Neobično je proživljavati pandemiju smrtonosnog virusa svjetskih razmjera u svojoj domovini, gdje su novi jedino sama pandemija i njezine posljedice, a još je neobičnije proživljavati tu istu situaciju u novoj zemlji daleko od bližnjih i daleko od svega poznatog. Kada se dogodi takva situacija, i to za vrijeme početnog upoznavanja druge države i njezinih ljudi, kulture i načina funkcioniranja stvari, onda je to prilično strašno. Slušanje novosti iz Hrvatske puno je lakše i pristupačnije jer je poznato i na materinjem je jeziku, ali sve to čini situaciju još zanimljivijom jer konstantno uspoređujem kako je ovdje i kako je doma. Pa onda kada nailazim na razlike u pristupu, pokušavam shvatiti zašto je tome tako i što to govori o kojoj zemlji. Ono što sam do sada shvatila je da Šveđani iznad svega cijene vlastitu slobodu, što prepoznajem i u njihovom pristupu pandemiji, odnosno pokušaju što duljeg izbjegavanja uvođenja bilo kakvih restriktivnih mjera koji bi ljudima ograničavao njihove slobode.
Do prije nekoliko tjedana u Švedskoj se činilo se da je sve pod kontrolom i da oni na vlasti predviđaju sasvim malu vjerojatnost da se koronavirus ovdje uopće proširi. No tada su se Šveđani počeli naveliko vraćati sa svojih zimskih blagdana - "sportlov", koji daje mogućnost roditeljima s djecom da odu na tjedan dana dug sportski odmor, najčešće skijanje. Naravno, mnogi su odlazili upravo u Italiju i Austriju i s njihovim se povratkom počeo povećavati i broj zaraženih.
U početku su testirani uglavnom oni koji su pokazivali simptome, a bili su na virusom pogođenim područjima. S vrtoglavim povećanjem broja zaraženih takav način više nije bio održiv pa je vlada za nekoliko dana donijela odluku da će testirati samo rizične skupine koje pokazuju simptome. Svi ostali ljudi sa simptomima koronavirusa upućeni su da se liječe kod kuće i da budu u izolaciji još dva dana nakon pojave zadnjih simptoma.
Da su stvari sve ozbiljnije postalo je jasno 11. ožujka, kada je vlada ukinula zakon o neplaćenom prvom danu bolovanja na mjesec i pol dana, a sve kako bi zaraženi bili plaćeni od prvog dana odsutnosti s posla. Tog istog dana zabranjuju se sva javna događanja s više od 500 ljudi. Dan kasnije, Danska i Norveška donose odluke o privremenom zatvaranju škola, ali Švedska, u kojoj je tada službeno 620 oboljelih od virusa, donosi odluku da škole i dalje rade kako se ne bi opteretili roditelji koji rade u zdravstvu i sličnim sektorima. 13. ožujka, kada se broj zaraženih penje na 775, premijer Stefan Löfven moli građane da izbjegavaju internacionalna putovanja. Opreznija i stroža (u restrikcijama) Danska idućeg dana donosi odluku da zatvara granice na mjesec dana kako bi spriječila širenje virusa.
Švedska vlada 16.ožujka najavljuje donošenje kriznog paketa pomoći od 300 milijardi kruna s kojim bi se poslodavcima prepolovio trošak plaća, a zaposlenici bi primili više od 90 posto plaće. Isto tako, najavljuju da će vlada preuzeti troškove bolovanja za travanj i svibanj, te uvode niz poreznih olakšica za firme. Ipak, bez obzira na mjeru, već nakon manje od mjesec dana otkako je Švedska pogođena virusom, mnogi restorani zatvaraju vrata zbog bankrota. Odluku o zatvaranju sveučilišta srednjih škola i edukacija za odrasle vlada donosi tek 17. ožujka, te najavljuje mogućnost školovanja na daljinu. Ta odluka ne uključuje osnovne škole zbog čega su imigranti u Švedskoj jako ljuti, dok Šveđani, kako mi se čini, tu situaciju prihvaćaju mnogo bolje i ležernije. Ipak, sada se priprema teren i za njihovo zatvaranje, što je do sada bilo teško moguće zbog švedskog zakona prema kojem svi moraju biti tretirani jednako pa se traži rješenje da se osigura skrb za djecu roditelja koji ne mogu ostati kod kuće zbog posla.
Željeznice reduciraju broj vožnji dok gradski autobusi onemogućavaju putnicima da ulaze na prednja vrata kako bi minimalizirali svoj kontakt s njima te apeliraju da se ne voze javnim prijevozom ako su bolesni. Švedske aviokompanije teško su pogođene krizom te primaju pomoć države kako bi se izvukle iz situacije, a iako za sada nema odluke da se neesencijalni biznisi zatvore, mnogi - poput teretana i kina - to rade samoinicijativno zbog smanjenog broja posjetitelja.
Do prije nekoliko dana zdravstvo je poručivalo da se dobro nose s oboljelima od koronavirusa koji trebaju intenzivnu skrb, ali se pripremaju za ubrzano pogoršanje stanja, istovremeno se nadajući da će nove odluke ipak usporiti broj oboljelih.
Na jugu Švedske, na ulicama Lunda, koji je sveučilišni grad, vidljivo je manje ljudi, no kao i drugdje, promjena ponašanja ljudi najviše se vidi u dućanima i privremenim nestašicama toaletnog papira, bilo kakvih dezinficirajućih sredstava, brašna, tijesta, kruha, jaja i sličnih namirnica. Ljudi su se naveliko okrenuli online naručivanju zbog čega se na dostavu sada, umjesto dan ili dva, čeka po tjedan dana.
Gledajući ljude oko sebe čini se da s jedne strane vlada panika, no s druge strane mi se čini kako su i Šveđani stava da se što više mladih treba razboljeti kako bi se postigao imunitet krda, iako to nije službeno rečeno. To se može iščitati između redaka po sporosti donošenja strožih mjera u usporedbi s ostalim europskim zemljama. Ipak, možda je upravo to odlika zemlje u kojoj vlada povjerenje u vlast, ali i u pojedinca - odnosno u to da će svi pratiti pravila. U tome se može mnogo iščitati i o vrijednostima i načinu funkcioniranja te zemlje, Puno teže donošenje restriktivnih mjera koje ograničavaju individualne slobode nakon upoznavanja Švedske malo pobliže ne čini mi se toliko neobičnim. Gradovi u kojima se izvan užeg centra na ulicama sreće vrlo malo ljudi, nisu toliko jako promijenili svoj izgled. Ljudi koji su i prije puno vremena provodili u svojim domovima, a manje na ulicama i dalje to rade. I dalje kao i prije više od svega cijene svoje slobode i svoje sunce koje se upravo sada javlja puno češće i svakodnevno nakon duge zime te Šveđani bez obzira na situaciju izlaze u kolonama automobila na popularna vangradska šetališta ne bi li napokon upili malo sunca koje su čekali mjesecima te hrle iskoristiti prve proljetne dane pa makar u doba korone.
U trenutku pisanja ovog teksta službeni broj oboljelih osoba je 1753, no stvaran broj je u ovom trenutku vjerojatno peterostruko veći s obzirom na to da se više ne testiraju svi, već samo rizične skupine. Broj mrtvih je 20, a 72 osobe su na intenzivnoj njezi.
Sretna sam da se za sada mogu donekle samoizolirati i tako čekati kraj ove strašne pošasti. Zanimljivo je koliko je svijet postao malen zbog globalizacije, ona mi omogućuje ovaj život u drugoj zemlji te laganu i dobru komunikaciju s bližnjima u domovini, no isto tako donosi i katastrofu ogromnih razmjera koja je s jedne male tržnice na drugom kraju planeta poharala skoro cijeli svijet i na taj način mene još više razdvojila od mojih, a sama sebi oduzela osnovni smisao.
