Globalna zaraza koronavirusom vrlo je brzo pokazala kako smo se našli ne samo u zdravstvenoj nego i ekonomskoj te krizi ljudskih prava. Mnogi su zaključili kako su u većini društvenih sfera ponovno žene na prvim linijama borbe. Prije svega trgovkinje i medicinske sestre, ali i drugo medicinsko osoblje, bile su na svojim radnim mjestima i riskirale svoje zdravlje svakog dana. I dok strahujemo od toga kako će se uslijed ove krize urušiti napori koji su posljednjih desetljeća uloženi u postizanje ravnopravnosti spolova, već su se pojavili brojni napisi u svjetskim medijima o tome kako su žene bolji lideri od muškaraca. Korona je dokazala, kažu, a tome svjedoče države koje se najbolje na svijetu nose s tim novim izazovom - svima je zajedničko to što ih vode žene.
Za početak Novi Zeland, čiju vladu već tri godine vodi Jacinda Ardern, žena koja je oduševila stanovnike te otočne zemlje, ali i cijeli svijet. Nije joj to bila prva kriza; nakon masovne pucnjave u džamijama u Christchurchu 2018. Ardern su hvalili diljem planeta jer je pokazala izrazitu sućut za žrtve, na komemoraciji se pojavila s tradicionalnom maramom na glavi, a zatim bez mnogo filozofiranja zabranila korištenje i posjedovanje oružja za napad. Njezino postupanje u toj kriznoj situaciji neki su mediji nazvali "ženskim odgovorom na terorizam”, a sad joj se svi dive zbog odlučnosti kojom je uspjela "pobijediti" koronavirus među prvima na svijetu. Novi Zeland, koji ima oko pet milijuna stanovnika, imao je ukupno 1547 slučaja oboljelih i 22 zabilježene smrti; za usporedbu, Hrvatska je, s oko 4,5 milijuna stanovnika, imala 3827 zaraženih i 120 smrtnih slučajeva.
Nije Ardern jedina. Cijela Skandinavija - osim Švedske - imala je izuzetno dobru statistiku i istodobno žene na vodećim mjestima. Premijerke Danske (Mette Frederiksen), Norveške (Erna Solberg), Finske (Sanna Marin) i Islanda (Katrín Jakobsdóttir) na krizu su odgovorile brzo i odlučno te prije svega - uspješno, kako se pokazalo. I ne samo to, u svemu tome uspjele su zadržati ili čak povećati povjerenje građana u svoje vodstvo. Iznimno je uspješna bila i predsjednica Tajvana Tsai Ing-wen, a Južna Koreja svoju pobjedu nad koronavirusom duguje voditeljici centra za kontrolu zaraze Jeong Eunkyeong, koja je predvodila "operaciju" zaustavljanja širenja bolesti. Ne treba zaboraviti ni njemačku kancelarku Angelu Merkel, jer još je jednom dokazala koliko je stručna, staložena i da joj Nijemci vjeruju. Za mnoge je to bilo dovoljno da kažu: "Evo, dokazi su tu, žene su naprosto bolji vođe od muškaraca". Ali, jesu li uistinu?
Pogledajte kako smo to napisali - "žene su bolji vođe". Ne postoji uvriježeni ni zabilježeni oblik ženskog roda imenice "vođa". Da, može biti liderica, predvodnica, čelnica, šefica. Ali vođa je vođa, i to je to. Povijesno, nije postojao razlog da se stvori ženski rod te imenice jer su vođe bili muškarci. Pa slijedom toga, činjenica da su nacije kojima su na čelu žene bolje reagirale na krizu ne znači nužno da su žene općenito bolji vođe od muškaraca, nego samo da dosad nisu imale šansu dokazati da su jednako dobre - ako ne i bolje. Govoriti o tome da je netko bolji u bilo kojem poslu samo na temelju roda ili spola također je oblik potvrđivanja stereotipa. Međutim, možemo govoriti o stilovima liderstva, a neka istraživanja pokazuju kako postoje razlike između žena i muškaraca.
Profesorica psihologije na Sveučilištu Northwestern Alice Eagly proučavala je upravo ovu temu te istaknula kako se žene češće oslanjaju na dijalog i kompromise, dok liderski stil većine muškaraca pokazuje da su skloniji autoritativnom vodstvu.
"Prema istraživanjima, žene češće pokazuju suosjećanje i da im je stalo, iskazuju osjećaje. Kad vođa pokaže empatiju, ljudi će mu prije vjerovati", rekla je za Forbes Eagly. To može objasniti popularnost spomenutih premijerki, koja je u većini slučajeva porasla nakon dobrog upravljanja krizom. Kathleen Gerson, profesorica sociologije na Sveučilištu New York, na temelju svojih promatranja zaključuje kako će žene na vodeću poziciju češće doći u zemljama u kojima stanovnici tradicionalno imaju visoko povjerenje u vladu i institucije, zbog čega je biračima esencijalno nevažno je li riječ o kandidatkinji ili kandidatu - važno je samo koliko je sposobna/sposoban. Žene također postavljaju više pitanja i izazivaju status quo, a primjeri navedenih liderica pokazuju kako su se u većini slučajeva one i njihova administracija oslanjale na riječ stručnjaka.
Norveška je premijerka Erna Solberg izjavila kako će "dopustiti znanstvenicima da donose odluke iz sfere medicine" te zaključila kako je ključ u borbi protiv zaraze bilo pravodobno ograničenje kretanja stanovništva i široko testiranje. Katrín Jakobsdóttir, islandska šefica vlade, omogućila je besplatno testiranje za sve stanovnike, čak i one koji nisu imali simptome koronavirusa, što je omogućilo normalan rad škola. Na primjeru pak Sjedinjenih Američkih Država, koje na čelu imaju autoritativnog vođu koji se oslanja samo na svoje mišljenje i odluke, negirajući spoznaje znanstvenika i stručnjaka, ali i svoj narod, vidimo kako se takav način vladanja danas ne može i ne zna nositi s problemima 21. stoljeća. Liderstvo tog tipa možda je funkcioniralo tijekom 20. stoljeća, u vrijeme tradicionalnih ratova, no za rješavanje zdravstvene krize, klimatoloških promjena, uvođenja novih tehnologija i drugih aktualnih globalnih problema treba nam vodstvo koje sluša sve strane, raspravlja, mijenja status quo - a taj način upravljanja trenutačno implementiraju žene na vodećim pozicijama. Ovih nekoliko žena, naravno, ne znači da je uvijek bolje imati nekoga s dva X kromosoma na vrhu; Belgiju također vodi žena, premijerka Sophie Wilmès, pa su oni jedno vrijeme bili na prvome mjestu po smrtnosti od koronavirusa u Europskoj uniji, a drugom na cijelom svijetu. Gradonačelnica Las Vegasa Carolyn Goodman u intervjuu za CNN izjavila je pak kako je vrijeme da se kasina u tom gradu otvore jer ih je za koronavirus "pripremila epidemija ebole".
Jedno od objašnjenja koje se nameće jest da u zemljama u kojima je evidentna veća ravnopravnost spolova na svim razinama postoji i veća šansa da će žena biti izabrana na vodeću političku poziciju. Podaci Svjetskog ekonomskog foruma pak pokazuju da su države u kojima je izraženija razina ravnopravnosti na svim nivoima društva, te istodobno imaju premijerke ili predsjednice na čelu, u svjetskom vrhu po efikasnosti rješavanja krize s koronavirusom. U tim zemljama postoji i veći broj žena koje su na vodećim korporativnim pozicijama, što je, kako navode profesorice ekonomije s kanadskog Sveučilišta Concordia Louise Champoux-Paillé i Anne-Marie Croteau, dokaz da društva u kojima žene i muškarci jednako pridonose imaju bolje rezultate u svim sferama i na svim razinama. Dakle, žene nisu samim time što su žene bolje kao vođe od muškaraca, ali najplodonosniji smo kad radimo zajedno, bez obzira na to kojeg smo spola ili roda.
