Mariella Mengozzi diplomirala je pravo na Sveučilištu u Bologni, gdje je i stekla MBA. Bila je voditeljica marketinga i prodaje "Chiara Boni", ženskog modnog brenda GFT grupe u Torinu, prije nego što je počela preuzimati sve veće odgovornosti u međunarodnim tvrtkama kao što su Walt Disney Italy i Ferrari. Provela je 12 godina u Maranellu, gdje je bila zadužena za marketing i strateško planiranje za odjel za razvoj brenda, zatim je postala direktorica korporativnih komunikacija i na kraju ravnateljica Ferrarijevog muzeja u Maranellu. Nakon što je napustila Ferrari, Mengozzi je koordinirala 50. godišnjicu Automobili Lamborghinija i “Ayrton Senna Tribute: 1994-2014”; zatim se pridružila Quintessence Yachts BV, nizozemskoj tvrtki s licencom Aston Martina za nautički sektor, kao izvršna direktorica. Od svibnja 2018. ravnateljica je Nacionalnog muzeja automobila u Torinu (Museo Nazionale dell’Automobile). Povod ovom razgovoru nedavno je otvorena izložba "LA GRANDE BELLEZZA - talijanski dizajn automobila" u Tehničkom muzeju Nikola Tesla koja otvorena do sredine lipnja.
Kako je došlo do ove izložbe?
- Ova izložba nastala je kao plod suradnje između Nacionalnog muzeja automobila u Torinu (MAUTO) i talijanskog Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje. Ministarstvo, preko svoje posebne uprave, koordinira i potiče promociju talijanske kulture u svijetu, pa je tako i nastala ideja o projektu kojim bi se predstavio talijanski dizajn automobila koji je odraz made in Italy u cijelom svijetu. Ta je ideja začeta prije pandemije, a onda je i prošle godine, u proljeće, došlo do realizacije izložbe, u suradnji s Generalnim konzulatom Italije u Rijeci, a sad je izložba predstavljena i zagrebačkoj publici.
Evolucija automobila prati epohalne društvene promjene - koje vam se čine najvažnije? I što biste rekli o ovom "trenutku" u industriji – što nam zapravo poručuje?
- Društvene promjene su potakle razvoj automobila, ali vrijedi i obratno jer automobil slijedi i osluškuje društvene promjene, ali ih ponekad i određuje. Ta mogućnost pokreta, iznalaženja najefikasnijeg i najbržeg načina povezivanja koju automobil ima, sigurno je ubrzalo određene društvene fenomene i promjene. Očito je da uska povezanost postoji i to se jasno vidi kroz postav našeg muzeja. Njegov postav donosi jednu veliku priču o najbitnijim događajima i društvenoj evoluciji kroz cijelo 20. stoljeće, prikazanu kroz povijest automobila. Važnih je promjena bilo mnogo. Prije svega, Prvi i Drugi svjetski rat. Prvi svjetski rat donio je krah prvih električnih automobila koji su izrađeni krajem 19. stoljeća i u prvom desetljeću 20. stoljeća. Električni motori nisu bili prikladni za avijaciju, odnosno za ratno zrakoplovstvo. Električni motor služio je za pokretanje motora s unutarnjim izgaranjem, koji je imao problem upravo s pokretanjem. U ovom je, pak, razdoblju došlo do potpunog prelaska na motor s unutarnjim izgaranjem. Važno je reći da tad nije još uvijek bilo govora o problematici koju to donosi sa sobom; zagađenje, izvori energije... Za razliku od Amerike (Ford!), u Europi tek nakon Drugog svjetskog rata, s razdobljem obnove i ekonomskog razvitka, automobil postaje dostupniji i počinje se masovno proizvoditi, baš kao i kućanski uređaji. Automobil u ovom periodu postaje društveni fenomen. Tako, na primjer, u našem muzeju imamo primjerak automobila Fiat multipla, obiteljskog automobila koji je služio za izlete, za obiteljske odmore i koji je donio taj osjećaj slobode kretanja. Između dva Svjetska rata, u Europi su automobili još uvijek bili dostupni tek malom broju ljudi, personalizirani su i izrađivani po mjeri. Od 50-ih godina počinje se razvijati proizvodnja karoserije, barem kod nas u Italiji, te se počinje širiti taj prepoznatljivi talijanski stil koji je značio i predanost estetskom aspektu automobila, kao proizvoda masovne proizvodnje. Današnje doba svakako je obilježeno sviješću o utjecaju ljudskog djelovanja na okoliš i nužnosti da interveniramo. Radi se o društvenoj promjeni koja je donijela i drugačiji način pristupa automobilima i njihovoj proizvodnji. Automobil se više ne doživljava kao osobno vlasništvo, ili čak produžetak nečije osobnosti, već se na njega počinje gledati kroz pojam mobilnosti. Naglasak više nije na posjedovanju, već na upotrebi. Danas se govori o car-sharingu, o iznajmljivanju. Nema više mjesta za nekakav osoban odnos s prijevoznim sredstvom, već ono postaje isključivo sredstvo funkcionalne upotrebe. Naravno, tu su i promjene i razvoj koji se tiču obnovljivih izvora energije, zaštite okoliša koje su danas svakako veliki izazovi koji stoje pred nama i koje obilježavaju današnje doba. Automobilska industrija danas traži nova rješenja i u prijelaznoj je fazi i ne bih rekla da je pronađeno jedno jedinstveno rješenje. Čini mi se kao da zakoni nekad nameću neka rješenja koja možda i nisu uvijek baš najbolje osmišljena. Tako, na primjer, električna vozila sa sobom nose još uvijek mnogo upitnika. Smatram zato da je možda potrebno davati više poticaja da se iznađu rješenja, a ne da se tehnička rješenja nalažu normama. Mislim da su automobilska industrija, inženjeri, ljudska kreativnost, kao što se to već ranije događalo, sposobni naći rješenja.
Automobilska je industrija zadržala svoju sposobnost inovacije.
- Nju, tijekom cijelog njenog razvoja, odlikuje inovacija, usavršavanje, optimizacija, efikasnost. Napredovanje i poboljšanje su, uostalom, po mom mišljenju i urođene ljudske odlike. U tom smislu, vjerujem da je automobil izraz čovjekove sposobnosti da iznađe rješenja, da ponudi odgovore. Automobil i dalje ostaje instrument i sredstvo osobne slobode par excellence i mislim da će tako i ostati. Naravno, nije ista stvar za nekog tko živi u višemilijunskom gradu, i za nekog tko živi u manjem mjestu. Mislim da će se morati pronaći različita rješenja, a ne jednoznačna. Mislim da je danas, 150 godina nakon pojave prvog automobila, poruka ta da se treba naći nova rješenja. Gledajući unatrag, promatrajući naš muzej, svu dokumentaciju, izložena vozila, mislim da se i ovdje kod nas mogu pronaći ideje i inspiracija za buduća rješenja.
Kako je bilo preuzeti ulogu ravnateljice muzeja MAUTO – u smislu tradicijski, nažalost, zauzetog prostora od drugog spola/roda. Automobili i dalje dominiraju u muškom imaginacijskom okviru…
- Što se tiče moje pozicije na čelu Muzeja, mislim da je to svojevrstan cilj i uspjeh. Muzej, koji sljedeće godine obilježava 90 godina svog postojanja, nije nikada prije imao ženu na ravnateljskoj funkciji. Moje je mišljenje je da je to važan pokazatelj otvaranja i modernosti, a mene osobno čini veoma ponosnom. Upravljanje muzejom je izrazito dinamičan, kreativan i ispunjavajući zadatak i u njemu se itekako dobro pronalazim. Vjerujem da ne postoji nekakva figura "standardnog", idealnog ravnatelja koji je bolji od ostalih. To uvelike ovisi i o povijesnom trenutku u kojem se muzej nalazi. Moji su se prethodnici zasigurno susreli s drugačijoj vrstom izazova od mene. Moj je prethodnik, na primjer, imao zahtjevan zadatak obnove muzeja. Moj je posao više usmjeren na promociju, komunikaciju, razvoj i iznalaženje novog jezika za dijalog s publikom koju želimo privući. Moje iskustvo i znanje koje sam stekla radeći u svijetu automobila (Ferrari, Lamborghini, Astor Martin) zasigurno mi pomaže upravljati, promovirati, graditi odnose u Muzeju. Pandemija nas je malo usporila, ali nalazimo se u dobroj fazi. Gledajući općenito o automobilskom sektoru, prisutnost žena je sve veća, iako po mnogočemu ostaje i dalje muško područje. Doduše, sve manje. Uvjerena sam da je ta barijera osuđena na nestanak.
Automobili su kroz povijest, a ostali su i danas – simboli i reprezenti moći, klasna distinkcija. Kako trebamo "čitati" fenomen automobila?
- Da, automobili su uvijek predstavljali pripadnost klasi, odražavali su stil života i osobni ukus. No rekla bih da to uvelike ovisi i o pojedinim kulturama. U Francuskoj, na primjer, odnos prema automobilu je drugačiji, pa je tako lako moguće pronaći pripadnike visoke klase koji na automobil gledaju više kroz optiku funkcionalnosti. Nema mnogo zaista luksuznih francuskih marki automobila, u odnosu na Italiju ili Njemačku. Odnos prema automobilu određuje kultura neke zemlje. Kao što sam ranije spomenula, mislim da danas slabi taj osobni odnos između automobila i njegovog vlasnika. Danas je naglasak na funkcionalnosti, danas pričamo o car-sharingu. Što se toga tiče, mislim da danas prolazimo kroz značajne promjene. Mislim da je zanimljivo spomenuti to da su žene od samog početka imale važnu ulogu kad pričamo o automobilima. Ne zaboravimo da su žene već na početku prošlog stoljeća imale vozačke dozvole, putovale su automobilom i sudjelovale na utrkama. Jasno, riječ je malom broju. No zanimljivo je da su automobili utjecali na promjenu ženske mode i načina odijevanja. Sva ta ženska odjeća koja je bila, recimo to tako, glomazna, duge podsuknje, duge haljine, korzeti, sve te "krletke" koje su nosile ispod odjeće, pokazali su se nepraktični kad je u pitanju bila vožnja automobila. Već od 20-ih godina prošlog stoljeća, veliki su se dizajneri kao što je primjerice Coco Chanel okrenuli funkcionalnosti odjeći.
Uz razvoj automobila događalo se, dakle, niz promjena u brojnim drugim područjima življenja.
- Očito je da je automobil vrlo jasan i uočljiv pokazatelj potrošačke moći koji svi mogu vidjeti - za razliku od, na primjer, kuće ili plovila kojima ne možemo samo tako ići uokolo. Kad nekom pokažemo ključeve Ferrarija, na vrlo jasan način dajemo do znanja kojoj društvenoj klasi pripadamo. Ali rekla bih da je danas toga sve manje i mislim da to ima veze s promjenama u potrošačkim navikama ljudi. Danas takvo nešto postoji samo u onom odnosu prema automobilu kojeg karakterizira strast, odnosno kolekcionarstvo koje se danas širi s luksuznih modela i na old timere.
Kako surađuju ljepota i tehnologija – odnosno, što su trenutno najveći izazovi vođenja jednog takvog muzeja? Kojim se strategijama i principima vodite?
- Vrlo intrigantno pitanje. Kad je riječ o automobilima, tehničko je rješenje često utjecalo na sam stil, pogotovo u prošlosti. Doduše i danas, sa svim novim uvjetima, dopunskim rekvizitima vezanim za sigurnost koje današnji automobili sadrže, dimenzije i neki drugi aspekti automobila, podređeni su tehnologiji i karakteristikama automobila koje su se pokazale kao neophodne za vožnju. Činjenica je da su današnji automobili ružniji nego u prošlosti, za što je zaslužna i ta prilagodba novim uvjetima za postizanje sigurnosti u vožnji. Ti su sigurnosni propisi doprinijeli i standardizaciji propisa i zakona, što se onda odrazilo i na stil i izgled automobila. U prošlosti je bilo više slobode i mjesta za kreativnost, što vidimo ako uzmemo za primjer neke automobile Bertone. Simbol odnosa između funkcionalnosti i tehnologije s jedne strane, te ljepote s druge je Ferrari 250 GTO iz 1962. godine, sportski automobil čija ljepota, osim iz njenog oblika, proizlazi iz njenog sportskog uspjeha koji se temelji na tehnologiji na kojoj ovaj automobil počiva. Spomenula bih i Jaguar E-Type, prvi automobil čiji je dizajn rezultat matematičkih izračuna njegovog dizajnera Malcolma Sayera, i koji je Enzo Ferrari proglasio najljepšim automobilom koji je ikad napravljen. Odnos između tehnologije i ljepote je jako blizak i složen. Ponekad je za neki automobil teško reći da je lijep sam po sebi. Na primjer, model Cisitalia 202, koji je proizveo Pininfarina, prvi je automobil koji je izložen u MOMI, primjer je ljepote i stila koji se smatra savršenim, čistim i jednostavnim, no već on u sebi sadrži neke zanimljive inovacije na području stila jer na sebi ima i blatobrane, niska sjedala. Puno je primjera složenog odnosa ljepote i tehnologije.
Što se tiče izazova u vođenju muzeja kao što je ovaj, oni su danas prije svega vezani za sposobnost privlačenja publike koja je danas sve veća, raznovrsnija, naviknuta na individualni pristup. Ta je publika naviknuta na konzumaciju sadržaja, posebno onog kulturnog, na nov i inovativan način, koji podrazumijeva onda upotrebu novih tehnologija, virtualne stvarnosti s naglaskom na doživljaj, pojam o kojem svi danas pričamo. Izazov je taj da se ne upadne u zamku da tehnologija bude sama sebi svrha. Da doživljaj ne bude samo jednokratan, nego da nas i obogati, da nam prenese neku poruku jer tehnologija ne može zamijeniti sadržaj. Izazov je u tome da se uspije pridobiti publiku da da svoj doprinos. Ponavljam, naša je publika raznovrsna, ne možemo govoriti o jednom tipu publike. Tu su mladi ljudi, obitelji, zaljubljenici u automobile, starije gospođe, povjesničari, stručnjaci. Potrebno je pronaći načina kako doprijeti do svake od tih skupina. Tako da su naše strategije i principi usmjereni prema tome: prema građenju odnosa s publikom. Bez ikakvog umanjivanja vrijednosti, rekla bih da je lako fokusirati se samo na sadržaj muzeja, na poboljšanje postava, sala, organiziranje evenata i izložbi (što čini dio našeg posla), no naša je strategija i pristup taj da imamo na pameti onoga kome se obraćamo i da gledamo jesmo li postigli rezultat koji smo očekivali.
Što vama u širem smislu znači kovanica made in Italy?
- Za mene je to potvrda kvalitete, koja se odnosi na čitavi jedan svijet vrijednosti, povijesti, kulture, arhitekture, ljepote, gastronomije. To je nešto što trebamo čuvati, braniti, promovirati jer se radi o velikoj vrijednosti koja se ne smije koristiti na krivi način.Taj je pojam izrastao kroz vrijeme kao priznanje onome što mnogo ljudi u svijetu prepoznaje i cijeni, a na nama je da ga održimo živim kroz inovacije. Moramo tom pojmu dodavati načine kroz koje će biti prepoznati, a ne samo ostati na onome što je made in Italy značio prije 40 godina.
