Kad sam svojedobno rekla bivšem partneru da su me njegovi komentari na moj izgled povrijedili i zamolila ga da takve stvari više ne govori, njegov odgovor bio je neočekivan, na prvu, ali nakon nekog vremena sam shvatila da sam tako nešto vjerojatno trebala očekivati, s obzirom na to da se uklapa u njegov način komunikacije.
"To nije bila uvreda pa to tako nisi trebala ni shvatiti. Nemaš nikakvo pravo biti povrijeđena. Ja sam mislio nešto potpuno drugačije pa ne možeš reći da sam te povrijedio", otprilike je rekao.
Tek sam kasnije počela shvaćati, kad sam izašla iz te veze, da je često radio slične stvari i da se zapravo radi o gaslightingu. To je oblik manipulacije i emocionalnog zlostavljanja u kojem jedna osoba umanjuje osjećaje i vrijednost druge, uvjeravajući da je stvarnost drugačija. Pa je tako mene partner uvjeravao da nisam povrijeđena - iako jesam - i govorio mi da sam preosjetljiva. Kad bih u društvu rekla da seksistička šala nije smiješna, nazvao bi me osobom bez smisla za humor. Kad bih mu ispričala svoje fantazije - ne seksualne, samo fantazije, nešto o čemu maštam - rekao mi je da nemam mašte jer su moje misli drugačije od njegovih. S vremenom sam počela vjerovati u sve to, istovremeno se osjećajući sve gore i udaljenije od njega, ali i od sebe.
Pojam gaslighting preuzeo se iz istoimene predstave i filma iz 1938. odnosno 1944. s Ingrid Bergman i Charlesom Boyerom koji glume bračni par. Kako bi dobio njezino nasljedstvo, počne je izluđivati, uvjeravajući je da gubi razum. U jednoj ključnoj sceni, sam uključuje plinske svjetiljke u kući i one počnu treperiti. Kad ga ona pita zašto lampe trepere, on je uvjerava da se to zapravo uopće ne događa i da je sve u njezinoj glavi, zbog čega ona počne sumnjati u svoju percepciju i zdrav razum.
"Prestani biti tako osjetljiva", "Nerazumna si", "Sjećaš li se svog ispada od jučer? Luda si!", Čuješ li ti sebe dok pričaš?", "Žao mi je što si me krivo shvatila" i slične izjave vidjela sam na Instagram profilu Udruge za zaštitu i promicanje ljudskih prava Sofija u kojem objašnjavaju gaslighting. Čula sam ih gotovo sve, a znam i nekoliko primjera iz svoje blizine koji su očiti gaslighting, i to uglavnom u ljubavnim vezama.
"U početku nisam mogao povjerovati da se to događa, odnosno da se to događa meni koji sebi samom 'prodaje priču' o sebi kao iskrenom, transparentnom čovjeku koji na taj način eliminira ovakve 'igrače'. Možda ja nisam dovoljno iskren, a možda oni nisu gaslighteri. Ali, u slučaju da jesu – ostao sam duboko povrijeđen jer nisam do kraja shvatio niti prihvatio njegovu motivaciju. To namjerno ignoriranje, ohlađivanje koje želi zaobići direktan jezik, suočavanje, susret, pojašnjenje pripada nečemu što bi se dalo karakterizirati kao emocionalni 'zločinački um'. Takvi ljudi u pravilu žele ostvariti iluziju moći. Jer tu nema stvarne moći. Žele znati da su željeni, da ih se treba i to u svojoj nesvijesti nikada neće rasvijetliti. Kada ih se suoči s gestom koju su napravili – istu opovrgavaju i tvrde da su imali 'najbolje namjere'. Očaj", ispričao mi je prijatelj o svojem susretu s gaslighterom.
Radi se, zapravo, o potpunoj trivijalizaciji vaše perspektive, osjećaja i identiteta, što dovodi do smanjenog osjećaja vrijednosti, anksioznosti, nesigurnosti i nezadovoljstva, a ponekad i do depresije.
"Ovaj oblik zlostavljanja ne ostavlja vidljive tragove tako da velik broj žrtava nije svjestan da se zapravo događa. Njihovi partneri, kako ljudima izvan veze tako i žrtvi, naizgled su potpuno bezopasni. Imaju prijatelje, hobije, studiraju ili rade, prihvaćeni su od strane zajednice, dolaze iz normalnih obitelji i vole svoje partnere", napisala je za Udrugu Sofija Iva Zelenika.
Ono što mi je bilo posebno zabrinjavajuće je činjenica da gaslighting ne mora biti namjeran - osoba ne mora imati cilj uvjeriti vas da ste ludi, nego jednostavno trivijalizira vaše osjećaje jer vjeruje da su njihovi vrjedniji od vaših. Ili da su jednostavno oni u pravu, a vi niste. Ovaj način ponašanja često se dovodi u vezu s narcisoidnim poremećajem, što ima smisla jer u tom slučaju ne mogu razumjeti da su vas povrijedili ili da su pogriješili jer je za njih to nemoguće i neprihvatljivo. Najčešće znaju prepoznati mjesto gdje ste najslabiji i tamo će "udarati". Ako vam je važan posao, reći će vam da u njemu niste dobri i da se ne trudite dovoljno. Ako vam je važna obitelj, pokušat će vas uvjeriti da vam oni lažu i da nisu tako dobri kako se čine. A ako primijete da ste nesigurni oko svog izgleda ili nekog načina ponašanja, reći će vam da su to svi primijetili i da svi pričaju o vama na negativan način.
Važno je napomenuti da žrtva nikada nije kriva jer ne možete "izazvati" ovakvo ponašanje, kao ni bilo koji drugi oblik zlostavljanja, bio on verbalni ili fizički. No, baš u tome je problem: žrtve vrlo brzo počinju vjerovati da je osoba koja ih zlostavlja u pravu, i to najčešće jer se radi o bliskoj osobi kojoj vjeruju. Primjerice, partneru ili partnerici.
"Ova vrsta manipuliranja kuha se i razvija od početka veze. Partner se veže na vas emocionalno i mentalno te polako krene razvijati labirint zablude i nejasnoće u doziranim naletima kako ih ne biste odmah primijetili. Na početku kreću od sitnica kao što je premještanje nekog predmeta po sobi, negiranja da su nešto napravili ili rekli te umanjivanja važnosti vaših prethodnih iskustava. Zatim prelaze na veće stvari kao što je kritiziranje vašeg načina oblačenja, šminkanja, ponašanja, negativnog komentiranja vama bliskih ljudi, umanjivanje odnosa između vas i drugih ljudi, sabotiranje druženja te stvaranja negativne atmosfere i svađanja oko izlazaka koji tek dolaze (jer na kraju krajeva, lakše je održati mir u vašoj vezi i ostati doma, nego otići na vikend putovanje s prijateljicama)", stoji u tekstu Ive Zelenike. Navodi i deset drugih primjera koji bi mogli ukazivati na to da ste žrtva gaslightinga.
- Postali ste preosjetljivi
- Ne osjećate se kao osoba koja ste bili prije veze
- Postali ste više anksiozni i imate manje samopouzdanja
- Imate osjećaj kao da donosite krive odluke
- Često se ispričavate bez razloga
- Imate osjećaj da je nešto krivo, ali ne znate točno što
- Izmišljate izgovore i branite partnera pred prijateljima i obitelji
- Ne pričate više o svojim problemima s drugima
- Osjećate se izolirano od drugih ljudi
- Nakon druženja s partnerom, osjećate se iscrpljeno
Ja sam, recimo, često slušala kako sam "previše nesigurna", kao i da sam "ljubomorna" na djevojke koje izgledaju "bolje od mene". Recimo, kad bih rekla da je određena fotografija na Instagramu neprimjerena za objavu, dobila bih: "I ti bi takve stvari objavljivala da tako izgledaš." Kad se sjetim kako sam tada izgledala, ne mogu vjerovati da sam mislila da sam debela. Nosila sam tri konfekcijska broja manje nego danas. I stalno mislila da nisam dovoljno dobra. Također sam sve te izjave skrivala od drugih, strahujući da će svi misliti kako pretjerujem i dramatiziram. Gaslighting je funkcionirao.
"Gaslighting u interpersonalnim vezama često se razvija ili gradi na postojećoj dinamici moći. Iako se najčešće događa u romantičnim vezama, može se dogoditi u bilo kojem odnosu u kojoj je jedna osoba toliko važna drugoj da neće riskirati da ih uzrujaju ili izgube. To mogu biti šefovi, prijatelji, braća i sestre ili roditelji. Događa se u odnosima gdje postoji nejednaka raspodjela moći, a žrtva je počinitelju predala moć, a često ih i poštuje", objašnjava psihoanalitičar s Yalea Robert Stern, autor knjige o gaslightingu koji se fenomenom bavi desetljećima, kako znanstveno, tako u praksi, odnosno u radu s klijentima.
Stern ističe kako gaslighting nije karakterna osobina s kojom se rađamo, nego je u potpunosti naučeno ponašanje.
"Gaslighter je učenik društvenog učenja. Svjedoče tome, osjećaju utjecaj takvog ponašanja ili ga vide kao koristan alat. To je kognitivna strategija samoregulacije ili koregulacije. Iskreno, funkcionira. Gaslighter možda neće biti svjestan toga da radi nešto strateški ili manipulativno. Nedostaje mu samosvijesti i možda vjeruje da se samo direktno izražava, da je brutalno iskren i samo 'govori kako je'", kaže Stern.
Tu dolazi do reakcija poput: "Zašto si se uvrijedila, samo sam iskren; to su činjenice, a ti ih ne želiš prihvatiti; opet pretjeruješ", i slično. Ako primijetite da ste žrtva gaslightinga, ili samo sumnjate u to, povjerite se prijatelju ili prijateljici kojima vjerujete, možda roditeljima, bilo kome u vašem životu koji nema veze s toksičnim odnosom u kojem se nalazite. Moguće je otići i prepoznati zlostavljanje, a oporavak će trajati. Morat ćete se podsjetiti da imate pravo na osjećaje i da niste preosjetljivi, kao ni ludi. Isto tako, gaslighting se može "ispraviti", ako je osoba koja ga radi spremna prihvatiti promjenu i želi raditi na sebi. Terapija bi mogla biti spasonosna, ali zapamtite da ne možete promijeniti osobu ako ona to ne želi. Ono što možete je otići i promijeniti situaciju za sebe.
