Luka Mavretić dramaturg je po obrazovanju, a djeluje u mnogim sferama teksta: od poezije, copywritinga do filma. Tijekom studija radi na kazališnim i filmskim projektima, a dobiva i scenarističku stipendiju Branko Bauer, u nadležnosti Društva hrvatskih filmskih redatelja.Trenutno surađuje s proslavljenim 4Film studijom na dugometražnom dokumentarnom filmu na kojem je redatelj i ko-scenarist. Ovaj dokumentarni projekt pod nazivom ‘Biti u rodu s Johnom Malkovichem’ upravo se snima, a u pred-produkcijskoj fazi već je osvojio nekoliko nagrada, međunarodnih filmskih fondova i potpora poput: HBO Europe (nagrada povodom sudjelovanja na ZagrebDox pro programu), potpora Ministarstva kulture Italije, Potpora Hrvatskog audiovizualnog centra, kao i vrijednog RE-ACT fonda. Film očekujemo krajem godine. Poeziju piše i objavljuje od svoje 19. godine kad dobiva i prvu nagradu natječaja Matice Hrvatske Karlovac - Zdravko Pucak za mlade pjesnike. Nakon toga osvaja i pjesnički natječaj Na vrh jezika, tada u izdanju Algoritma. Nakon osvajanja potpore za književno stvaralaštvo Ministarstva kulture, u pripremi za izdavanje trenutno je njegova treća zbirka poezije "Stanice". Osim nekoliko samostalnih zbirki, kao autor se pojavljuje u brojnim izdanjima književnih časopisa poput Zareza, Poezije, Quoruma, Književne republike, časopisa Svjetlost, itd. Osim književnosti i filma, Luka Mavretić, kao što smo rekli - bavi se i copywritingom s kojim je osvojio nekoliko individualnih postignuća - Grand Prix nagrada na domaćem izdanju Young Lions natjecanje, zatim shortlista na Cannes Young Lions, da bi naposljetku u Cannesu nedavno došao i do pobjede u sklopu prvog ikad Cannes Lions The Brief natjecanja. U ovom razgovoru smo se dotakli manje-više svih neuralgičnih točki njegove impresivne biografije, ali i očinstva u suradnji s lifestyleom.
Osvojio si prvi The Brief – za one koji ne znaju možeš li nam predstaviti nagradu i njezin kontekst?
- Cannes većina ljudi veže uz filmove, ali ondje se događa i ponajvažniji svjetski festival kreativnosti i komunikacije - Cannes Lions. Kad polovicom godine iz grada odu filmaši, počnu stizati marketingaši. Odnedavno se Cannes Lions ne svodi samo na predavanja, nagrade i partyje u lipnju. Krajem prošle godine festival je predstavio The Brief, natjecanje isključivo za članove festivala. Više od 100 kreativaca iz 43 zemlje organizatori su nasumično spojili u timove, a zadatak je bio osmisliti globalnu društveno-odgovornu kampanju. Nakon četiri tjedna rada, prvu pobjedu na The Briefu odnio je četveročlani tim u kojem sam se našao i ja. a prijavio sam se slučajno dok sam tražio više informacija o natjecanju. Naš tim je odlično funkcionirao, usprkos različitim vremenskim zonama i kasnim video pozivima na kojima smo visili dugo nakon radnih sati. Nagrada nije samo poštovanje Cannes Lions zajednice već i festivalske kotizacije s punim pristupom svim sadržajima.
Uz to – ove je godine tvoja pjesma "Tisuću naslovnica" u čitanci za 8. razred osnovne škole. Kakvi su osjećaji zbog toga?
- Sad se još češće nego inače osjećam star-mlado, s obzirom na to da se autori o kojima se predaje ili u najboljim godinama ili već na nekom boljem mjestu. Pjesma "Tisuću naslovnica" iz drugačije, dječje perspektive progovara o ratu koji je za mene uglavnom umišljeno sjećanje, iskustvo sastavljeno od priča koje sam skupljao kroz djetinjstvo. Mladi ljudi koji će tu pjesmu analizirati na satu su u formativnim godinama, a mišljenja koja steknu tada možda će imati do kraja života. Ova pjesma meni je bila dobra lekcija i pomogla mi je odrasti po nekim važnim pitanjima, nadam se da će još nekome poslužiti.
Film je u nastanku – ipak, prepričaj nam začetke...
- Ideja za dokumentarni film na kojem upravo radim došla je prije nekoliko godina. Isprva sam je u obliku obiteljske anegdote prepričavao kolegama scenaristima i redateljima, a svaki put bih dobio komentar da trebam napraviti taj film. Radi se mojoj obiteljskoj priči. Bio sam dječak kad mi je djed prvi put spomenuo da je naša obitelj u rodu s Johnom Malkovichem. Srećom, o tome nisam pričao samo prijateljima na kavama. Na sastanak za potencijalnu suradnju pozvao me naš proslavljeni filmski studio. Aniti Juki, producentici i suosnivačici 4Filma trebalo je samo par rečenica da u priči prepozna potencijal, a u meni veliku želju da ovu priču ne ispričam samo kao scenarist, već i kao redatelj debitant.
Radi Malkovicha si na neki način i počeo zamišljati svijet umjetnosti, a onda i ulaziti u njega....
- Obiteljski mit o srodstvu s Malkovichem još me je u djetinjstvu snažno usmjerio prema filmskoj umjetnosti koju sam počeo svojatati kao obiteljski biznis. Opsesivno sam gutao filmske naslove i prije nego što sam znao čitati titlove, a kasnije mi je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu film postao i profesija. Potraga za slavnim holivudskim glumcem u mom obiteljskom stablu vodi me na put kroz koji bolje upoznajem i dublje se povezujem s očevom stranom obitelji, stranom koju ne poznajem dovoljno. Uoči pokretanja ovog projekta i sam sam postao otac, a tada čovjek valjda ima potrebu povući neka obiteljska pitanja i dobiti neke odgovore. Naravno, ovaj dugometražni dokumentarni film pod nazivom Biti u rodu s Johnom Malkovichem nije samo moja privatna obiteljska terapija, vjerujem da će se u njemu mnogi moći prepoznati i uživati. Kao i svaka obiteljska priča, bit će i suza i smijeha.
Planiraš i veliko okupljanje obitelji Malkovich, za kraj....
- Na jednoj društvenoj mreži postoji grupa koja se zove ‘Malkovići u svijetu’. To nam je dalo ideju da za finale filma napravimo obiteljsko okupljanje Malkovića i rođaka iz cijelog svijeta. Druženje će biti u mjestu Lović Prekriški odakle je moj djed, ali i djed Johna Malkovicha. Tko zna, možda nam se pridruži i najpoznatiji član obitelji.
Što čovjek poput tebe koji zaista piše iznimno različite vrste tekstova može reći da mu pisanje je? Kako se gradi taj odnos?
- Pisanje mi je prvenstveno zabavno, to me motivira da svako jutro počnem kuckati po tipkovnici. Ali pisanje je za mene i način života jer konstantno razvrstavam misli. Svaku stvar koja mi padne na pamet moram razmjestiti u pretince - ova misao je materijal za pjesmu, ova je ideja za reklamni spot, ovo bi mogao biti početak kratkog filma,… Zbog toga ne gubim takozvanu inspiraciju, a i pomaže da se ne izgubim između formi.
Što su pretpostavke kvalitetnog teksta u ovom "hiper" trenutku u kojemu živimo gdje se jedino inzistira na brzini i količini s deklarativnom idejom o kvaliteti?
- To me sjetilo na Anthonyja Trollopea, pisca iz 19. stoljeća, jednog od najproduktivnijih svih vremena. Čovjek bi ustao bi u 5:30, točno tri sata prije odlaska na posao. Popio bi šalicu kave i tempirao se tako da svakih 15 minuta napiše 250 riječi. Ne brojim riječi, ali rano ustajanje, organizacija i dobra kava definitivno pomažu u vremenu kad tekstovi moraju nastajati brzo, gotovo impresionistički. Ipak, najvažnija pretpostavka za kvalitetan tekst je kvalitetna publika, danas više nego ikad.
Koji tekstovi su ti došli prvi u život - je li to bila poezija? Kratka priča? Drama?
- Kad sam počeo čitati, nisam imao koncentraciju ni za što duže od poezije. Isto sam izabrao i kad sam počeo pisati.
Uz svoj dnevni posao u agenciji i rad na filmu, kako se odvaja vrijeme za poeziju?
- Zaboravio sam puno dobrih stihova govoreći si ‘ma ne moraš zapisati, zapamtit ćeš’. Ako mi na pamet padne stih, zapišem ga, što god radio. Kasnije skicu pretvorim u pjesmu. I to funkcionira, ove godine trebala bi izaći moja treća samostalna zbirka poezije.
Čitanje je pretpostavka svakog dobrog teksta – stigneš li koliko želiš, i što čitaš?
- Ne stignem koliko bih htio, o tome dovoljno govori činjenica da tek sad čitam "Moju borbu" Karla Ovea Knausgaarda koja je već jako dugo hit.
Biti otac uz sve spomenute uloge usložnjava dan – što su zadaci suvremenog oca, Luke?
- Zapravo, biti otac mi pojednostavljuje. Kakav god da me stres ili količina posla čeka idućeg dana, najvažnija stvar svako popodne mi je da nas dvojica prođemo sve naše igre. Danas se brišu granice između zadataka mama i tata, svi rade sve. Ipak, meni su najdraže lovica, bacanje u zrak i nošenje na leđima - Rino uživa, a ja usput odradim i teretanu.
Ti i supruga ste u istom poslu – što su izazovi, prednosti i mane takve zajednice? Boje li vas se klijenti:)? Radi odavanja npr. poslovnih tajni.....
- Da, Valentina i ja smo u istom poslu, ali ne radimo za iste agencije i uvijek postoji šansa da ćemo se natjecati za isti posao. Ne događa se često, ali kad se tako poklopi može biti naporno doma cenzurirati tajne nekog projekta. Ali služba je služba, a družba je družba, klijenti mogu mirno spavati. Uz marketing se bavimo i umjetničkim projektima. Zato u svakom trenutku savršeno razumijemo profesionalne izazove u kojem se nađe onaj drugi, to je definitivno prednost.
Rituali tvog prosječnog radnog dana – što se mora stići, a što se želi (po)stići?
- Ujutro ustanem rano i uz espresso pokušam odraditi kratko razmišljanje o radnom danu koji me čeka, to me smiruje, a i tada dolazim do najboljih ideja, jutarnji sam tip. Na posao već neko vrijeme pješačim, nije najbrži put do ureda, ali razbistri mi glavu. Rijetko mi se ponove dva ista radna dana, marketing je i inače dinamičan, a stvari postaju još zanimljivije kad na to dodaš i moje ‘van-nastavne’ aktivnosti. Jedna stvar zajednička je svemu što radim, a to su rokovi, na njih se mora stići.
A sport, kuhanje i relaksacija – sve nam ispričaj...
- Volim kuhati, to me opušta. Da se ne opustim previše, krenuo sam i na bazen. Nezamisliv mi je dan u kojem nisam prošetao s našom Mokom, mješankom staffordskog terijera. Već puno godina živce smirujem uz žice. Sviranje električne gitare uvijek me odmori, vjerojatno zato što tada uopće ne razmišljam o riječima.
