Sjećam se kad je jedan dečko, u jeku rasprave o svim hipotetskim divotama teleportacije, rekao kako se nada da se to nikada neće ostvariti - mogućnost teleportacije, dakle.
"Zamisli, prijatelj te pozove da izađeš s njim, a tebi se ne da. Sad možeš reći da imaš posla, da ne stigneš, bilo što. Da postoji teleportacija, nema više tih izgovora. Kako misliš - ne stigneš se teleportirati? Zato se nadam da to nikad nećemo doživjeti", rekao je i vjerojatno bio u pravu. A sad kad čujem kako su svi oko mene sretni jer su se vratili u urede, kao da ponovno slušam istu ovu argumentaciju. Jer razlozi za sreću zbog povratka u ured nisu: "Jedva sam čekala da se svako jutro budim sat vremena ranije, gužvam se u tramvaju i, umjesto u pidžami, sjedim 8 sati u uskim trapericama."
Ne, razlog je uglavnom želja za ponovnim osmosatnim radnim vremenom.
Kako ćete šefu reći da nećete nešto napraviti u 20 sati - četiri sata nakon što vam je radno vrijeme završilo - kad vidi da ste online i zna da ste doma jer ne možete biti nigdje drugdje?
Teško se othrvati porivu da odradite "još tu jednu stvar", da "pomognete kolegama", da se dokažete kao dobar radnik koji posao stavlja ispred svega, odnosno ispred svog privatnog vremena i života.
Ipak, kako bismo izbjegli ozbiljnije probleme i razvili zdrav odnos prema poslu, to je itekako nužno.
Pretjerana potreba za stalnim dokazivanjem na radnom mjestu i osjećaj da nikad niste dovoljno napravili, čak i ako ste radili prekovremeno, pokazatelji su tzv. toksične produktivnosti. Pojam je to koji je svakako postojao i prije pandemije, no rad od doma i cijela situacija u kojoj smo se našli i koja još uvijek gotova nakon godinu i pol samo su pojačali taj fenomen kod nekih. O tome kako je kultura "prezaposlenosti" na odlasku već smo pisali, no neki se još uvijek nisu pomirili s time da je u redu imati slobodno vrijeme i da ne dugujete poslodavcu cijeli svoj život. A toksična produktivnost razlikuje se od kulture prezaposlenosti jer ovo dolazi kao intrinzična motivacija. Nitko se time ne voli baš hvaliti, ali svejedno će odraditi svaki dan 10 sati i osjećati grižnju savjesti jer su ugasili laptop i čitali knjigu.
"Toksična produktivnost je zlo dijete radoholičarstva i pretjerane ambicioznosti. Kultura u kojoj živimo voli radnike koji su toksično produktivni. Znaš da ih možeš nazvati u bilo koje doba dana i oni će se javiti", kaže Erika Ferszt, osnivačica tvrtke Moodally, koja radi na unaprjeđenju komunikacijskih vještina zaposlenika.
Mogli bismo opisati toksičnu produktivnost kao nezdravu optrerećnost stalnom produktivnošću koja negativno utječe na naše zdravlje i dobrobit.
Zašto se tako osjećamo? Zašto mislimo da stalno moramo raditi ili barem misliti na posao, inače nismo dobri zaposlenici? Neki to nazivaju internaliziranim kapitalizmom - društvo vas je uvjerilo da vrijedite onoliko koliko zarađujete. Inače ste ništa. Možete to nazvati i perfekcionizmom koji je otišao predaleko. Mislite da nikad niste dovoljno dobri pa želite otići još korak dalje, još se malo potruditi kako biste uspjeli i kako bi sve bilo baš onako kako ste zamislili. Možda se osjećate sigurno dok radite - u ovim nesigurnim vremenima, posao je bila jedna od rijetkih konstanti i mogli smo pronaći neki smisao u tome dok nam se poznati svijet rušio pred očima. A možda osjećate da morate opravdati to što imate posao jer mnogi su ga izgubili pa želite pokazati da vrijedite - tako što zapostavljate sve drugo u životu osim posla. I mnogo je drugih mogućih razloga zašto se nađemo u začaranom krugu toksične produktivnosti i ne možemo izaći bez da se osjećamo kao luzeri.
Kako se otrgnuti? Ništa se ne može preko noći, ali svakodnevnim trudom moguće je razviti zdrav odnos prema radu. Alternativa je gotovo sigurni burn out, koji se može očitovati kao ozbiljni problemi u vašem mentalnom i fizičkom zdravlju. Osmosatno radno vrijeme nije rezultat nečijeg hira, nego način na koji čovjek može održati svoje zdravlje i dobrobit te imati lijepo iskustvo života. Za početak, radite na tome da naučite reći "ne".
Ne dugujete poslodavcu cijeli svoj dan - ako treba pomoći u satima nakon što je radno vrijeme završilo, procijenite hitnost toga. Jeste li vi jedina osoba koja može to napraviti u ovom trenutku? Što će se dogoditi ako vi odbijete? Oslobodite se i potrebe da objašnjavate zašto ne možete raditi cijeli dan. Dovoljno je reći ne, to je cijela rečenica. Ono na što morate paziti, bez obzira na to radite li još od kuće ili u uredu, jest da svaki dan imate vrijeme za odmor. Jer produktivnost ne znači samo vrijeme za rad, nego uključuje i kvalitetan odmor kako biste mogli biti fokusirani na rad - onda kad je vrijeme za to.
