih kućanstava, u Škotskoj se smije sresti maksimalno 8 ljudi iz dva različita kućanstva, dok se u Walesu možete vidjeti s neograničenim brojem ljudi iz dva različita kućanstva. Opća pravila i dalje vrijede: ostanite kod kuće koliko je moguće, perite ruke i držite distancu od 2 metra.
Ujedinjeni u nevolji
U Ujedinjenom Kraljevstvu industrija uslužne djelatnosti je četvrta po broju radne snage koju zapošljava - čak 9%. Stoga, možemo samo zamisliti koliki joj je financijski udarac zadao koronavirus. Sve više restorana i lanaca prehrane polako priprema povratak i nudi dostavu hrane, no još uvijek ne znamo kada će se pubovi, restorani i hoteli vratiti normalnom načinu rada. I tu će se morati napraviti velike preinake kako bi se stvorili sigurni uvjeti – kao što su ograničen broj gostiju, redizajnirani prostor kako bi se poštivala udaljenost od 2 metra. Uz sve mjere, teško je zamisliti kako će to funkcionirati u stvarnosti, pogotovo kada se popije pinta pive previše, a inhibicije popuste.
Druženje je često vezano uz hranu i piće te su u novonastalim okolnostima Britanci morali pronaći alternativni i siguran način socijalizacije. Kvizovi u pubu zamjenjeni su virtualnim kvizovima, večere u restoranima s bliskim prijateljima, zamijenile su večere preko web kamere ili stolovi s obje strane žičane ograde u vrtu te pobliže upoznavanje susjeda (s udaljenosti od dva metra). Moram priznati da ovdje ljude izrazito ujedine nevolje. Za narod koji slovi kao pomalo hladan ili barem onaj koji nevoljko pokazuje osjećaje, kada nedaće zadese, nigdje nemam veći osjećaj zajednice kao tu. Nebrojeni primjeri velikodušnosti "malih" ljudi pristižu iz svih krajeva zemlje vraćajući vjeru u ljudskost.
Na radnike u zdravstvu i sve one koji obavljaju svoju dužnost kako bi država funkcionirala, gleda se kao na heroje, slavi ih se i bodri u svakom trenutku i putem svih medija. A četvrtkom, točno u 20 sati, ljudi izlaze iz kuća kako bi pljeskali u znak zahvalnosti. Konzervativna vlada se često kritizira zbog nedovoljnog ulaganja u NHS (Nacionalna zdravstvena služba) te je pandemija još više podsjetila koliko je potrebno obećano ulaganje u ovaj sustav koji je osnovan 1948. i koji se smatra nacionalnim blagom.
Djelatnici nisu dovoljno plaćeni te u vrijeme pandemije rade nadljudskim snagama, često bez prikladne zaštitne opreme. Spominje se brojka od barem 50 zdravstvenih djelatnika koji su do sada preminuli zbog Covida 19. Putem svih medija, neprekidno se šalju poruke podrške i dijele priče o ljudima koji na razne, iznimno kreativne načine prikupljaju sredstva u zdravstvene dobrotvorne svrhe, skupivši na taj način milijune funti. Najpoznatiji primjer je Kapetan Tom Moore, veteran 2. svjetskog rata koji je osvojio srca ljudi počevši prikupljati novac za NHS Charities Together - skup dobrotvornih grupa koja pomaze NHS bolnicama, radnicima i pacijentima, tako što je odlučio uz pomoć hodalice prohodati stotinu 25-metarskih krugova u vlastitom vrtu prije svog stotog rođendana krajem travnja. Cilj mu je bio prikupiti tisuću funti, no na kraju je pomogao prikupiti vise od nevjerojatnih 30 milijuna funti. Zbog ovog postignuća, dodijeljene su mu brojne nagrade, honorarni rank pukovnika te čak viteštvo.
Ljeto je otkazano
Dok se diljem Europe polako ukidaju ograničenja putovanja, a dolaskom ljeta hrabriji planiraju odlazak na odmor, britanska vlada i dalje ne preporučuje putovanja izvan zemlje ako ona nisu nužna. Od 8. lipnja svi putnici koji stižu u Ujedinjeno Kraljevstvo moraju provesti 14 dana u karanteni, a nepridržavanje propisa će se provjeravati i kažnjavati iznosom od tisuću funti. Brojne aviokompanije se protive ovoj odluci smatrajući je iznimno lošom za zračni promet, međutim Vlada čvrsto stoji pri svojoj odluci kako bi se spriječio mogući unos virusa izvana i time potaknuo drugi val. Unatoč tome, EasyJet planira ponovno pokrenuti manji broj letova od sredine lipnja dok Ryanair uvodi 40% letova od 1. srpnja.
Trenutne mjere, ali i moja zabrinutost da bi tijekom putovanja mogla ‘pokupiti’ virus i odnijeti ga kući, sprječava me u skorom planiranju putovanja i do daljnjega odgađa moj posjet obitelji u Hrvatskoj. Ipak, zdravlje je jedino bitno, a zagrljaji, ljeto i putovanja morat će malo pričekati…
I nakon nekoliko mjeseci, na ove iznenadne i nadrealne okolnosti teško se naviknuti te se i dalje nadam da je "nova normalnost" samo privremena te da ćemo ponovno živjeti bezbrižnije, ali s naučenim lekcijama koje će potaknuti pozitivne promjene, prvenstveno u osobnom životu na koji imamo direktan utjecaj pa tako posredno i na svim drugim poljima.
