Vijest je: Papa je rekao da su homoseksualci, lezbijke, transrodni Božja djeca. I da imaju pravo na obitelj. Biti u obitelji. Imati obitelj. Autor filma "Francesco" Evgeny Afineevsky rekao je da je papa Franjo svoju podršku LGBT pravima izrazio tijekom intervjua koji je vođen za potrebe dokumentarca. Njegova izravna podrška građanskoj zajednici gej osoba radikalno je drugačiji stav od njegovih prethodnika, ali i njegovih prijašnjih stavova. Naime, dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, Franjo se protivio legalizaciji istospolnih brakova. Ovo je dakle veliki iskorak za njega, za svijet, za Crkvu.
"Papi Franji je važno da ne etiketira ljude. I homoseksualnost, homoseksualci ili pak heteroseksualci, za njega je isto. Ne pokušava razdvajati ljude po spolnoj orijentaciji, već ih promatra kao ljudska bića u cjelini'', kazao je Evgeny Afineevsky, redatelj dokumentarca. Papa je istaknuo: "Ono što moramo napraviti jest zakonsko rješenje o životnom partnerstvu; na taj su način pravno pokriveni i ja se za to zalažem."
Osobno nisam fasciniran institucijom Pape niti bilo kojeg drugog vođe, bilo koje druge organizacije. Svi ti ljudi "na čelu" mi po prilici izgledaju kao maskote – što u suštini i jesu, kao što smo mi svi maskote svojih drugih, mnogih društvenih, političkih, a često i "intimnih" identiteta. Prava moć se odvija i razvija iza pozadine glasnogovornika tih institucija – nije to teorija urote, to su fakti. Iza pozadine naših uhodanih i wannabe identiteta. Homoseksualci i ini, drugih rodnih i seksualnih identiteta, tim čelnicima i vlastonošama su također slično izgledali. Sukob je to svjetova koji vole međusobno jedni druge difamirati. Zbog izostanka dijaloga, zbog izostanka pravih informacija.
Međutim, ljudi vole vjerovati u gluposti, vole vjerovati autoritetima, vole velike vođe (razni fašizmi ovog svijeta tome aktivno svjedoče), vole delegirati vlastitu odgovornost na nekog drugog: Sudbinu, Astrologiju, Oca, Mater, Boga, Influencera, Brend. Prostore između sebe i tih autoriteta, i takvih ideja nekada zovu "sloboda". Ja prvi. Dakle, kod Pape su mi super te "haljine", dizajnerske cipele, scenografski okvir u kome živi, celebrity lifestyle, zgodni muškarci kojima je okružen, a u zadnje vrijeme i pomirljiva retorika koja se obraća dominantnom dijelu "stada" kako bi se zaštitio drugi, manji, mršaviji, krhkiji, crnji dio stada – LGBTIQ. Ukratko, poručuje heteroseksićima: "Ljudi, i ovo su ljudi, i imaju ista prava kao i vi, koliko god vaši zadojeni umovi vjerovali da tome nije tako."
Velika je to gesta koja je upućena širem puku, a kad to kažem – mislim: svijetu! Ovom koji voli čuti proglas od Oca (Pape) jer je on većini "medij" u relaciji Bog - Crkva - Stado. Iz ovog svog ciničnog komentara dakako da izuzimam ljude koji nelicemjerno žive pozitivne, humanističke i altruističke aspekte vjere, ljude koji vjeruju znanosti i ideji ljudskih prava.
Suspektne desničarske figure u našemu društvu, koji su nerijetko materijalno opskrbljeni, u eksplicitnim pozicijama moći imat će problem s ovakvom političkom intervencijom koju im Papa nadaje. Ukida im, jednostavnim rječnikom – tržište. Mržnja, isključenje i manipulacija nerijetko polučuju novac – sukob je kroz povijest civilizacije uvijek donosio dobit, u najmanju ruku – jednoj strani. Na tim nazadnim retorikama niskih strasti i naši su desni populisti ušli u razne odbore, u konačnici i u izvršnu vlast. Dok su neki od njih svoje "najniže porive" realizirali u diskretnim prostorima preko diskretnih internet aplikacija. Papa im poručuje: za sve nas ima mjesta pod ovim nebom, na ovom planetu. Njihov otpor bit će neznatan – sve više vjernika vjeruje riječima ovog šefa, sve više nevjernika poštuje misiju koju ovaj čovjek manje – više dosljedno sprovodi.
Njegovu izjavu prvenstveno sam u stanju medijski čitati: ona je odjeknula, dijelom je polarizirala javnost, i ostvarila je efekt. Svi znaju da je to sada na stvari, da je tome tako – argument se uspostavio.
I koristimo ga!
